Beba...shvatili ste. Kao iz onog vica kad Ciga na svakom semaforu udara BMW-a "Vozi, vozi, ja sam.".

Ko razume, shvatiće.
Ima još sigurno mnogo toga što bih vam ispričala o "letovanju" na Sitoniji, ali trenutno prelećem. Setiću se ovih dana.
Vreme na moru nam uopšte nije brzo prolazilo. Što kaže Čelavi "Svane, otvorim oči i ajd' opet u rudnik.".

Nemojte da mislite da nam nije bilo lepo. Bilo je zaista, ali nekako su ove stvari o kojima pišem obeležile naš boravak tamo. Slatko smo se mi smejali svemu tome i još uvek se smejemo.
U Metamorfozisu smo proveli 8 noći (pa računajte koliko je to dana). Posle toga se uputismo put Banskog (tačnije Razloga koji je udaljen od Banskog 6 km). Tada se Č. već oporavio i mogao je da vozi, pa je beba bila mirnija. A možda se mukica i pomirila sa sudbinom. E, moram da je pohvalim. Na moru je bila dobra, propisno spavala, uživala u vodi, lepo ručkala (tovili smo je zbog babe, da ne kaže da joj je dete smršalo).
Elem, Bugarska. Odseli smo u hotelu Redenka u Razlogu. Super hotel sa spa centrom i termalnom vodom. Tamo smo spavali 2 noći (sa doručkom koji je bio sasvim ok). Osoblje takođe ljubazno, apartman prostran (90 m2), čisto, bazen, đakuzi, sauna i sl. Međutim, neka negativna energija. Svi smo je osećali. Da li je samo do našeg apartmana ili celog hotela...ne znam. Svi smo loše spavali. Ne samo da sam loše spavala, nego takve noćne more u životu nisam imala. Kad sam ustala ujutru posle prve noći, pitam ostale "Kako ste spavali?", a oni svi u glas "Nikako, užasno, sanjali smo to i to....". Beba je u toku noći plakala pola sata bez prestanka da smo joj dali Brufen da popije misleći da je nešto boli. To joj se nikad nije desilo, čak ni u vreme najjačih grčeva. 'Bem li ga.
Čak smo i preko dana svi bili blago nadrndani bez ikakvog razloga.