Kampovanje je obicno vezano za prirodu, uzivanje u vazduhu, zelenilu, pored mora, na planinama i raznim drugim mestima... a da li ste nekad razmisljali da kampujete u zabavnom parku? Dobro ne bas bukvalno u parku, nego u kampu u okviru smestajnog kapaciteta zabavnog parka
Nas je na ovo podstakla ideja da bi deci (8 i 4) koja obozavaju Lego, bilo super zabavno da posetimo Legoland u Nemackoj, ali su nas odvracale cene smestaja u hotelima parka (2 noci min 700-800eura), a onda smo videli da postoji i kamp: 165 eura za 2 dana za nas 3 odraslih i 2 dece, ukljucujuci i ulaznice u park za 2 dana! Pisala sam da proverim da nije u pitanju greska, jer ako kupujete samo ulaznice za ta dva dana one vise kostaju... Nije bila greska ni cena, ni zamisao, ni nista.. naprotiv odusevljeni smo bili i kampom i zabavnim parkom i celim nasim prvomajskim putovanjem!
Posto smo inace kampovali samo na moru, za ovaj put smo dokupili vrece za spavanje i podloge (obicne sundjeraste, zbog hladnoce, jer inace imamo duseke koji nisu zgodni kada je hladno).
Legoland je udaljen preko 1000 km, nalazi se oko 100 km zapadno od Minhena, tako da smo odlucili da put podelimo u etape svracanjem u usputne gradove, pa se putovanje produzilo na 6 dana, ali je time bilo zanimljivije i nije bilo naporno ni nama ni deci..
Prepolovili smo duzinu puta odlaskom u Bratislavu na jednu noc i skoro jedan dan. Prelep prolecni dan, setanja kroz centar, pored Dunava, preko mosta SNP, penjanje na UFO toranj (visine 430m, na cijoj platformi na vrhu mozete pogledati prikaz najvisih svetskih tornjeva organizacije "The world federation of great towers", ciji je i UFO clan) i detaljan pogled na Bratislavu (uz objasnjenja delova grada i znamenitiosti opisanih na rubu platforme), pa u povratku opusten rucak u basti restorana "17's BAR" u najvecoj pesackoj ulici, Hviezdoslavovo námestie, dok su deca trckarala oko fontane.. Zaljubili smo se svi u Bratislavu za to kratko vreme..
Sledeca stanica: Minhen, stizemo uvece, setnja centrom i vecera u cuvenoj "Hofbrauhaus" pivnici i naravno toceno pivo (njihovo HB se sluzi samo u litarskoj krigli, kaze konobar zato da se ne zaboravi nikad
), gde smo mislili da cemo uvece biti jedini sa decom, a ispostavilo se da minhenskim klinicma, cak i u kolicima, kao i njihovim roditeljima, ni malo ne smeta vecernja vesela atmosfera i limeni orkestar u ogromnom zadivljujucem zdanju! Onda ujutru Olimpia park, blizu kojeg smo bili smesteni, i toranj naravno, da makar malo sagledamo Minhen sa visine kad vec nemamo dovoljno vremena za detaljnije razgledanje.. Uz original Kebab krecemo dalje..
I stizemo popodne 2. maja u Legoland! Prvi utisak fantastican, drugi jos fantasticniji… Sve toliko uredno, novo, sredjeno za decu, gdegod pogledas zadivis se necim. U kampu parcele podeljene, prostrane, nekoliko decijih igralista okolo, sanitarni cvorovi nezamislivo cisti i mastovito uredjeni slikama i likovima iz Lego sveta koji opisuju svojim postupcima za cega je koje odeljenje (npr. tusiranje, wc, deo za umivanje i pranje zuba, pranje vesa, sudova…). Poseban deo za bebe sa kadicom, tapaciranim delom za presvlacenje.. na svaki detalj su mislili, da budu blizu ubrusi, da je tus za bebu prigodno blizu… cakli se cev ispod lavaboa i pod i ogledala i sve kao potpuno novo.. u svakom toaletu, koji je inace cist, dodatna tecnost za ciscenje daske ko zeli...svugde mali lavabo i stolice/stepenik da deca mogu dohvatiti, cak i gde se peru sudovi da deca mogu ucestvovati...tecni sapun, ubrusi, fen na visini za roditelje… savrseno!
Preko dana je bilo suncano/oblacno, od kratkih rukava do duksa ili tanje jaknice, a nocu je bilo prilicno hladno, ali u vrecama nam je bilo super toplo, cak neku dodatnu cebad koju smo poneli za svaki slucaj, nismo ni koristili.
Od kampa do parka je kraca setnja kroz sumu uredjenom stazom (uz mastovito dodate likove sastavljene od Lega i zvucnike pored staze na kojima se cuje muzika iz Rata zvezda, najavljujci predstojecu zabavu, a deca vec krecu da trce i skacu od radosti....) i ulazi se na poseban ulaz gde nema guzve, kao na glavnom ulazu gde se inace kupuju karte. Naredna dva dana u Legolandu prosla su u euforiji dece koja nisu znala na koju stranu pre da idu i odskakali od srece, diveci se svemu sto je bilo oko njih. Legoland je zabavni park prilagodjen deci nizeg uzrasta, otprilike do 10 ili 12 godina ako nisu posecivali previse druge parkove. Ima i za bas malu decu, ali nema onih suvise strasnih voznji preko glave i jako velikih brzina. Mada smo i mi veliki uzivali u mnogo toga, drago mi je sto je najveci deo atrakcija bio bas za uzrast nase dece, za razliku od vecine parkova gde je akcenat na nesto starijoj deci i odraslima. Sve je super osmisljeno, sigurno, cisto i organizovano sjajno. Ima nekoliko restorana, kafica, poslasticarnica...sve je u fazonu likova iz Lega, pa onda fabrika Lega i prodavnica gde mozete kupovati Lego u rinfuzi, zajedno smo prosli obuku za Lego Ninjago borce, smejali se do suza voznji na nekom medi, vecinom leteli na Flying ninjagu, sudarali se u voznji camcima... Neke su voznje bile previse za devojcicu od 4 godine, ali ona je uvek nalazila dovoljno zanimacija npr. fontana u obliku muzickih instrumenata koja svira i pusta vodu kada se skoci na "taster" pored, voznje konjicima, safari parki voz i jos puno toga.. Postoje razne atrakcije koje ukljucuju prskanje vodom, a posle toga imate na raspolaganju kabine gde vas susi topao vazduh! Jedan ogroman deo je posvecen figurama napravljenim od Lega koje su neverovatno realisticne i prikazuju poznate gradove i luke, Star Wars scene, najvise tornjeve.. i uglavnom je sve inteaktivno tako da mozete sami inicirati pokrete, muziku, svetla...npr. Allienz Arena velicine oko 2 m u precniku prikazuje scenu utakmice, prepunu navijaca koji navijaju kada vi pritisnete taster, pale se svetla na vas znak i siri se zastava - sve to od Lego kockica, neverovatno kako je napravljeno! Dva dana nam je jedva bilo dovoljno da sve obidjemo, a cak nije ni bila tolika guzva, jer valjda pocetak maja nije jos puna sezona, kada kazu da se na voznje ceka i satima, sto po meni totalno gubi smisao. Mi smo najvise cekali jednom 40 min, a mnogo puta se desavalo da ne cekamo uopste ili kratko, tako da smo bas imali srece izgleda sa izborom perioda dolaska, a i sa vremenom, jer nije ni pretoplo u to doba godine.
U Legoland village (smestajni kapaciteti) osim kampa, postoji nekoliko hotela, kao i male kucice, bungalovi u obliku velikih buradi, a sve je u razlicitim Lego temama i veliki broj ljudi brine da sve bude "pod konac". Legoland park se zatvara u 18h, tako da smo uvece isli u obliznji gradic Gunzburg, osnovan jos od strane Rimljana, sa kucama u bavarskom stilu koje zadivljuju svojim savrseno sredjenim fasadama. Za snabdevanje u blizini je velika Lidl prodavnica.
4. maja se pakujemo i oko podne krecemo put Beca, sa svracanjem u Salzburg na nekoliko sati - nedovoljno nazalost da obidjemo ogromni prirodnjacko-istorijski muzej "Haus der Natur", ali dovoljno da prosetamo centrom do kuce u kojoj je rodjen Mozart i udahnemo sarm i gracioznost grada, cija uglacana kaldrma podseca na svoje vekovno trajanje, a prodavnice najcuvenijih brendova sa mirisima koji mame i kremaste boje zidova, poput pene na najfinijoj kafi, dodaju prefinjenost citavoj atmoferi, koju je nemoguce neosetiti. Mozda je celoj magiji doprinelo prolecno sunce i nebo sa belim oblacima kao naslikanim, ali svakako prelep je pogled i osecaj dok prolazite pored Salzburske katedrale ili setate preko mosta nakicenog hiljadama katanaca.
U Bec stizemo kasno uvece i ujutru pravac "Maker Faire" jedan od razloga odabira termina za put, kako bismo mogli posetiti ovaj zanimljiv skup kreativnog stvaralastva, a na nasu radost, deca su bila odusevljena svime sto su tamo mogli probati i videti. Od pravljenja glinenih figurica, preko malih robotica kojeg sami prave od delova odstampanih na 3D stampacu i dodatne baterije, maski od kartona u bojama koje se sklapaju, igrica laserima, trke auticima koje sami prave od delova, robota koji se pokrece tabletom (zvuci, pokreti, boje...), retro auta koji napolju deli deci bombone uz pomoc "ruke" koja iskace ispod haube... i jos puno, puno toga zaista nesvakidasnjeg i zanimljivog.
Nakon toga setnja po centru, uzivanje u kafi i toploj cokoladi u basti kod Hofburga. Ispred Gradske kuce (Rathaus) tekle su pripreme za letnji muzicko-filmski festival (pocinjao 11.5) koji svake godine unosi zivost u centru grada i vec su bile postavljene baste-restorancici, pa smo mogli uzivati u "I eat Wien" brzim specijalitetima (jela koja super kombinuju tradicionalnu becku kuhinju sa modernim nacinom ishrane). Zbog dece (a i nas vec) nismo forsirali duze setnje, pa je i voznja tramvajem bila super nacin za uzivanje u beckim razglednicama.
Sutradan, u nedelju, odrzavao se maraton i ceo Bec je bio ispunjen nasmejanim licima koji su se (peske, tramvajem, metroom.. svugde smo ih sretali) u velikom broju, kretali prema trgu kod Rathausa. Prelep suncan dan, kao stvoren za posetu parku Schonbrunn dvorca. Dilema da li ce deci biti zanimljiva ova setnja, ubrzo je resena, jer su uzivali trckarajuci po stazama, smejali se kod fontane koja ih je prskala i istrazivali deo "Private garden" prvi put sa nama..
Otisli smo zatim u Prater, prvo da opet sa visine razgledamo grad vozajuci se na "Wiener Riesenrad" velikom tocku, a potom da se vozimo cuvenim vozicem "Prater Liliputbahn" (otvorenog 1928, koji sada ima prugu duzine skoro 4 km) u cemu su deca naravno posebno uzivala!
Odlazak iz Pratera nije bio lak, kao ni pozdravljanje sa Becom, ali je bilo vreme za povratak kuci gde smo svi zadovoljno konstatovali da je sjajna bila i ideja i realizacija ovog puta...
Eto, pa mozda nekom ovo bude inspiracija za put!