Triglav osiguranje za izbegavanje
Ove godine izbor osiguravajuće kuće je pao na Triglav osiguranje. Fina akcija od 25% popusta koju su imali, naš malo duži boravak od 4 nedelje, rezultovali su sa primetnom razlikom u ceni u odnosu na druge. Malo sam se nećkao, jer sam prošle godine imao dobro iskustvo sa Unika osiguranjem kad je došlo do osiguranog slučaja, ali prevagnulo je to da su svi oni povezani sa 2-3 međunarodne asistentske kompanije i da je to ključno u celoj priči. E, tu sam pogrešio.
Ono što je bitno od informacija da navedem je: Triglav ima saradnju sa „Europ Assistance“, uplaćen je paket osiguranja sa imenom „nadstandardni“ (30.000 evra) bez učešća u šteti tzv. franšize, bez plaćanja na licu mesta, a naše odredište bila je Grčka.
Bilo je ovde saveta da se pre polasaka na put pozove asistentska kuća i uzme listing lekara sa kojima imaju saradnju, kako se ne bi pravili astronomski telefonski troškovi prilikom poziva inostranstva (Srbije) iz rominga. To sa Triglavom, odnosno EA nije moguće, tj. takav spisak nisu hteli da mi daju sa objašnjenjem da se „ugovori sa lekarima veoma često revidiraju i da se taj spisak menja na dnevnoj bazi, pa je obavezno kontaktirati njihov pozivni centar kad do osiguranog slučaja dođe“. Sa asistentskom kućom Coris je to funkcionisalo prošle godine, ne znam kako je ove.
Elem, desio se osigurani slučaj, moja lepša polovina je povredila skočni zglob, nije mogla da stane na nogu. Nazvao sam pozivni centar EA, prvo su nekoliko minuta svi operateri bili zauzeti, pa smo počeli sa procedurom prijave osiguranog slučaja. Ime? Prezime? Adresa prebivališta? Broj polise? Datum ulaska u Grčku? Način putovanja? Lokacija? Opis povrede? Kontakt telefon? Operater nas je pitao da li je problem da odemo do nekog mesta u blizini, ukoliko u našem mestu nema lekara sa kojim imaju ugovor, dobio je odgovor da nam to nije problem, ali da nas ne pošalje negde 50 km odatle. Sve u svemu, jedan poduži međunarodni razgovor iz rominga. Operater je bio veoma ljubazan i nakon svega je rekao da će se javiti za nekoliko minuta sa informacijom gde da idemo. Tako je i bilo, uputio nas je kod lekara u susednom mestu u blizini. Tu mi se već javila prva sumnja da će sve proći kako treba, jer nas je uputio kod lekara opšte prakse čije usluge smo, nažalost, koristili prošle godine preko Unike i Corisa. Navedeni lekar je super ali nije ortoped, niti nam može mnogo pomoći u tom pogledu. No dobro, treba ispoštovati njihovu proceduru. Lekar nas primi, prepiše brufen zbog bolova, slegne ramenima i pošalje nas na jedan fini put od 60km na rendgensku dijagnostiku i pregled ortopeda. Ustanova gde nas je poslao je zapravo državna zdravstvena ustanova, gde je pregled i sve ostalo besplatno, tj. plaća se samo participacija od 5€ za sve. Naravno, tamo polisu osiguranja nisu hteli ni da pogledaju, već su samo hteli parice. Ta državna zdravstvena zaštita je čak nadmašila i ovu našu u Srbiji, jer se snimanje i pregled rade jedan dan, snimci onda putuju negde na tumačenje, a dijagnoza se dobije nakon 2 radna dana. Kada se povreda desi u petak (naš slučaj), onda dijagnozu dobijete u utorak, 4 dana kasnije. Do tada obična bandaža i lekovi protiv bolova. Posle tih 4 dana, ponovo 60km da vidimo šta nam je činiti dalje. U našem slučaju, hvala bogu, nije bilo preloma već su samo ligamenti bili povređeni. Ne želim ni da pomislim šta bi se desilo da je bio prelom. Dakle, da rezimiramo, od osiguranja smo dobili jedno veliko ništa, koristili smo besplatnu državnu zdravstvenu zaštitu, koju svako može da koristi bez polise osiguranja. Bez trunke srama su nas poslali na proputovanje od 120km, iako je dogovoreno suprotno sa operaterom EA i sve smo morali sami da platimo. Prošle godine, kad smo imali osigurani slučaj, operater Corisa je nazvao poslepodne da nas pita da li je sve OK, kakva je situacija. To kod EA nije praksa, a i bolje što nisu zvali, imao bih svašta da im kažem.
Međutim, tu nije kraj problema sa Triglavom. Po povratku, podneli smo odštetni zahtev u koji smo uneli sve navedene troškove: lekova, participacije, prevoza i telefoniranja. Nedelju dana nakon predaje, tražili su nam da mimo propisanog formulara napišemo Izjavu o tome šta se desilo i to im dostavimo. Nakon toga su prestali da se oglašavaju. U međuvremenu sam kontaktirao Narodnu banku Srbije, koja je zadužena za rad osiguranja, da me upute koliko oni mogu tako da se prave blesavi i koje su procedure da se korisnik žali na rad osiguranja. Iz NBS sam nakon 2-3 dana dobio opširan odgovor šta, kako i koji članovi Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o osiguranju su merodavni u ovom slučaju. Veoma sam se prijatno iznenadio tako detaljnim i preciznim odgovorom. Neformalno sam se mejlom obratio Triglav osiguranju, gde sam im ukazao na to da su prekršili rokove za odgovor i isplatu štete, i nakon toga su mi poslali Rešenje gde odbijaju moj zahtev za refundaciju. Opet po uputstvima NBS, uložio sam prigovor na taj bezobrazluk, a rok za odgovor će im još malo pa isteći, čime će se oni odreći sporazumnog rešenja i nakon čega sledi zvanična prijava slučaja NBS. S obzirom na sve što su nam priredili na odmoru i tretman koji imamo ovde po povratku, pomalo se nadam da neće pozitivno odgovoriti, kako bih ceo slučaj prepustio NBS i pustio ih da njima nastave da polažu račune.
Sa mora smo se vratili početkom avgusta, sutra je 1. oktobar, rešenje nije ni na pomolu. Nisam hteo ranije da pišem o svemu, čekao sam da vidim epilog celog slučaja, pa da zaokružim priču. Međutim, sve što se desilo do sada je dovoljno da svima preporučim da ih zaobiđu. Definitivno idu na varijantu da ljudi neće da se cimaju za to malo para, pa ako prođe – prođe.
Mnogo je loš osećaj kada uradite sve da se osigurate od neželjenih problema/troškova na odmoru, pa između ostalog u cilju toga platite polisu za 2 osobe skoro 50€, a onda kad se javi potreba da upotrebite polisu, shvatite da ste prevareni, prepušteni sami sebi i količini keš novca koju imate na raspolaganju. Da ni ne razmišljamo o težim situacijama koje mogu troškove da dovedu do tog iznosa od 30.000€, koji nam krupnim slovima naglašavaju na polisi, a oni neće da plate lekara na kojeg su nas oni uputili 5€.
Da li isto rade druge osiguravajuće kuće i asistentske kompanije, ne znam, ali posle ovog iskustva nisam više siguran da li da ubuduće uplaćujem putno osiguranje. Imam osećaj kao da sam kupovinom polise samo platio operatera kojeg moram da pozovem iz rominga da bih mu se požalio. Ništa više od toga nisam dobio. Kad sve stavim na papir, za deceniju letovanja, koliko idem u inostranstvo i plaćam putno osiguranje, ostavio sam im oko 500€. Izgleda da je bolje da taj novac imam u novčaniku, za ne daj bože. Da sam taj novac odvojio sa strane za tu namenu, prošle godine bih iz tog fonda potrošio 15€ za lek i 20€ za pregled lekara, a ove godine sam samo bacio novac na neupotrebljivu polisu, a potrošio još toliko novca na licu mesta. Do sledećeg letovanja razmišljaću na tu temu, ali sam siguran da Triglav osiguranje i ostale kuće koje sarađuju sa "Europ Assistance" neće sigurno dobiti ni dinar od mene.
_________________ Sve što možeš da opeglaš danas, ne ostavljaj za sutra!
|