Malo šetnje po Budimpešti, pa u MarakešKombijem smo od naše kuće brzo i udobno otputovali do hotela u Budimpešti. Hiron je, doduše, sedeo na pomoćnom sedištu koje isto izgleda kao i moje ali ima jednu štanglu na ledjima koja ga je dobro nažuljala.
Agencija "Terra travel" je inače za svaku pohvalu.
Društvo u kombiju je bilo raznorodno i u priči nam je putovanje brzo prošlo. Kao što je red, svako je nešto poneo da mezi i pijucka usput i nudio okolo drugima da probaju.
Prvo smo se odvezli do aerodroma, jer je bilo putnika koji idu dalje avionom, a zatim je kombi vozio svakog putnika do njegovog hotela ili kuće.
Odseli smo u hotelu Chesscom Guesthouse koji je za kratak boravak sasvim ok. Iz daleka izgleda kao sasvim obična višespratnica. Nalazi se na pola puta izmedju Eržebet mosta i aerodroma u jednoj tihoj uličici. U unutrašnjem dvorištu hotela su dve nove prizemne nadugačke zgrade sa "Guesthouses". E, tu smo mi otseli.
Na 200 m od hotela je veliki tržni centar ispod kog su autobuske stanice za maltene sve pravce, kao i metro stanica (nešto kao naš Zeleni Venac u Beogradu). U tržnom centru postoji i menjačnica, trafika u kojoj smo kupili karte za gradski prevoz, puno raznoraznih radnji, kafanica, restorana...
Soba je malecka, ali sve ima što treba. Vrlo je čisto i prijatno zagrejano (što je bilo važno jer je napolju baš bilo hladno). Čak smo imali i kuvalo!
Imali smo osećaj kao da smo ušli u poznatu kuću.
Ovo je soba u kojoj smo bili u dolasku iz Beograda...
A ovo na povratku iz Marakeša...
Uplatili smo i doručak i nismo pogrešili. U maloj ušuškanoj prostoriji, sa očigledno novim nameštajem, bez gužve, sa dobrim internetom, bio je u uglu serviran raznovrstan mali, ali dovoljan švedski sto.
Taj dan su u hotelu odseli kinezi, koji su autobusom putovali ko zna gde? Leleee, da ste videli kolike kofere vuku! Male ženice, a kofer veći od nje! Muškarci vuku po dva. Svi kao negde jako žure, a ustvari samo idu na svoje mesto u njihovom autobusu. Što li su vukli sa sobom, iz autobusa, sve te kofere kad su samo prenoćili?!
A Budimpešta, k'o Budipešta!
Nekad davno smo ovde obavezno večerali. Vuče nas, ali uopšte nismo gladni. Znamo da je za vreme večere živa svirka, pa bismo ostali do kasno u noć. Ne smemo. Čeka nas Marakeš!
Stigli smo da se podsetimo prošlogodišnjeg krstarenja kruzerom od Beča do Beograda, na kom je Budimpešta bila jedna od stanica.
Baš je ovde pristao naš kruzer. Kad zažmurim i dan danas čujem muziku "Na lepom plavom Dunavu" i šum talasa Dunava dok naš kruzer plovi duž obala osvetljene Budimpešte!
Koju smo sreću imali sa tim krstarenjem.
Svratili smo na kapućino kod "Ane"... Jednostavno, ne odustajemo od naših navika. U Budimpešti smo bili sigurno bar desetak puta i svaki put smo popili kaficu kod "Ane". Iako je bilo prohladno, sedeli smo napolju. Ugodne stolice od ratana i crveno ćebence doprineli su dobrom utisku.
Naspram kafanice su parkirane "rikše".
Tek počinje noćni život.
Iako nam to baš i nije trebalo svratili smo i na kolače u "Žerbo"... To takodje ne propuštamo!
Mmmmm...
Ambijent, rustičan! Ne menja se, mislim, više od veka.
Zahladilo je pa su nam dobro došle jakne i dugački rukavi. Ipak je to kraj oktobra.
Hiron je obišao neke staretinarnice, bez kojih ne može!
Opet je u pitanju bila i neka stara mapa. Mapa je pripadala nekom vojnom "glavonji" u I svetskom ratu i ima šemu pojma nemam čega i liči na kodeks. Hiron to zna i mogao bi da vam o njoj priča bar dva-tri dana. Zato bolje ništa ne pitajte!
Kažem vam da je hotel na odličnom mestu. Sa one autobuske stanice, autobusom 200E smo se za 350 forinti odvezli do aerodroma.
Karta se kupuje na kioscima.
Autobus 200E.
Ovo je plan polazaka autobusa, koji polaze ispod onog tržnog centra, za aerodrom. Skinuli smo ga sa neta još pre polaska na put.
Ovako se čeka autobus u Budimpešti. Svi ulaze samo na prednja vrata, ma kolika gužva bila.