Sticajem okolnosti, ovo nije mnogo informativan tekst, više lična impresija o jednom dragom mestu.
Novi Bečej je, može se reći, tipično vojvođansko mesto u kome se nose spori satovi.
Nalazi se u srednjem Banatu, uz levu obalu reke Tise, i jedini je grad na Tisi čiji je centar upravo na reci.
Iz gradskog parka u centru grada, izlazi se pravo na Tiski kej
Pogled na levo
A kao što reče Balašević: Stara stvar u Novom Bečeju - slava je za Gospojinu...
Imamo malo „poprečnu“ vezu sa ovom varoši i poslednjih godina uglavnom za Gospojinu odlazimo tamo.
Manifestacija
Velikogospojinski dani ove godine slavi desetogodišnjicu. Ranije je postojala u mnogo skromnijem obliku, kao varoška slava sa malim vašarom na dolmi (keju-šetalištu), i uz podnevnu paradu konja, tj. zaprega. Tada se neko u opštinskoj vlasti dosetio da se ipak može uzeti i koja para od turizma, pa su prilično poradili na osmišljavanju novih sadržaja koje bi uključili u manifestaciju, uložili nešto i u marketing ove ideje, i tako...
Ove godine manifestacija će biti održana u periodu 27-30.08. Evo linka za ovogodišnji program:
http://www.novibecej.travel/dogadjaji/1 ... nski-dani/Evo malo istorijeBečejski grad je bio romejsko utvrđenje iz doba kasne antike. U njegovoj blizini, na mestu slovenskog sela Rača (mađ. „Arač", pa se sada lokalitet naziva Arača), podignuta je u 9. veku bazilika, koja je dugo potom bila benediktinska opatija. Predanje vezuje ovu crkvu za misiju Sv. Metodija.
Ruševine benediktinske opatije na Tisi, pokraj Novog Miloševa (nekadašnje Beodre), predstavljaju kulturno istorijski spomenik prvog reda - jedini te važnosti iz srednjeg veka sa ovog područja. –
Romanička bazilika podignuta je oko 1230. godine, a nakon stradanja obnovljena je zalaganjem kraljice Jelisavete Anžujske 1370. kada je uz apsidu dozidan gotički toranj. Arheološka istraživanja pokazuju da je monumentalna zgrada opatije podignuta na temeljima neke starije crkve, verovatno iz XI veka, koja je bila ukrašena preromaničkom kamenom plastikom.
Na potezu koji Melenčani zovu "sedmiter", jer odatle "počinju putevi prema atarima sedam banatskih sela", osam kilometara južno od Miloševa, stoji Arača. Njene monumentalne ruševine i danas pokazuju da je to nekad bilo divno i važno zdanje, a oko nje - njive i ... ništa.
Prvi sigurni pomen Novog Bečeja je iz 1332-1337. godine. Mađarska istoriografija smatra da je bio u posedu porodice Bečei, koja potiče još iz doba Arpadovića. Pre toga se verovatno Bečej (Vila Večei) pominje u jednoj darovnici 1238. kralja Bele IV, gde se potvrđuje da je u mesto posedu Stolnobeogradskog manastira vitezova reda hospitalaca, mada nije sigurno radi li se o ovom mestu. Kralj Žigmund Luksemburški ga je darovao najpre vlastelinskoj porodici Lošonci, a zatim srpskom despotu Stefanu Lazareviću. Posle despota Stefana, grad Bečej je bio u vlasništvu despota Đurđa Brankovića
U 15. veku se u Arači održavaju skupštine torontalske županije, a bečejski grad naizmenično menja gospodare. U prvoj polovini 15. veka Novi Bečej je bio u posedu srpskih despota. Krajem 15. veka od Turaka ga je uspešno branio despot Vuk Branković (Zmaj Ognjeni Vuk). Posle izumiranja Brankovića i smrti kralja Matije Korvina, Bečej je bio u posetu porodice Gereb od Vingarta, a 1514. su ga zauzeli ustanici Đorđa Dože. Posle gušenja ustanka, grad Bečej je držao Stefan Verbeci, vojvoda Jovana Zapolje, ali ga je sebi 1531. preoteo srpski vojvoda Stefan Balentić.
Posle oslobođenja od Turaka se Novi Bečej (mađ. Turski Bečej) i razvijao se kao spahiluk, odvojen od naselja Vranjevo na severu. Posle 1946. su ova naselja spojena pod imenom Novi Bečej.
Godine 1551. Mehmed paša Sokolović je zauzeo grad Bečej. Grad su zauzeli 1594. banatski Srbi, koji su se digli na ustanak u celom Banatu i koju je ugušio Sinan Paša. Ni u vreme Turaka Bečej nije opusteo, opisao ga je turski putopisac Evlija Čelebija, koji je u njemu i boravio. 1717. godine imao je 20 popisanih srpskih domova i pripadao je bečkerečkom okrugu.
Godine 1699. je sklopile su Austrija i Turska Karlovački mir, prema kojem je izvršeno rušenje tvrđave Bečej 1701. godine. Srbi su se u Novi Bečej uglavnom doselili iz Starog Bečeja i Potisja, a u obližnje selo Vranjevo su se doselili iz Potisja i Pomorišja 1752. Novi Bečej je 1781. godine kupila od Bečke Dvorske komore porodica Sisanji.
Bečej je posle 1883. prugom povezan sa ostatkom železničke mreže kraljevine Ugarske i od tada se naročito razvija, postavši regionalni centar trgovine žitom u Južnoj Ugarskoj. Početkom 20. veka su, radi lakše rečne plovidbe, sasvim uništeni ostaci Bečejske tvrđave.
Malo prirodePrema geomorfološkim karakteristikama, opština Novi Bečej je locirana na novobečejskoj lesnoj terasi, sa nadmorskom visinom od 76 m do 86 m. Lesna terasa je nagnuta prema Tisi i spušta se, sa odsecima, u aluvijalnu ravan Tise. Aluvijalna ravanje niža od lesne terase za 8m do 10 m i takođe je nagnuta, prema Tise. Kod Novog Bečeja, njena nadmorska visina iznosi 77 m i veoma je sužena. Za ovaj prostor se vezuje neposredan kontakt zemljišta i vode i predstavlja prostor visoke turističke vrednosti.
u Opštini Novi Bečej postoje, ugroženi biotopi svetskog značaja, čiji budući razvoj treba da se zasniva na konceptu održivog razvoja. To je Specijalni rezervat prirode Slano Kopovo i Biserno ostrvo
Slano kopovo je jedan od poslednjih reprezentativnih primera panonskih slatina i pustara koje su od izuzetnog značaja za očuvanje bogatstva biljnog i životinjskog sveta Vojvodine. Nastalo je delovanjem reke Tise koja je u prošlosti često menjala svoj tok, razlivala se i plavila okolne udoline.
Na području Slanog kopova se javljaju specifične slatinske biljne zajednice koje su u fazi nestajanja u celoj Panonskoj niziji.
U julu 2004. godine Slano kopovo je proglašeno za svetski značajno vodeno stanište po Ramsarskoj konvenciji, koju je naša zemlja ratifikovala 1976.
Malo kulture
Muzej Glavaševa kućaGlavnom vranjevačkom ulicom, ulicom Josifa Marinkovića, stiže se do velikih drvenih vrata koja vode u prošlost –
Kuća je završena 1830. godine i, iako je renovirana nedavno, miriše na starinu i na prošlost. Muzej je sačinjen od nekoliko različito uređenih prostorija. U prvoj većoj sobi nalaze se, između ostalog, brojne stare fotografije na osnovu kojih se može mnogo zaključiti o tadašnjem životu i tadašnjim vrednostima. Na nekima od njih se vidi i sam dr Glavaš, ali i drugi znameniti Vranjevčani onog vremena, sveštena lica, kao i običan svet koji je krajem 19. i početkom 20. veka upotpunjavao Vranjevo. Kuća velikog kompozitora Josifa Marinkovića nije pretvorena u muzej ili u spomen-kuću. Stoga je uspomeni na ovog našeg velikog sugrađanina dodeljena jedna soba Glavaševe kuće. U njoj se, pored raskošnog nameštaja, nalaze uramljeni požuteli listovi na kojima se nalaze note Marinkovićevih dela i crtež novobečejskog umetnika Milorada Josimovića, nastao prema sećanju starih ljudi, a koji prikazuje mogući izged kompozitorove kuće.
Muzej "Žeravica"U jedinom muzeju starih traktora i parnih mašina na Balkanu, vlasnika Čedomira Žeravice iz Novog Miloševa, smešteno je šezdesetak raritetnih eksponata. Prava atrakcija muzeja je američki traktor "hart-par" proizveden 1914, najstariji očuvani traktor u zemlji i okruženju. Konstruisala su ga i „krstila“ dva američka studenta.
Pod krovom muzeja sada je izloženo 20 traktora i parnih mašina, poput "mekormika", "kaza", "buldoga", "hofnera" i drugih, a desetak je smešteno u dvorištu.
Tiska akademija Akvarela Na likovnoj koloniji TAA akvarelisti su stvorili veliki broj akvarela visoke umetničke vrednosti, koja su prezentovana kulturnoj javnosti u Galeriji TAA. Rad se odvija u atmosferi potpune slobode likovnog izražavanja umetnika, koji svoj likovni izraz biraju na izgrađivanju sopstvenog likovnog i stvaralačkog pristupa bez unapred zadatih tema.Jedini zajednički cilj u afirmaciji čistog (izvornog) akvarela kao likovne tehnike, što podrazumeva: Papir (kao podlogu) Pigment boje kao materijal i Vodu kao medij Krajnji rezultat tog rada je umetničko delo iza koga stoji autor u punoj svojoj invidualnosti.
Evo plakata za ovogodišnju Akademiju:
Manifestacije – vikendiU ovoj varoši su rešili da naprave više manifestacija, odnosno da od Novog Bečeja naprave grad manifestacija – i da osmisle vikend programe različitog sadržaja kako bi privukli što više turista.
Evo linka turističke agencije Novog bečeja, gde se objavljuje godišnji program manifestacija
http://www.novibecej.travel/dogadjaji/17/vikendi/Da, za Cvetanje Tise i za Štrudlijadu smo zakasnili... ove godine
A sad malo slikaCentar varoši izgleda ovako
Opština
Sud
Biblioteka
Škola
’Srpska’ crkva
’Mađarska’ crkva
Pa onda prelaz na lakše teme
Čuvena (najbolja, nije i jedina
) poslastičarnica Šeherezada (vlasništvo je iste porodice Goranaca već decenijama), gde je odličan sladoled
Evo i nekih detalja
Čak su i korpe za otpatke bile našminkane
U centru takođe postoji niz finih kafića
Letnja pozornica izgleda ovako
Beskrajne ulice...
Marina...
Stara crkvica na dolmi
Tu je i čarda
Gradska plaža je bila nasuta peskom, ali su visoki vodostaji prilično izmenili tu sliku. Plaža ima i trščane suncobrane
Po ovom oblačnom danu, plaža izgleda ovako:
Ako ste stali ovde...
...valjda znate šta vam je činiti...
Ko želi malo intimniji kutak za iskazivanje osećanja, tu je
’
Ne, nije ovo neka razvratna varoš, koja podstiče omladinu na nemoral. Jok. Ovo su delići preostali od praznika ljubavi, manifestacije ’Kad Tisa cveta’. U zalazak sunca, zaljubljeni parovi puštaju u Tisu upaljene svećice kao simbol svoje ljubavi... Nemam fotku, tako da ovde zažmuriš i zamisliš: zalazak sunca kraj reke, a kraj tebe Voljeno Biće...
Ok, dosta zamišljanja. Neki zamišljali pa im se desila Kočija za mladence
Elem, od početka mi se nekako sve urotilo protiv ovog putopisa.
Slike koje sam postavila nisu sasvim reprezentativne (otišla mi je kartica gde su bile fotke od poslednje 2 godine Gospojine i svačega još...
), pa ste uglavnom mogli da vidite samo deo ove lepe varoši, a skoro ništa od programa Gospojine...
A bilo je slika i sa izbora najboljeg kotlića, i sa koncerata, vašara, parade konja... E... dopuniću zato ovu priču fotkama od ovog leta.
Kako mi tamo idemo kod rodbine, nikad nismo isprobali hotel, niti jeli u restoranu, pa uopšte nemam predstavu o njihovom kvalitetu.
Generalno, cene u kafićima ili npr pekari su dosta niže nego u Beogradu i ostaju nepromenjene za vreme svih manifestacija, tako da je to definitivni plus.
Sad i par reči nezavisnog izveštača:
Ova varoš, površinski gledano, nije mala. Ali sam centar mesta jeste vrlo mali. Nije skučen, jer mu tu neku širinu daje baš reka, koja je moj apsolutni favorit. Mana je što nema mnogo sadržaja, radno vreme vikendom nije tourist-friendly, nedeljom prodavnice ne rade posle 10:00 ujutro. I za decu zna da bude prilično dosadno – osim za Gospojinu, kad se pojavi luna-park, vašar i džidža-bidže...
Da, mogu se napraviti zgodni izleti, obići muzeji koje sam gore navela, ali sve u svemu, ima tu još dosta posla za turističku organizaciju. (I sam njihov punkt na keju ne radi – bar nije prošlog vikenda, a sad je polovina avgusta?
Udaljenost od Bgd je oko 120 km, Zrenjaninskim putem, pa kroz Melence i Kumane stižete u Novi Bečej. Ako se poštuju propisi (što od sveg srca preporučujem), stiže se za 2 sata vožnje.
Insider hint: kad se kroz park izađe na kej, pa krene nalevo, i pođe do poslednje klupe na šetalištu (dal’ je to 500 metara ili malko više, ko bi ga merio...
), dolazi se do mesta koje je ’moje mesto’ u ovoj varoši. Reka pravi okuku baš zgodnih dimenzija, baš na ovom mestu. Car je baja koji je napravio kuću baš na tom mestu, na dva sprata, sa božanstvenom terasom sa pogledom od milion... EUR/USD/čegagod... Evo jutarnje fotke, pogled levo
Pogled desno
To mi je idealno mesto za meditaciju...
Prosto moram ovde da citiram Miku Antića:
Rođen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka. Tu ništa ne vraća dozive. Popiju ih daljine.
Jata lete u mestu, i mogu se uzabrati. Sve se priginje zemlji. Sve je nadohvat ruke.
Tu se prostori mere svitanjima i sumracima, a vreme dužinama senki. Mlečni put je do kolena, kao prosuta slama. Ne moraš da se penješ: zvezde rastu u žbunju. Samo se uputiš ravno, pa vrežama od zlata i posle desetak koraka već hodaš po nebesima.
Zar sve to ne liči na slobodu?
Eto.
Ako razmišljate gde biste mogli da provedete dan ili vikend krajem avgusta, da ukradete još koji lep i opušten dan ovog leta, razmislite o Novom Bečeju.
Za kraj, evo još par fotki iz drugih godišnjih doba
Moneovski jesenji prizor (ne, nisam slikala bez naočara
)
I jedan prelep zimski pejzaž, čisto da se ohladimo malo od ove sparine