Naravno da pri vrhu postoji restoran, zar ste stvarno pomislili da ozbiljne države i opštine propuštaju prilike za zaradu...
I naravno - kad smo se popeli gore - videli smo da ima nešto parking mesta i kod samog restorana

al u čemu je draž "popeti" se na vrh kolima, i slikati se gore u japankama...?
A ima tih u sandalicama i japankama i sa donjeg parkinga, to mi ništa nije bilo jasno
Sve je suvo. Staza od parkinga do vrha nije "popločana" kao ove što idu od restorana do tih vidikovac-terasa.
Nisu popločane, nego su obična utabana zemlja (ona crvena ko u Dalmaciji), sa tu i tamo popreko postavljenim balvančićima koji glume stepenice.
Jesam li već rekla da je sve suvo...?
To znači da je najfinija fina prašina u sloju debelom od 1-2cm...
To znači da su nam prašnjave bile ne samo gojzerice i čarape, nego i nogavice do kolena...
A ko god da ide ispred tebe svakim korakom diže tu prašinu koja se lepi... svuda, čak i u kosu
Još jedna totalna misterija:
Ima obeležena staza koja spaja 2 vrha, Pico do Areeiro (odakle su fotke) i Pico Ruivo, nešto niži (oko 1600m), i ta je staza 7.5km u 1 smeru, sa ukupnom visinskom razlikom 1250m. Ozbiljna staza, i njen početak se vidi na slici 4 u gornjem postu.
Misterija je u sledećem: tom stazom kreću našminkane gospoje i gospojce u sandalama na štiklu i haljinicama sa golim leđima...