E pa stvarno mi je neverovatno da o ovom mestu još nismo pisali, čak ni u vreme ćorke kad smo svi valjda najviše špartali po majčici Srbiji...
Evo da se ispravimo:

Već vam (ne jednom

) rekoh da je u Pomoravlje Bog stvorio svet (i tuj si je turio nas da ga čuvamo). E sad, pošto je ovo naše mesto na svetu tako posebno, logično je i da se Onaj drugi tuda mota maksimalno, ne bi li nešto pokvario u Božijim planovima, je l’. Stoga, ne bi trebalo da nas čudi činjenica da je ovde i takva tačka koja se zove Đavolja Varoš, na vr’ čuke iznad dve padine koje su nazvane Đavolja jaruga i Paklena jaruga...
E sad. Geolozi će vam reći da je ovaj lokalitet nastao unutar kaldere (kratera) daaavno ugašenog vulkana, prirodnom erozijom mekog materijala koji se nalazio ispod tvrđe kamene korice od koje su nastale “kape” (ili glave

) ovih kamenih formacija. Kažu da ukupno ima 202 figure, različitih oblika i dimenzija, visine od 2 do 15m, širine od 0,5 do 3m, sa kamenim kapama na vrhu, a ima vala i onih bez kape...
Kao fenomen, ovo nije sasvim jedinstveno u svetu, ima sličnih - najveći je svakako u Kapadokiji (Šmi reče da izgleda “kao ĐV na steroidima”

), što nas nije sprečilo da pre nekoliko godina ovu Varoš lansiramo kao svog kandidata za “Novih 7 svetskih čuda”. Mislim da je zauzela vrlo dobro 26. mesto. U svojoj kategoriji

Nema veze, svakako jeste jedno od Sedam Srpskih Čuda Prirode
Treba reći i da jeste u svetu jedinstven sklop ovih kamenih figura + specifičnih izvora jako kisele vode sa visokom mineralizacijom. Kad rekoh “kisela”, ne mislim na mehuriće, nego na pH vrednost
Evo šta kaže Wiki:
“Druga prirodna retkost u „Đavoljoj Varoši“ su dva izvora vode čudnih svojstava. „Đavolja voda“ koja se nalazi u neposrednoj blizini zemljanih piramida u „Đavoljoj jaruzi“ je hladan i ekstremno kiseli (ph 1.5) izvor sa visokom mineralizacijom (15 g/l vode) i jedan je od najkiselijih izvora u svetu. Sadržaj nekih elemenata (aluminijum, gvožđe, kalijum, bakar, nikl, sumpor) je ekstremno visok u odnosu na obične vode za piće, odnosno povećan je za 10 do 1.000 puta. „Crveno vrelo“ je drugi izvor koji se nalazi nizvodno, oko 400 m od prvog na aluvijalnoj terasi, odnosno na ravnom terenu. On je manje kiseo (pH 3,5, ovde ubacujem i referentne vrednosti, da znamo o čemu pričamo: Normalna pH vrednost vode za piće je u rasponu od 6 do 8.5. Voda sa pH vrednošću manje od 7 je kisela i može da nagriza metale vodovodnog sistema, što može prouzrokovati curenje cevi - a o našem probavnom traktu da i ne govorimo...) i sa nižom opštom minerizacijom (4.372 mg/l vode). Njegova voda se zbog ravnog terena razliva u veoma tankom sloju i otiče u korito obližnjeg Žutog potoka. Zbog oksidacije gvožđa koga voda sadrži u velikim količinama stvara se crvena terasa lepezastog oblika koja u prostoru deluje veoma atraktivno.”
Hm... atraktivno=privlačno...? Meni više deluje odbojno i preteće, al’ ok, pokazaću vam i te fotke pa sudite sami