Dobro veče
Tedi budi ponosna, bravo za Dakibal. Smem li da se setim priče da nećeš da je vodiš u Beč na koncert ako ne popravi ocene, a vidi sada 9,40. Roditelji maturanata evo još jednog dokaza da je briga bespotrebna emocija i da samo treba da podržite svoje dete da pronađe posao koji voli.
Iskreno mislio sam da se važna životna pitanja lakše rešavaju. Pristupio sam zadatku veoma sistematično, ali polako odustajem.
Nema veze sa vama, zadovoljan sam ja i što ću biti u stanu između vas da promenim posteljinu i peškire.
Sećam se jedne tv drame kada stariji bračni par daje oglas za stan zato što su usamljeni pa se raduju svakoj poseti potencijalnog kupca. Danas sam imao sličnu scenu, umalo da ostanem na ručku, ali nikako da uđem da vidim kako izgleda soba.
A tek frljanje sa cenama. Baš frljanje jer za to ne postoji drugi izraz.
I jedan agent je uspeo da me iznervira do malog prsta na nozi. Ubeđivao me je kako je stan lux opremljen jer ima video interfon i 3 kamere u ulazu i garaži i da zbog toga mora da košta minimum 100eur/m2 skuplje od drugih. Poslao sam mu specifikaciju, predmer i predračun da ne ispada glup pred drugim kupcima mada ga nema da se javi i zahvali.
I uspeo sam da gledam stan u zgradi koju sam projektovao.
I što me nervira vlasnik koji misli da smo posle 3 minuta najbolji prijatelji i koji će eto da mi spusti cenu jer misli da
mladi ljudi (da rekao je mladi pa me zbog toga malo manje nervira) treba da kupuju stanove, ali samo da znam da mu večeras dolaze ozbiljni kupci koji već drugi put gledaju.
A možda sam ja samo naopak ili je ova vrućina ili taj Dujin mesec.
Zato ću
Bokinsa da ignorišem
