Mi tamo imamo svoj kutak, pa imamo i drugaciju perspektivu,
malo je ruralno i fali mu mnogo da se sredi ali od mog prvog susreta sa Dojranom 2007,
kada sam ostala zgrozena jer je izgledao kao najobicnija mocvara i tek izlegle zabe su skakale
oko mene, komarci kao rode su me jeli, decije igraliste zapusteno, grozno, zardjalo i tek po neki covek
do danas kada mi se svidja svake godine napredak koji vidim. Prvo je stazom spojen novi i stari Dojran,
postao je zivo mesto za piknik varijante, uvek je sve puno, restorani i kafici rade u samom centru oko jezera
i na gradskoj plazi. A opet cim se izvuces iz te gungule imas svoj mir.
Pogled sa Novog Dojrana
a ovoga u svakom dvoristu
Plaza u sezoni ovo je radni dan
Slike su od pre 2 godine, ove 2016-te voda je dosla na nivo iz 80-tih tj do zidica, kod setalista,
pa se ove godine nismo bas mnogo zadrzavali a i nekako su nas sacekali napisi u novinama da sa vodom nesto nije u redu
Iako su se mestani kupali, mi smo ipak shvatili da nismo spremni da rizikujemo.