Od tog jutra, pa narednih 15 dana, za mene nije vise bilo sna...budila sam se kao vampir..."istrcavala na plazu" izmedju 6 i 7...mislila sam da sam jedina!

... ali- avaj! Ovakvih kao ja je bilo bar desetak! Ustanu, "zauzmu" lezaljke, prosetaju, okupaju se rano...i nestanu....
To rano ustajanje je imalo svojih prednosti...osvanjivala sam sa danom i suncem, udisala divan jutarnji vazduh...ujedno je to bilo jedino vreme kada se nije osecala jara i kada je prijao vazduh...sada se sve promenilo...nekada sam noc provodila u provodu...dolazila u sitne sate, a rano ujutro bila prva na plazi i uvek tamo gde zelim...sada sam legala "penzionerski", spavala pod klimom...ujutro trcala da zauzmem lezaljke...u stvari, vec oko 12 sam bezala u sobu i nisam izlazila do 6...problem je bio sto plaza nije otvorena dokle hoces...
Treceg dana sam, zbog vrucine, izasla na plazu oko 2 nocu...nisam mogla da spavam ni zbog vrucine...ni zbog klime...ponela sam samo peskir preko ramena i krenula da se spustam poznatim stepenicama...oci su mi zacaklile zbog moje lezaljke...pogledala sam ka moru...mesecina...milina...kad iz mraka zacuh:"Hej, lejdi!"Kako je svuda bio mrak, premrla sam...nigde nikog ne vidim...a cujem ga! Misleci da je neki pijanac, nisam obracala paznju...pravila sam se da ne cujem...odjednom ugledah oci na par metara od mene...neki lik, kao beskucnik, lezao je na lezaljci u poslednjem redu i obracao mi se...nekako mi objasni da je "cuvar plaze" nocu...pokusala sam i ja njemu da objasnim da sam Dinin prijatelj, da sam stalni gost i da ona ne bi imala nista protiv da me vidi sad...izvinjavao se i rekao da me moli da napustim plazu, da moze da ima probleme sa gazdama...

...opet ljutnja...opet razoracaranost...sta sam mogla, pokupim se ljuta i odem u sobu...