Početkom 17.veka Francuska država je znatno ojačala, to je doba baroka i Lujeva, pa je došlo i do izvesnih promena čak i na ovom svetom mestu. Elem, neki ’podrumski’ delovi su postali tamnice za „zatvorenike bez suđenja“, pa je ovo postala takoreći Bastilja na vodi…
Ah, mrski opresivni sistem monarhije… Eto i revolucije u neko doba. Naravno da je opatija nacionalizovana, njeno silno nebrojeno blago našlo je nove vlasnike, monasi rasterani, a zatvor…
Paaaa, dobar zatvor je uvek zgodno imati, zar ne?
Totalno nevezano za ovu temu pade mi na pamet jedan citat – „Što se stvari više menjaju, sve više ostaju iste“ (Plus ça change, plus c'est la même chose), što reče izvesni Jean-Baptiste Alphonse Karr, još 1849, a mogao bi komotno isto reći i danas. Mislim, kad bi mogao, je li.
Ponekad mi se čini da istorija i nije napredak, već tapkanje u mestu… Ne znam što
)
Elem, taj zatvor je rasformiran 1863. godine, i opatija je ostala u prilično tužnom stanju… No, postojanje zatvora je ipak za rezultat imalo očuvanje ovog neverovatnog mesta, u kako god tužnom stanju. Kamen je to, ne propada tek tako.
U svakom slučaju, 1847. godine je proglašeno za istorijski spomenik, pa je započeta i restauracija. To je bio razlog što su napravili tu branu na kojoj je prilazni put.
Imaš put – eto ti i putnika
I tako je to počelo…
Od 1979. je na UNESCO listi svetske baštine, a od 1998. je na francuskoj hodočasničkoj ruti "Camino de Santiago", što je naziv mreže puteva koji vode do katedrale u Galicijskom gradiću Santiago de Compostela (Sveti Jakov od Zvezdanog Polja). Francuska ruta ove hodočasničke (pešačke) varijante je najpopularnija, baš zbog neverovatnih lokacija pored kojih prolazi.
Bilo da ste hodočasnik ili obična turistička zamlata, vredi videti ovo mesto. Zašto?
Zato što ovo mesto stvarno izgleda kao da ga je izmislio neki zamaštani, blagoblesavi esteta grandoman sa neograničenim budžetom i sumanutim idejama…