Pozdrav, putnicima srećan put, a dobar provod svima!
Još je i Petak proglašen zvanično...
Pef, saosećam sa tvojim "administrativnim problemima", a Zmaja me podseti sa ovim sijalicama da ti predložim moguću promenu strategije:
Pre 3 godine sam imala i ja sličnu igranku u mojoj opštini, 4 puta dolazila bezuspešno, i rešim da sprovedem Mitu, ali diskretno. Kupim u Maxiju kutiju minjona za sledeći odlazak, i kad sam došla u kancelariju, nabacim najširi osmeh, pitam ih za zdravlje, dam im minjone, sednem lepo, ko u svoj komšiluk, izjadaju mi se one kako od stranaka ne mogu da žive... i kažu mi da će sve da srede, na moje oči iskucaju rešenje, samo šef nije tu da potpiše, pa ili da mi pošalju poštom, ili da dođem ja i sutra da preuzmem.
Idem tako kući i gundjam kako ipak opet moram da dolazim ponovo, al ajde. Ranije ću da izađem sa posla. pa da svratim. Pošto smo se pre toga bili vratili i sa mora, ja ponela i neki Gr ratluk i školjkice da posle opštine svratim kod drugarice na kaficu oporavka. Stignem u opštinu, one se obradovale kad su me videle, ma k'o rod najrođeniji...
Daju mi papir, i krenu da bulje u kesu koju nosim (!) u ruci, ja pomislim *** ratluk, i dam im, kao, najlepše hvala na trudu, vrlo ste ljubazni, one blistaju, niko ne kapira ironiju i sarkazam... Reko', ajd' neću da se nerviram, bar završih posao.
Kad, sledeće godine otprilike u isto vreme, opet neka nebuloza i ispravljanje krivih Drina... Dođem u istu kancelariju, prepoznale me, i bogznakako, kaže mi gospođa: jao... pa to nije kod mene, nego kod koleginice u kancelariji pored, sad ću Vas ja odvesti, dajte mi taj papir (to da ne čekam red i pred drugim vratima). Upadne tamo, pritvori vrata, a ja čujem kako govori u po' glasa: Miro, došla ona moja MINJONKA, jel' možeš ovo da joj središ...
Eto, što reče Lane, ne znam zašto sam vam ovo ispričala, al' ne može da škodi...
