… a gde smo proveli svega 1,5h.
Stigli u 15:30, dalje krenuli u 17:00. Jedva uhvatismo nešto dnevnog svetla… idealnog za fotkanje
Dakle…
Ćivitela je grad koji postoji „oduvek“, tragovi naselja sežu unazad sve do paleolita… a veruje se da su prvu tvrđavu izgradili pripadnici drevnog italijanskog naroda/plemena Pićena.
Tokom srednjeg veka pripadao je Kraljevstvu Napulja, a zatim Kraljevstvu Dveju Sicilija (pod vlašću Burbona), i bio veoma važno utvrđenje na granici sa Papskim državama.
Opsedale su ga i napadale razne vojske, ali se uvek držao hrabro.
Kuriozitet je da je ovo mestašce bilo poslednji grad ovog kraljevstva koji je „pao“ prilikom ujedinjenja Italije – predali su se 20. marta 1861. godine.
Nakon toga, Bizmark je ’66. ponudio Savojima Veneciju ako mu se pridruže u ratu protiv Prusa, a Papsku državu su preuzeli od Francuza (koji su bili papski saveznici i čuvari), jer su tada Francuzi ratovali sa Prusima pa povukli svoje trupe na front. Kad je Francuska taj rat izgubila… cela teritorija je aneksirana i time je 1870. nastala Italija kao ujedinjena država. Sa papskim sedištem u malecnom Vatikanu…
Diplomatski odnosi između države Italije i države Vatikan ostali su prilično zategnuti sve do 1929. godine, kada je tadašnji papa malo olabavio svoje negodovanje prema Italiji, verovatno i pod uticajem Musolinijeve ideje o Novum Imperium Romanum…
No, ko bi još u 21. veku razmišljao o faš istima, je l’.
Nazad na temu…
Tvrđava!
Ćivitela ima najveću srednjevekovnu tvrđavu u Italiji!
Štaviše, to je druga po veličini tvrđava u celoj Evropi! Odmah iza tvrđave Hohensalzburg u – naravno – Austriji. (Impresije forumaša ovdašnjih iz tvrđave Hohensalzburg kao i samog grada Salcburga potražite u kutiji sa pismima i razglednicama iz Austrije)
Dakle, tvrđava je na vrhu jednog brda, u jednom prigodnom klancu, a dimenzije su joj 500m x 45m, i u njoj je bila posada od 7.000 vojnika.
Imam jednu jedinu skoro-pa-dobru izautobusku, radi sagledavanja njenih razmera i kako dominira ovom dolinom…
Stari grad je unutar obruča zidina, a u ovo novo vreme raširio se bogami lepo i u dolinu,
a tvrđava… je u rekonstrukciji… Tako da ona skalamerija na vrhu nije trebuše, već najobičnija prozaična dizalica...
Kapija za ulazak u grad (porta Napoli), jedina je preostala cela gradska kapija nakon svih vekova, pa je sada i zvaničan turistički ulaz, kako bi prvi utisak bio što snažniji.
Izgleda ovako:
Prolazimo... i sa unutrašnje strane izgleda "instagramično"
I već smo na glavnom trgu Piazza del Poppolo, koji se smatra jednim od najlepših trgova Italije… nije ni čudo...
... sa ovakvim pogledom na more...
Popločan je travertinom, svetlucavim belim kamenom, još na samom početku 16. veka, kad su rešili da ulepšaju grad.
Na trgu se nalazi crkva sv. Frančeska (Chiesa San Francesco)...
i trgovačka lođa (Loggia dei Mercanti)
Hm… tu je i hotel/restoran Zunica, sa silnim nekakvim Mišelinovim/Mišlenovim zvezdicama i ozbiljnim menijem sa lokalnim jelima pripremljenim od lokalnih sastojaka…
Abruco je kulinarski gledano fantastičan region, jer ima i plodove mora i plodove tora, i divljač, i planinske travke, i med i tartufe… Sve što kuvaru-majstoru treba za spremanje maestralnih delikatesa…
No, o hrani ću pred kraj ove storije, pa se do tad malko strpite