milenaidaki je napisao:
Vix, ti isijavas!
Pef, drago mi je da si i ti u dobrom raspolozenju i ne brini sve ce i sutra biti ok!!!
Milenice, ja sam "prirodno" uvek u dobrom raspolozenju, dok se ne nadje neki "lik" (ko god to bio!) da me s*e*e!

Trudim se, u poslednje vreme sve vise, da takve i ja od*e*em!

To je najbolja formula! Negativu samo odstraniti, koliko god mozes! Pri tome ne mislim da bezim od toga da se nadjem dragim ljudima u nevolji, da nemam strpljenja i volje da saslusam one koji su u nevolji...mislim na one koji se trude da mi uniste raspolozenje...e, njima- ne dam!
Vicky je napisao:
Sta?!10?! K'o od sale!
Crna Vix!? Paaaa, 10 je DESET!

Ja bih povratila, 100%!

Tri (domace) su mi plafon!
goca je napisao:
A kada vi idete?A sto se tice promena u hotelu,zanimljivo je,modernije,ali sam malo nostalgicna za starim restoranom

Boze zdravlje- sredinom jula!
I mene ubi nostalgija!

Navici cemo se, sta da se radi! Da je mene Dina pitala, ne bih menjala boje i stil! Mozda bih sve obnovila, ofarbala, popravila drvenariju...sada im se ona stakla automatski otvararaju...Jorgo uzme upravljac u ruke i- "zzzz-zzzzz", otvara vrata i prozore!

Ali, ostavila bih "stari fazon"....sada mi je skroz "fensi"...a ja nisam u tom fazonu...
Tedi je napisao:
A ono sto je Pefki petak meni je subota, dezurstvo koje je veoma, veoma tesko!
A, ne, izgleda da nisam bila precizna: meni je "petak" bar 4 dana u nedelji!

Nekada idem svaki dan, pa ne odem za vikend....nekad- svaki drugi...poenta je da mi izmori psihu...iscedi me, prosto! Kad dodjem kuci, bude mi milina da zavrsim sve sto se mora- sva sam happy, samo kad se vratim u "prirodnu sredinu"!

Razlog je sto je tata postao strasno depresivan, dobio je i terapiju za to...onda krenu "tripovi"- da mu taj novi lek dize pritisak, da ga "ljulja", da mu nije dobro...sto ja ne poricem...njegov osecaj jeste takav, ali jako je tesko to slusati svaki put sve vreme boravka! Tesim ga da ce proci, da pokusa da ne misli negativno, da nadje neku zanimaciju...ali, slabo mi to ide! To me cini tuznom i nespokojnom, ali polako shvatam da sam u toj prici nemocna...to je to, i ako ni doktori ne mogu da pomognu ( a ne mogu da ga podmlade!), ne mogu ni ja protiv vetrenjaca...pokusavam da ga nasmejem, da se nasalim na racun cele situacije i najcesce se i on onda smeje...ali, odmah zatim krene "kuknjava" i prica kako mu nije jasno "zasto" (zasto se desava ovo, pa ono, "nikad mi to nije bilo", "nikada mi se to nesto nije desavalo...)...prica- "Tata, neke stvari imaju veze sa godinama!", ne pomaze...i tako...izvinite sto sam "udavila"!

Ranije sam bila bas nesrecna sto nikako da ga iscupamo iz bolnice...pa, sto oporavak ide sporo....bilo je nekoliko situacija gde smo bili sigurni da ga "gubimo"...pa krenulo nabolje....pa sad ovo...idemo po fazama...malo dobro, malo lose...ali, nemamo gde iz ove koze- svi!
