Kao što sam napomenula, u „lenjoj ulici“ je niz manjih hotela i vila, koje direktno izlaze na plažu, i to izgleda ovako:

Sa druge strane je i deo plaže (tzv. plaža kod luke) koji ne pripada nijednom objektu.

Iza je i lepa kuća u hladu, ja se nadam da je to danju restoran, ali nisam to kasnije i potvrdila.

Na ovaj deo plaže i „lenju“ ulicu nastavlja se malo pristanište. Napokon sam u Tolu našla ono što sam od početka želela da vidim, popločana ulica, klupice, malo šetalište, tj uređen prostor.


Klupica za meditaciju (za našu dragu Jack)

Još prostora za meditaciju..


Sve bi to bilo lepo, ali ono što sav ovaj potencijalno šarmantan prostor kvari, jeste parkiralište koje se nalazi iza luke, koje je u avgustu mesecu bilo puno automobila. Znam da je to potrebno i može da se kaže da je prilično veliko za ovo malo mesto, ali ja bih više volela da je na nekom drugom mestu.

Posle parkirališta i luke nailazimo bukvalno na kraj malog Tola, koje se završava ogoromnom stenom.

Glavna ulica lakat krivinom, preko rampe, koja je očigledno tu napravljena zbog strmog terena, uzbrdo vodi nazad iznad Tola, prema izlazu iz mesta.

Ovde se vidi koliko su sporedne ulice strme. Nizbrdo je lako, ali uzbrdo idu samo oni malo hrabriji, zato se glavnom ulicom, koja je jednosmerna, stiže do rampe, koja dalje vodi iznad mesta ka izlazu.

U nastavku slede opisi plaže, a kasnije i jednog kampa u ne tako malom Tolu.