Dobar danko i od mene! (Dext, svi ti "krademo" ideje za pozdravljanje, sorry!)
Kod nekih ima i feste, kod mene samo muke! Tata nam od ranog jutra zagorcava zivot...svima! Nadig'o je frku i paniku...jurim na cas, pa posle kod njega...a tamo, sta me ceka, Bog sveti zna!?
Jeco, ozdravi sto pre!
Lunatic, javi se i demantuj ih sve!
VlaMar, nemo' se izvlacis..bices "stignut"- kad tad!
Dujo, dobro ti "hvatas sve te konce" i pravis "size" nasih prica!

A vidim i da ti ne manjka "akcije"!

Blago tebi, bas si se bavila lepim stvarima! Volela bih i ja "na sve to", samo ne da se "davim" sa tatom!
Posto znate kakvu smo Golgotu s njim prolazili vise od godinu i po dana, jasno vam je da ne kukam dzaba! Prosle nedelje smo ga sestra i ja odvele na pregled kod neuropsihijatra... da se posavetujemo i konsultujemo sta da se radi dalje...poceo ja da gubi neke pojmove, pa smo htele da vidimo da li lekar smatra da je za njega bolje da ga smestimo u neku ustanovu u kojoj ce imati adekvatnu negu 24 casa dnevno...lekar je rekao da je dementan i depresivan, ali da bi bilo kontraproduktivno da ga sada negde smestimo (pri tome, za sat vremena , koliko je trajao pregled, udavio je doktora ponavljanjem istih recenica...covek to nije mogao ni da sakrije!)....zato mi je jos manje jasno zasto nam je rekao da nije za neku ustanovu, da budemo strpljive i da se ne ljutimo na njega...odavno smo mi pocele da "primenjujemo" tu taktiku, ali ni to vise "ne pali"...covek je nervozan, svadljiv, pocinje opet svasta nesto "da ga boli", sto vec sutra negira i tvrdi da smo mi izmislili pricu...

...tu "igranku bez prestanka" ne mogu ni da vam prepricam...kad meni ponestanu reci...to je onda- kraj!

Jutros, kada je napravio "dramu", jer nije nocas mogao da spava, a boli ga stomak (jer ga "hvatamo" da preskoci obrok/e), doslo mi je da dovedem lekara i da ga zatvorim sa njim u stanu...da vidim kako bi sproveo u delo ono sto je nama "savetovao"!?

Imale smo utisak da je hteo da kaze: "Vodite ga i j***te se s njim!" Da izvin
Ete!

Kad pomislim kako nam trosi zivote, snagu, strpljenje...dodje mi da se ubijem!
I sad, ne znam zasto sam vam ovo ispricala...valjda da mi bude lakse, da podelim muku s nekim...a mozda nekome, u buducnosti, bude od koristi...da zna sta ga ceka...oprostite!
