Etno selo Stolovo smešteno je u moravskoj dolini između gradova Ćuprije i Paraćina, uz sam autoput. Od Beograda je udaljeno 150km, a od Niša 80km. Pristup je omogucen direktno sa auto puta ili lokalnim putem. Za stare putnike na ovom mestu nekada se nalazio restoran Tito.
Selo se prostire na površini od 2,5 ha, sa izgrađenim objektima oko 5,000 m2 od tradicionalnih materijala, pretežno kamena, drveta i cigle. U kompleksu se nalazi više objekata: smeštajni konaci sa sobama i apartmanima (planirano oko 150 kreveta), više zasebnih kuća u moravskom stilu, Rajačka pimnica (autentično preneta iz Rajca kod Negotina), seoska kovačnica, grnčarska radionica, drvena vodenica (replika stare vodenice sa Velike Morave), a preko puta nje je i vodenica potočara izrađena od kamena, podzemni tunel ljubavi u čijem središtu postoji bunar želja, veštačko brdašce na čijem vrhu je izgrađena zvonara i postavljen krst visine 7m...
U središtu sela nalazi se dekorativno jezero, preko kojeg prelazi viseći most, a u jezeru ima dekorativnih riba, labuda...
Suprotno od ulaza nalazi se restoran sa prostorom za sedenje i unutra i na terasi, letnja kuhinja, šank, letnja pozornica i prostor za najmlađe. Ponuda u restoranu je sasvim zadovoljavajuća, a hrana je ukusna (teletina ispod sača za preporuku). Cene su prosečne, porcije nisu prevelike.
Etno selo je otvoreno u novembru prošle godine. Vidi se da je uloženo dosta truda u izgradnju, ali će trebati još neko vreme da prođe da se sve završi, da procvetaju posađene biljke. Ima tu i nekih figura žirafe i kamile koje mi se nikako ne uklapaju u koncept srpskog etno sela. Možda se na nekoj slici vidi da je spoljna rasveta naravljena od vojnih šlemova, originalno i zantaski lepo izvedeno ali takođe ispada iz teme. Po meni treba osmisliti i prodaju suvenira i domaćih proizvoda. U letnjoj sezoni zbog lokacije će morati da se izbori između opcija usputnog stajališta sa toaletom (koji se van restorana plaća) ili turističke atrakcije. Potencijala ima, vredi svratiti, vreme će pokazati kako će se razvijati.