Prvo sto sam procitao u ovoj godini je od
Jua Nesbea -
Sin.
Knjiga u njegovom stilu. Puno sivih, realno predstavljenih strana jedne moderne i razvijene zemlje. I ranije me je fasciniralo a i sada opet, kako jedna drzava moze da uredi i usmeri svoje probleme pa shodno tome svi narkomani imaju odredjeni prostor u kome mogu da se krecu, u kome mogu da zive bez opasnosti da ce ih neko uhapsiti i maltretirati. Drzava im placa smestaj i "platu", cak im i omogucava koriscenje teskih droga samo da budu tu i ne ruze ostatak grada. Slicno je i sa beskucnicima... Meni a i verovatno vecini sa ovih prostora je prosto nezamisliva takva socijalna politika i nacin na koji drustvo funkcionise.
Radnja knjige veoma dobra,
Nesbe ne pise klasicne trilere vec ima itekako talenta da na fin nacin gradi nesto od prve do zadnje stranice i u ni u cemu ne ostane nedorecen. Cesto poglavlja pocinju uvodjenjem novih likova koje tokom knjige, pre ili kasnije povezuje sa pricom, a nije slucaj da kao kod mnogih drugih autora imam problem da ispratim toliko likova jer on to radi dosta pitko i citljivo iako je generalno tesko ispratiti skandinavska imena
Ima tu i emotivne strane glavnih junaka, dosta realne i ubedljive deskripcije, uvijene a i direktne kritike celokupnog drustva kao i pojedinaca... Iziskuje pazljivo citanje jer naizgled nevazni opisi i detalji se na kraju ispostave kao kljucni... meni se desilo na samom kraju da se pokajem jer sam nedovoljno skoncentrisan preleteo preko nekih secanja iz proslosti totalno, u tom trenutku, nebitnog lika.
Sve u svemu, opravdao je ocekivanja iako mi ipak mozda bas maluuu mrlju na ukupan utisak ostavlja par stvari koje su bile dosta naivno predstavljene i tesko izvodljive u realnom zivotu! Ipak, preporuka za
Sina.
Trenutno citam i
Knigu o Aronu. Malo sam odmakao, mada i knjiga ima tek jedva preko 200 strana ali mi je za sada prilicno neubedljiva a rekao bih i da se nece nesto bitnije promeniti!