Evo da i ja koju rečem za dnevnik o ukusima.
Ove godine je na Tasosu bilo ukusnih, nešto manje i mnogo više ukusnih stvari i dešavanja.
Najukusniji je bio Greso Remos (kako ga jednom nazva mž). PotpisO bih da tamo svakogodišnje boravim neodređen, a po mogućstvu što veći, broj dana, do penzije. A tada, ako je dočekam, bi ponovO istO. Ako bi me kojim slučajem usralo kakO višemilionsko nasledstvo, loto i sl. otišO bi ja da vidim koliko je svet dugačak i širok, iako dobro znam gde se osećam kao kući da sam došO.
Pošto slika imam vrlo do veoma malo evo da neku i pokažem i pomalo opišem.
Na R.G. sam proveo najviše vremena (ovog leta bitisao na ukupno 3 i 1/2 plaža) jer mi je tu nekako bilo ponajlepše. Plaža, realno, ništa spec, kao uostalom ni sam Tasos, ali ima nešto što me tamo vuče... I nek me vuče, dok snage ima opirati se neću.
Prilaz R.G. (što bi Grci napisali Kremosu) nako. Na oko 100m od plaže prašnjav parking u borovini koja miriše kao da je bukovina. Onda pešaka pored smrdljivog kontejnera, pa mimohod sa kolima koja tuda idu od/do same plaže, pa desno pored Parisove kantinice i tu si.
Na delu plaže koji nije ispred jednog od najboljih tasoskih hotela nalaze se 2 (dva) bora. Jedan neću da računam jer je na nekom utabanom travnato-zemljanom delu, tako da ostaje jedan u čijoj hladovini smo se tiskali sa onima što (ne)govore bhs. Svakom po parče i funkcionisalo je to. Na moje iznenađenje parče peska prepuno borovim iglicama i, ponekad, kučećim kakama moglo se naći i do 10:30h (naravno po GRE vremenu. Naježim se kada me neko pita koliko je sati po našem vremenu. Ne, nego po budžumburanskom).
E jednog dana mi beše mLogo žao što neimadijah Banetovo, a vojničko ašovče :
DošO čOek naplažu (mne akcentovano) i parkiro četvorotočkalo tamo gde danima parkiramo svoje dupepodmetače. Ako se učinilac nedela kojim slučajem prepozna neka zna da sledeći put pogonske točkove potkopavam golim rukama


" A jes fino na moru, nek ide u tri lepe pizde materine !!!"