Ovim se završava zvanični, činjenični prikaz i prelazimo u one zanimljivije, životnije, i -kako već rekoh – pikantnije teorije
Dakle…
Bogdan je u svoje vreme važio za ljubitelja dobrog vina, dobrih konja i lepih žena. Bio je lep, otmen, obrazovan i samouveren gospodin, besprekornih manira. Nije se ženio, to smo već kazali, ali mu to nije smetalo da u potpunosti uživa u životu, uključujući i užitak u društvu lepih osoba na koje bi bacio oko.
E, za to iskusno oko je, u nekom momentu, zapala i izvesna lepotica koju je jednog dana iznenada sreo na sopstvenom imanju… Raspitao se brzinski ko je to predivno biće, i ispostavilo se da je to Mara Dinjački, žena njegovog kovača.
Uh, gde baš kovača… Mislim… nije se sa takvima preporučljivo kačiti, je l’…
Međutim, ludilo te strasti bilo je dovoljno jako, a Bogdan nije bio od onih koji bi patili u tišini, i… ponudio je kovaču da otkupi Maru! Gle ti čuda, dil je sklopljen. Cijena? Prava sitnica, svega 21 jutro zemlje.
Rešeno. Kupio je sebi privilegiju da je ima za ljubavnicu, ali ne može ona tu tek tako da boravi, zar ne? Mora čovek visokog roda da pazi na svoj renome… Ah, ko je u toj priči, s kim i na koji način pregovarao
… danas možemo samo da nagađamo.
I tako je Mara postala upraviteljica na imanju, i sagradio joj je posebnu kuću takoreći uz sam dvor.
Kažu… da postoji podzemni prolaz iz ove kuće do gospodarskih odaja, kako bi ona mogla neprimećena da mu dolazi…
Kolika je bila Bogdanova zanesenost ovom prelepom ženom dokazuje i to što je tražio od Predića da Bogorodicu na carskim dverima naslika sa Marinim likom, tako da se i danas može videti kako je izgledala.
Dodatna zavrzlama ove storije je da postoji još jedna ikona urađena po specifičnom zahtevu, i ona je dobila lice Mađarice Marice Piskor, Bogdanove ljubavi koja je bila postavljena za domaćicu njegove kuće u Bečeju…
Pa dobro, reći ćete, šta ima veze, voleo je te dve žene, a Uroš Predić je bio Bogdanov dobar prijatelj, što mu ne bi ispunio takve kaprice...?
Hm… Tu sledi obrt.
Postoji i trač da je ovo prijateljstvo bilo znatno intimnije prirode. Štaviše, da je njihova veza bila toliko jaka, da su čak planirali da budu sahranjeni obojica u toj kapeli, kako bi bili sjedinjeni za večnost. Ali da Predićeva porodica nije to dozvolila, da ne pukne bruka…
Može li to biti istina? Pa sad…
U samoj kapeli postoji samo jedno mesto u toj kripti (nalazi se u sredini crkve, ispod tepiha).
A opet, na ulazu u crkvu, sa leve strane je na zidu postavljen bareljef ktitora – Bogdana Dunđerskog (rad Đorđa Jovanovića), a sa desne je isti takav na kome je Uroš Predić…
Šta bi ljudi nego da pričaju priče…