Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 12:02

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 38 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta: Srce Srbije
PostPoslato: Petak, 12 Oktobar 2018, 18:43 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Kosovo je srce Srbije.

Čuli ste tu rečenicu. Možda ste je i izgovorilil. Osetili ste je svakako, bar jednom, na koji način, samo vi to znate...

A ako ste u fazonu: 'šta sad opet da se tupi o Kosovu...?', svakako pređite na neku drugu temu, da ne trošite vreme.

Ja, izgleda, definitivno ne umem da pišem klasične putopise, nego samo priče o putovanjima, o mestima koja su me dotakla na sebi svojstven način i oživela u meni neke emocije.
Prostor Kosova i Metohije jeste mesto bajke, istorije i mita, toliko snažno da ga je teško opisati... E sad, ja sam dete ere ateističkog socijalizma. Ok, jesu nam nešto pričale obe bake, ali... previše davno da bismo se detaljno sećali. Pa ipak, smatram da jesam vernik, iako ne aktivni vernik. Rekla bih da mi je određena doza duhovnosti urođena (kao i svima), ali je nedostatak znanja o temi organizovane religije kod mene sasvim očigledan, pa budite blagonakloni u čitanju.
Svaka eventualna ispravka je dobrodošla. Kao i svi vaši komentari. Uvek.

Ovo će biti priča o nekima od spomena na tom prostoru, a i par nekih koje možete videti usput.
I bez obzira verovali mi malo, mnogo, nimalo ili bez ostatka, tu su delovi svih naših srca, prošlih, sadašnjih i budućih, rasuti po toj zemlji koja nikad neće biti tek tlo ispresecano u nevidljive katastarske parcele.

Imamo već temu o manastirima na ovom forumu, ali, kad mi se ova priča ispisala, ispostavilo se da i moja olovka piše srcem, da se ne bi baš uklopila u postojeću temu, i da je prosto zahtevala da ostane celina.


A, da: tekst neće biti religiozan, ali biće i poezije i tuge. Smatrajte se upozorenim.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Petak, 12 Oktobar 2018, 21:23 
Nije prisutan
Vodič
Vodič
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 18:30
Postovi: 6074
Lokacija: Live to camp,camp to live . . .
Pol: Bata
Oj Kosovo,Kosovo zemljo moja voljena
zemljo slavnih vitezova,Lazara i Milosa !!!
:romance-grouphug:




NEMA PODELE !!!

_________________
svima dobro nikome zlo,nama sta preostane


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Ponedeljak, 15 Oktobar 2018, 15:49 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Pogodi te u žicu? :ljubac:


Jedna 'tehnička' napomena: u nekima od ovih manastira nije uopšte dozvoljeno fotografisanje. U nekima je dozvoljeno fotkati kamericom mobilnog telefona, ali ne i velikim ozbiljnim fotoaparatima. Ili je dozvoljeno škljocati po manastirskom dvorištu, ali ne i u crkvi. U nekima nema ograničenja.
Komplikovanu opremu nemam, sad samo telefon. Desi mi se da tu i tamo i prekršim zabranu, ali strogo fotkama bez blica. Pa, ako to ima ikakvu težinu, namera nije bila sebična, već želja da se podeli ono što je viđeno... na kulturnom mestu :D, a ne na nekom zidu gde bi se freske svetitelja mogle naći uz slike (o)besnih pevaljki ili sumanutih zadrugara...

Pa, krećemo polako.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Ponedeljak, 15 Oktobar 2018, 16:46 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Za ovo putovanje u prošlost treba nam i nešto znanja o tom vremenu prošlom, jer je svet naših predaka bio veoma različit od ovog u kome smo mi danas.
Ovaj dugi i predugi post je uvod u atmosferu vremena ondašnjeg i ta priča ide ovako:

Elem, tokom celog srednjeg veka, centralno pitanje i tema u svačijem životu je bilo zadobijanje spasenja duše.
Crkva nije samo ’gledala svoja posla i vodila svoju politiku’, Crkva je bila tu da tumači ljudima kako je ispravno živeti, u svakom zamislivom aspektu. Odnos pojedinca prema Bogu nije bio lična stvar, već je morao biti uspostavljen preko Crkve kao posrednika. Nama danas, u eri individualizma kao pretpostavljenog idealnog načina življenja, možda i nije jasno koliki je uticaj imala Crkva (svaka u svojoj zoni dohvata) na svakodnevni život, i koliko je zadobijanje večnog spasenja ljudima tada bilo bitno...
Vladari i plemstvo su se trudili da izgrade i održe dobre odnose sa Crkvom, koja je imala moć da odobri/blagoslovi neku odluku, ili da je osudi, a osuda Crkve tada nije bila olako shvatana. Svetovna i duhovna vlast su bile nerazdvojive, a saveti duhovnih otaca su služili kao korektiv samovolji vlastele, bar u nekoj meri. U idealnom slučaju. Ali, svi smo mi samo ljudi, a nema čoveka bez greha...
Gledano iz naše današnje perspektive, borba za vlast je tada bila daleko surovija, jer su se protivnici i fizički razračunavali jedni sa drugima. Doduše, možda bi i danas taj recept trebalo da se primeni, bar bi se malo razredili ti raznorazni silnici ( :lol: ovde možda nije trebalo da ispravljam tipfeler kad napisah slinici)
Za nas današnje dobro je što je postojao taj dugi period, taj dugi niz vladara koji su svi išli u istom pravcu, ka istom cilju, koji su i ostvarili. Klica tog jedinstva rodila je ideju o jedinstvenom narodu, koji je uspeo da prebrodi period turske okupacije, i vaskrsne, oslobađajući se iz ropstva, dugim nizom ratova dokazujući svoju vitalnost i iznova crtajući svoje granice.

Naša država.
Nemanjićku državu smatramo prvobitnom srpskom državom, i to i jeste donekle tako. Osim što to uopšte nije bila ni prva ni jedina srpska država tog vremena, niti je tada u Evropi uopšte postojao pojam nacionalne države kao takve (sve do 16. veka). Svi vladari su vladali nad teritorijama koje su bile lična svojina, a politički odnosi sa drugim državama, kao i unutrašnji odnosi među plemstvom, rešavani su rodbinskim vezama (brakovima), ličnim savezima (vazalstvom) i ratovima.
Ok, ono što se iz ovog kratkog opisa može zaključiti je da su braća Francuzi apsolutno u pravu u onoj svojoj poslovici: što se više menja sve više ostaje isto (Plus ça change, plus c'est la même chose)
Idemo dalje.

Loza Nemanjića.
Kao što rekoh, njihova država nije bila jedina srpska država, ni tada, kao ni pre, a ni nakon 200 godina njihove vladavine. A ipak... naša je percepcija takva. Za to je najvećim delom odgovoran rodonačelnik ove dinastije, Veliki župan Stefan Nemanja. Stasit, obrazovan, pametan, ambiciozan i prodoran, četvrti (najmlađi) sin svojih roditelja. Da je bio manje svojeglav a više poslušan i krotak, svega ovoga ne bi bilo... Međutim.

Možda je slučajnost, a možda baš i nije, da je još u mladim godinama putovao u Konstantinopolj. Kako je ovaj velelepni grad, 'carica svih gradova' delovao na mladića iz udaljene zabiti provincije Romejskog carstva (kasnije ću koristiti i, koliko pogrešan toliko i uobičajen, naziv 'Vizantija'), ne možemo ni zamisliti... A ipak, sjaj prestonice nije mu pomutio rasuđivanje. Ono što je on tamo video je: koliko je važan sklad odnosa sa crkvenim strukturama, kako se on uspostavlja, kako država administrativno funkcioniše, a takođe je uspostavio i neprocenjivo važan lični kontakt sa tadašnjim romejskim carem Manojlom I Komninom. Ne sumnjam da je Stefan bio i oštrouman i harizmatičan, a takođe i dovoljno lukav da odmah uoči i naglasi sličnosti sa aktuelnim carem. To je bio početak. Oženio je vizantijsku princezu Anu, kćer cara Romana IV. Razborit izbor u pravom smeru.

Ne mogu a da ne zaključim da je ovaj čovek bio nadareni vladar, kad je u vrtlogu i haosu vremena u kome je živeo uspeo da se izdigne iznad svega onoga što se do tada radilo kao uobičajeno, i da osmisli svoj put, svoju viziju. Tako složenu, tako ingenioznu i tako dalekosežnu viziju, da mi je najiskrenije žao što sad nemamo jednog bar upola takvog. Evo delimične liste tema kojima se uspešno posvetio i time stvorio stabilan temelj ovoj državi, čisto kao podsetnik na koliko je šahovskih tabli simultano vukao poteze, dugoročne, pre, tokom i nakon 30 godina svoje vladavine:

Izborio se protiv svoje braće da nasledi veliki deo očevine i titulu Velikog župana Raške (u toj borbi, najstariji brat, Tomislav, poginuo je u jednoj od međusobnih bitaka, Miroslav je nasledio svoj deo, Hum i deo Polimlja, a o četvrtom bratu, Stracimiru, nema mnogo daljih pisanih podataka. Ovo znači da su teritorije podeljene između dva brata, koji su suvereni na svojim posedima, a u spoljnom delovanju nastupaju zajednički, i ratuju zajedno. I da, to je baš onaj knez Miroslav za kojeg je prepisano 'Miroslavljevo jevanđelje'). Kao četvrti sin, Stefan Nemanja nije trebalo da nasledi skoro ništa.

Započinje tradiciju ktitorstva, koja u srpskim zemljama nije bila uobičajena praksa. Uz manastire niču i škole, razvijaju se prepisivački centri, kao i umetnosti i zanati vezani za neimarstvo. Umnožavanje crkava i manastira predstavlja i direktno učešće u borbi protiv jeresi. Nijedan od prethodnih velikaša nije se bavio ktitirstvom na ovaj način i u ovom obimu, iako su srpske države bile bogate, bilo je dovoljno rudnika zlata, srebra, poludragog kamenja... Nije da nisu imali para. Nisu imali ideju.

Daje bogate darove svetogorskim manastirima, i uspostavlja izvanredne odnose i sa Carigradskim Patrijarhom. U tako povoljnoj situaciji, dok boravi u manastiru Vatopedu, 1198. godine, dobija od obe strane dozvolu da obnovi ruinirani svetogorski manastir Hilandar kao srpski manastir na Svetoj Gori. Ni ovo nije bila uobičajena praksa, jedina dva naroda koja su tu imala 'svoje' manastire su Rusi i Gruzini (mada ni njihova bratstva nisu nikada bila, niti su sad, jednonacionalna). Svi ostali manastiri su bili jednostavno – pravoslavni.

Uspostavlja rodbinske veze sa dinastijama u okruženju, preko svoje dece i dece svoga brata Miroslava. Dobro, ovo se radilo i pre, možda je samo posvećivao više pažnje ispravnom izboru, jer je malo dalje gledao i malo bolje predviđao razvoj događaja. Neverovatan je uspeh njegovog pregovaračkog umeća to što je uspeo da i svog srednjeg sina oženi vizantijskom princezom, to je dodatno podiglo ugled porodice pred svim ostalima i u Evropi, a i na unutrašnjoj sceni.

Proširuje granice svoje države. Pametnom politikom. Novcem. Rodbinskim vezama. I ratovima.

Stabilizuje odnose unutar države. Umnogome se u uređenju ugledao na Vizantiju, i s pravom. Stabilnost je postigao i uz pomoć Crkve, nije slučajno nemanjićki beli orao dvoglav (preuzet od Vizantije), te dve glave su duhovna i svetovna vlast koje zajedno rade na dobrobit jednog tela.

Svoje sinove (Vukana, Stefana i Rastka) odgaja u duhu iste misije, obrazovani su, znaju jezike, veštinu diplomatije i ratne strategije, a i očeve namere su im utisnute u glave kao sudbina.

U odabranom momentu abdicira, na Državnom saboru u Rasu mirno predaje vlast svome sinu Stefanu Nemanji II Nemanjiću (opet ne prvorođenom sinu, što će izazvati sukob među braćom nakon njegove smrti, ali Stefan je bolje 'pozicioniran' ženidbom, njegov tast Aleksije III nakon smrti svog rođenog brata postao je car Romejskog carstva, a Stefan je dobio titulu Sevastokratora) i povlači se u manastir na Svetoj Gori, pod monaškim imenom Simeon. Naravno da niko ne može da ospori da je zaista imao duhovnu potrebu da se bar u starosti smiri i okaje svoje grehe (bratoubistvo, kao najveći od njih). Ali istovremeno je postigao još nešto, dao je (opet po ugledu na svetog cara Konstantina u Vizantiji) mogućnost Srbiji da i ona ima jednog pobožnog vladara u korenu dinastije i države. Kasnije, kad se pokazalo da su njegove mošti mirotočive (kao dokaz njegove iskrene pobožnosti), i on je proglašen za sveca, a time se i njegova loza smatra svetom.

Obezbeđuje svojim potomcima nasledno pravo na način koji do tada nije bio prisutan kod nas: kroz književnost. Žitije svetog Simeona su napisala dvojica njegovih sinova, Stefan i Rastko (sveti Sava). Stefan je više pisao o njegovom ratničkom životu i diplomatskom umeću, a Sava više o njegovim bogougodnim delima. U ovim tekstovima, prema literarnom maniru tog vremena, a sa (rekla bih) sasvim svesnom namerom, obojica pisaca služila su se stilom koji je prikazao paralelu između događaja iz života Stefana Nemanje i svima poznatih alegorijskih priča iz Biblije. Ovim su postigli da se, najpre, vladarsko pravo njihovog oca ne može sporiti jer se jasno vidi kao volja Božija, a i da se njegovim proglašenjem za sveca postavi temelj dinastiji neprikosnovenih naslednika za sva buduća vremena.
Izostavljanjem imena ostalih, bočnih, grana porodice uključujući i Nemanjinu rođenu braću, veoma je jasno postignut taj fokus na glavne likove koji će o(p)stati do danas. Vrhunski PR vrhunske ideje, vrhunska iskrenost vrhunski pobožnih duša ili idealan spoj svega toga? Korist jeste bila lična, ali ne samo lična, u tome je kvaka. A i možda se baš tako zbilo jer je baš takva bila volja Božija... i u tome je takođe kvaka.

Dalje od prve dve dinastičke generacije nema svrhe da idem, ako vas tema zainteresuje, naći ćete štivo.
A ipak se oduži ovaj esej, izvinjavajte.
Naša istorija je zanimljiva i ne može se iole koherentno prepričati a da to bude kratko :lol:

Mi smo jedan živopisan, iskričav i neočekivano pronicljiv narod, kvantnog uma, britkog i duha i mača, žestokih strasti i detinje čiste duše. Zanimljiv narod - zanimljiva istorija.

Ali istorija je, to svi znamo, projekat koji je još uvek u toku, pa nam je i sadašnjost zanimljiva.
Skoro do granice izdržljivosti...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Ponedeljak, 15 Oktobar 2018, 17:42 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Red je da ovde spomenemo i još jedno srce Srbije, geografski centar naše zemlje, koji se nalazi kod Kragujevca. Na našem putu prošli smo i tuda, ali ja ovde neću pisati o ovom gradu, niti o Kraljevu, jer gradovi svakako zaslužuju posebne teme. Jednom. Nekad...

U ovom našem putovanju na jug, pre nego što kročimo na Kosovo posetićemo tri mesta od posebnog značaja za početak dinastije Nemanjića, a gledano geografski, redosled im je obrnut od hronologije njihovog nastanka, odnosno njihovog redosleda u vremenu. Pisaću o njima po geografskom rasporedu, redom kako smo ih posetili.

Manastir Žiča,

zadužbina Stefana Nemanjića sa samog početka 13. veka i prvo sedište Srpske pravoslavne crkve po dobijanju samostalnosti 1219. godine, i u njemu crkva Vaznesenja Hristovog (Svetog Spasa)

Slika

Gradnja je započeta 1206. ili 1207. godine a živopis je urađen tek po povratku svetog Save iz Nikeje, odakle je doveo majstore slikare. Freskopis je završen na Spasovdan 1221. godine.
Imajući u vidu koliko je puta poharana, spaljivana i rušena, dobro je da je išta u njoj i ostalo. Freske su uglavnom u fragmentima i ima priličan broj ikona sa slikama fresaka drugih crkava i manastira iz istog perioda.
Slika

Slika

Nemanjićki mermerni ikonostasi
Slika

Slika

Priličan broj ukrasa plastike podsećaju na zapadne crkve, zato jer su Nemanjići dovodili majstore sa primorja i iz Italije, iako su same građevine zidane po vizantijskim kanonima, ali ukrašavanje je bilo raskošno.
Kasnije, kako su naši neimari pomagali, gledali i učili, došlo je i vreme kada su oni iskazali svu punoću svog talenta, razvijajući najpre raški, a potom i moravski stil kao srpsku podvarijantu vizantijskog stila. Ne, ne da bi se razlikovali ili izdvajali od Vizantije, već naprotiv, da bi dali i svoj doprinos i svoj glas toj duhovnosti koja je bila zajednička svim pravoslavnim zemljama.

Slika

Slika

Slika

Žiča se nalazi na sredini puta između Carigrada i Rima, mesto je pažljivo odabrano. Takav položaj je simbol nezavisnosti Srpske crkve od oba ova centra. Da, pravoslavna i katolička crkva su se razdvojile davno pre toga, još 1054. godine, i da, mi jesmo deo pravoslavne zajednice. Pa zašto nam je onda uopšte bio važan Rim?

Bio je veoma važan, jer je dugačka ruka rimskog pontifa još kako dopirala do Balkana i srpskih zemalja. Još uvek se vodila bitka za pridobijanje vernika u svoj tabor, jer je katolička crkva i tada imala žarku želju da pokatoliči Srbe, što je na jednom delu teritorija i uspevala, pošto se dešavalo da su velmože uzimale veru koju god je trebalo, kako bi obezbedili privilegije koje su želeli. Dalje, tu su još uvek bili i arijanci i bogumili, za koje se smatra da su 'otpadna' (u crkvenom smislu, otpali od prave vere) varijanta, kombinovana sa našim prehrišćanskim verovanjima i protiv kojih se takođe trebalo boriti...U svakom slučaju, Rim je bio sila koju nije pametno ignorisati.

To je znao i naš Veliki župan Stefan Nemanjić, pa je 1217. godine, uz mletačku plemkinju Anu Dandolo za ženu – dobio i kraljevsku krunu od Pape. Njegov brat sv. Sava mu je zamerio ovu brzopletost (u vezi krune, a ne ženidbe), i što nije još malo sačekao, dok Sava završi do kraja sve poslove oko priznanja autokefalnosti Srpske crkve. Bilo kako bilo, Stefan je 1219. po milosti Boga krunisan i vizantijskom krunom, i to rukom svoga brata Save, prvog srpskog Arhiepiskopa.

Ceremonija krunisanja obavljena je u Žiči, u (tada još neoslikanoj) crkvi Svetog Spasa. Svi potonji kraljevi loze Nemanjića krunisani su u ovoj crkvi. Za krunisanje svakog od njih otvarana su (i nakon toga zazidana) posebna vrata, pa se zove i 'sedmovrata Žiča', jer je krunisanih kraljeva (pa i vrata) bilo sedam. Otud i 7 kruna na grbu grada Kraljeva.

Još jedan pogled na manastirski kompleks
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Ponedeljak, 15 Oktobar 2018, 23:08 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19548
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
Hvala, od srca, za ovo do sada! :romance-grouphug: :ljubac:
Bas umes da ga srocis! I ganes! :( :ljubac:
Veliki broj nasih crkava i manastira sam imala priliku da obidjem...neke od njih i po vise puta...manastir Zica je, na tom spisku, bila najcesce mesto...bar 3 skolske ekskurzije odvijale su se u tom pravcu...u Zici sam bila triput, ali jako davno...ono cega se secam je predivno pevanje muskog hora....bila sam dete, ne znam sta sam slusala, ali je ostao osecaj "jezim se" i "kosa mi se odvaja od glave"...nista tako lepo kasnije nisam cula... Slika

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Utorak, 16 Oktobar 2018, 05:43 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
:ljubac:
Da, manastirsko pojanje je nešto sasvim van ovog sveta...
Rekla bih, ne samo muzika, sama energija je neverovatna. Milost? Obrazovaniji vernik od mene bi verovatno znao pravu reč.

Ovoliko znam: u Dečanima su nam rekli da je, dok ih je čuvala kfor jedinica Italijana, dosta njih primilo pravoslavnu veru. Bude poneko i od ovih ostalih, ali kod Italijana je bilo baš puno. Toliko o toj energiji.

Jednu noć smo noćili u konaku manastira sveti Arhangeli, i običaj je da gosti ostanu na jutrenju. Baš sam se bila obradovala kad su nas pozvali, međutim ipak nismo, kao, da bismo stigli da prođemo sve ostalo. Turistička tura. Šteta. Ali biće dana.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Utorak, 16 Oktobar 2018, 16:47 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Bez obzira što je zidanje Žiče dovoljno dugo trajalo i što je svako mogao da vidi napredovanje tog poduhvata, rezultat je bio toliko neočekivano čudesan, da o njoj ima i onih bajkovitih predanja. Na primer: da je sa samih Nebesa na oblaku spuštena, ili da je, uz tutnjavu i oluju, na vrhu tog brda iz zemlje nikla kao rubin, kao ruža, kao božur...
Bila je različita od svega što je narod do tada video, tako crvena, kao predivan prkosni cvet. Ideju je doneo Sava, po ugledu na neke od svetogorskih manastira (a tako je uredio i Hilandar), baš sa namerom da ona bude drugačija, jedinstvena, jer je stvorena da bude Patrijaršija.

Slika

Naravno, izgradnja je počela dobrih 10+ godina pre nego što je Carigradski Patrijarh blagoslovio samostalnost Srpske crkve i hirotonisao Savu za prvog Arhiepiskopa srpskog. Ali, uz sve njegove ostale vrline, Sava je bio najgenijalniji diplomata kojeg smo ikad imali, i nije imao ni trun sumnje u ishod svog upornog truda.
A ko smo mi da bismo mogli da kažemo da nije bio baš od Boga nadahnut da na takav način ispuni Njegovu volju?

Zašto je sedište Patrijaršije kasnije premešteno u Peć?
Krajem 13. veka (godina se ne zna pouzdano), u vreme vladavine kraljeva Milutina i Dragutina (oni su unuci Stefana Prvovenčanog), Žiča je poharana i razorena u pljačkaškom naletu Tatara i Bugara, pod vođstvom vidinskog kneza Šišmana, u kome su oni prodrli sve do Peći. Ovaj upad je bio osveta za osvajački pohod Dragutina i Milutina, koji su uzeli Braničevo i pripojili ga Dragutinovoj državi. Naravno, upad je suzbijen, a srpske snage su u kontranapadu zauzele i Vidin.

Tada je odabrana lokacija kod Peći koja ima bolji strateški odbrambeni položaj, pored reke Pećke Bistrice i na samom ulazu u Rugovsku klisuru. Zašto je ovo dobar položaj? Napadi konjice su tada bili najveća pretnja, a ovde nije bilo fizičkog prostora koji bi dozvolio konjici da se razmahne. Ok, mogli su da se zalete, prođu kraj manastira, odapnu strele/koplja/štagod, i kad dođu do klanca (previše tesnog za njih), onda šta? Morali bi da uspore, stanu, okrenu se nazad? U svakoj varijanti tako bi postali ranjivi, i od njih se tada lako odbraniti, kad imaju samo jednu priliku za juriš. A tek za tešku konjicu ovo je potpuno neodgovarajući teren za bitku...

Naravno, u potonjim vekovima, zbog nadiranja Osmanlija, sedište se povremeno i vraćalo u Žiču, kako je već situacija diktirala.
Bilo je i perioda kada je patrijaršija ukidana, a srpski pravoslavni živalj bio pod duhovnom upravom drugih eparhija, ili direktno samog Carigradskog Patrijarha.
Pećka Patrijaršija kao sedište Srpske crkve je postojala i opstajala od osnivanja do 1463, a zatim ponovno od 1557. do 1766. godine.
Za ovaj drugi period dugujemo zahvalnost Mehmed–paši Sokoloviću, Velikom veziru Otomanskog carstva, koji je bio Srbin rodom od Pive, još kao dete kao danak u krvi predat Janjičarima, i koji nikad nije zaboravio ko je... Njegov (možda i rođeni) brat Makarije Sokolović je, kao Patrijarh srpski, 1557. godine, nakon odobrenja sultana, obnovio Patrijaršiju.

Burna vremena, burni događaji...

Nakon objedinjenja srpskih teritorija posle Prvog svetskog rata i Patrijaršija je ponovo objedinila sve naše eparhije.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Utorak, 16 Oktobar 2018, 17:27 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Putujemo, dalje kroz prostor i unazad kroz vreme...

Studenica

Slika

Manastir je zadužbina Stefana Nemanje iz 12. veka i jedan je od najvećih i najbogatijih manastira Srpske pravoslavne crkve, a Nemanja ga je gradio sa namerom da tu bude njegova grobna crkva.
Posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice.

Zbog neprocenjivog doprinosa kulturnom nasleđu ovaj manastir je 1986. stavljen na UNESKO listu svetske kulturne baštine.

Danas tu postoje četiri crkve: Bogorodičina crkva...
Slika

...Kraljeva crkva (Crkva svetog Joakima i Ane) i očuvani temelji još jedne crkve..
Slika

... i stara crkvica svetog Nikole
Slika

Postoje crteži prema kojima možemo videti da je nekada u okviru ovih zidina bilo čak deset crkava, škola i bolnica.
Slika

Studenička bolnica je bila čuvena u svom vremenu, i u njoj su se obavljale čak i komplikovane operacije lobanje (jesu li to baš bile operacije na mozgu sada je teško tvrditi, jer pisanih medicinskih dokumenata nema, ostali su samo hirurški instrumenti). Imala je 12 kreveta, 'apoteku' koja se bavila prikupljanjem lekovitog bilja i spravljanjem melema i lekova, strogi dnevni raspored aktivnosti nege bolesnika, čak i 'otpusne liste' koje su na polasku davane, sa opisom toka lečenja i preporukama za oporavak... Kao danas. Ili možda i bolje nego danas...?

Sjaj i raskoš ove crkve, a i sama njena veličina, bili su do tada neviđeni. Dovedeni su najbolji majstori, kako već rekoh iz primorja i Italije, i uticaji njihovih navika pri sakralnom graditeljstvu su jasno vidljivi.

Slika

Slika

Slika

Živopisana je ipak po strogo vizantijskim kanonima, i prava je šteta što su toliko retke crkve na našim prostorima u kojima je freskopis iz tih vremena u velikoj meri očuvan.
Treba napomenuti da se ni pri ukrašavanju nimalo nije štedelo. Ne samo na najmu najboljih/najskupljih majstora i umetnika, već i na samom materijalu koji je korišćen. Recimo, čuvena 'vizantijsko plava' boja, koja se dopremala čak iz Kine, vredela je kilogram zlata za litar boje, a litar je težio manje od 1kg. Takođe je i samo zlato korišćeno u dekoracijama, ne samo za oreole i odežde svetaca...

Slika

Slika

Slika

Sad ovde prosto moram da napravim digresiju u vezi te jedinstvene plave boje, iako se na ovoj fresci stradanja Hristovog zbog restauratorskog zastora ne vidi... Spravljala se samo u jednoj radionici ikad, od pigmenata dobijenih mlevenjem poludragog kamenja, a po receptu koji je bespovratno izgubljen u vremenu. Lapis lazuli korišćen kao osnova i najznačajniji sastojak ove boje dolazio je samo i jedino iz jednog rudnika u današnjem Avganistanu. Utvrđeno je da su korišćene i nijanse crvene, zelene i čak i crne boje, ali se njihova razmera i tačna receptura pripreme ni danas ne mogu ponoviti, bez obzira na sve postojeće spektralne i ostale analize koje su decenijama rađene. Dobijali su manje-više sličnu boju, ali se ona pri korišćenju u freskopisu nije ponašala isto – nije imala istu nijansu, nije se jednako sušila, nije se jednako vezivala, nije jednako postojano trajala... Jednostavno – to nije to. Povremeno je bivalo senzacionalističkih napisa kako je neko uspeo, bilo prirodnim, bilo potpuno veštačkim sastojcima, da reši ovu zagonetku, ali ipak ne. Neke tajne se ne daju tek tako...

Ovom bojom prikazivano je Nebo, Večnost. Za to je bila neophodna baš takva, vazdušasta, nestvarno blaga lepota koju nazivamo plavom bojom. To što je bila skupa, za Nemanjiće nije bilo prepreka. Oni su imali i para i ideja. A jedna od ideja im je bila da stvore velelepna zdanja posvećena Bogu, ukrase ih najlepšim i najdragocenijim što ovaj svet može da osmisli, i ostave potomstvu. Večnost, za večnost.

Da se vratimo na našu priču o Studenici:

Kao što znamo, Nemanja, odnosno monah Simeon, se upokojio u Hilandaru, koji je tada već uspešno dovršen, bogato darivan svakovrsnim blagom i posedima, i u kome je živelo brojno bratstvo.

Nakon Nemanjine abdikacije 1196. godine, počela je borba za vlast između njegovih sinova, prvorođenog Vukana, i imenovanog vladara Stefana, koja je bez obzira na intervencije njihovog najmlađeg brata Save, veoma dugo trajala.

1208. godine Sava je preneo Nemanjine mošti u Studenicu (gde se i danas nalaze), i tada su se, nad kivotom svoga oca, njegova braća Vukan i Stefan najzad pomirili.

U okolini manastira se nalaze Gornja i Donja Savina isposnica, izdvojene kelije u kojima je Sava boravio dok je bio pri ovom manastiru. Tu je napisao Studenički tipik, po ugledu na svetogorski Karejski tipik. Njegov sastavni deo je i Žitije svetog Simeona. Sava je takođe preveo i prilagodio Nomokanon (Zakonopravilo), prvi pisani zakonik države, koji je usvojen 1221. godine.

Nadala sam se da će biti dovoljno vremena da se prošeta bar do Donje isposnice, ona je na svega 15-20 minuta hoda od manastira, ali... ostade i to za neki sledeći dolazak...


Sada je u toku opsežna restauracija, jer su ove starije freske bile premalterisane, taj sloj je skinut i površine su očiščene, ali pravi posao tek predstoji: da bi se onaj malter uhvatio, površine svih zidova su morale da budu malo oštećene. To su radili tako što su dletom i čekićem napravili gustu mrežu rupica promera 2-3 cm, ali na svakih desetak centimetara razmaka. Sva ta oštećenja moraju da se poprave. Sreća je u nesreći da majstori koji su obijali te zidove nisu imali srca da oštete lica svetitelja, pa su ona ostala očuvana, a znamo da je restauracija nemoguća ako su oči uništene...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Sreda, 17 Oktobar 2018, 17:49 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Crkva svetog Petra i Pavla u Rasu (Petrova Crkva),

Slika

Gugl kaže, 'je najstariji spomenik crkvene arhitekture na prostoru Srbije i prvobitno je bila sedište Raške arhiepiskopije'.

Kakva rečenica. Nije ovo 'spomenik crkvene arhitekture', ovo je crkva, najstarija naša živa crkva u kojoj se drže bogosluženja. Nažalost, trenutno ne svakodnevno. Od pre nekog vremena, koje nije ni sekund na časovniku Istorije, pravoslavni Srbi su i odavde u velikoj meri (pr)oterani, pa su vrata crkava koje ostadoše bez vernika u svojoj okolini - zakjučana. Da biste ušli u takvu crkvu (koja je pod ključem), morate kontaktirati lokalnog sveštenika koji čuva ključeve. Najavljene posetioce rado prima, i jednako rado će vam govoriti o ovoj crkvi.

Slika

Slika


Prema do sada poznatim pisanim izvorima crkva potiče iz 8. veka, ali je sagrađena na ostacima ranohrišćanske bogomolje još starijeg datuma, pa je unutrašnja osnova kružna, rotonda, i iznad nje se diže kupola.

Slika

Prilikom istraživanja unutrašnjosti crkve 1956. godine, nađeni su ostaci ilirskog* kneževskog tumula iz 5. veka p.n.e. a u severozapadnom delu crkve rimski žrtvenik sa očuvanim natpisom: „Slavnim bogovima i boginjama ovog mesta — Marko Viktorin Urcijan beneficiarij oduži se“.
Crkva je okružena pravoslavim grobljem, sa kamenim pločama i spomenicima postavljanim još od 10. veka.

Slika

Neki od najznačajnijih događaja iz perioda vladavine dinastije Nemanjića su vezani za ovu crkvu.

U Petrovoj crkvi Stefan Nemanja je ponovo kršten, odnosno miropomazan u pravoslavnoj veri. Kako ponovo? U vreme njegovog rođenja, porodica je bila izbegla u Ribnicu u Duklji (današnja Podgorica), i kršten je po latinskom obredu u katoličkoj crkvi koja je tamo prevladavala. Kada su se vratili u Ras, krstio se po drugi put, po grčkom obredu.

U ovoj crkvi je Nemanja održao čuveni Sabor protiv bogumila u Raškoj, na kome su osuđeni i bogumili i staroverni, a takođe i drugi veliki državni sabor 1196. godine, kada je predao vlast svome sinu Stefanu Nemanjiću (dok je prvorođenog sina Vukana postavio za vladara Duklje). Istog dana, posle zamonašenja, Nemanja odlazi najpre u Studenicu, a potom u svetogorski Vatoped, a njegova žena Ana, kao monahinja Anastasija, u Bogorodičin manastir kod Kuršumlije.
Sveti Sava je odredio (1219) crkvu Svetog Petra za sedište Raške episkopije, praktično joj je samo priznao da i dalje bude episkopija kao i do tada, samo sada u sastavu SPC.

U periodu turske vladavine, crkveni objekti se nisu mogli ni popravljati posle razaranja, jedva je bilo dozvoljeno da se oni pokrpe, ali samo od materijala koji se nalazio oko same crkve, kamen nije bilo dozvoljeno donositi. Tako je i ova crkva, kao i mnoge druge, popravljana kamenom koji je tu bio dostupan – kamenim pločama starih nadgrobnih spomenika...

Njena arhitektura je veoma neobična, prosto je sve nekako zaobljeno, zakrivljeno, unutra sam imala nekakav osećaj kao da sam u pećini. Ne, ne od onakve vrste u kojima žive ale i Babaroge, nego jedna sasvim ušuškana i bezbedna pećinica :D Zaklon. Skrovište. Sasvim jedan poseban osećaj...

Slika



Da ne zaboravim, napomena u vezi zaključanih crkava: prilikom planiranja ovakvog puta, ukoliko idete u sopstvenoj režiji, najbolje je da kontaktirate svog paroha, jer vam on može pomoći da dođete do brojeva telefona sveštenih lica i monaha kojima treba da se najavite. Da, crkve i manastiri su po pravilu otvoreni svim namernicima, ali i kad idete u ove bliže i dostupnije manastire, pogotovo ako je veća grupa posetilaca, lepo je da se najavite, a i da priupitate koje bi bilo najbolje vreme za vašu posetu, da ne biste remetili redovni manastirski život.
Ako planirate da u nekom manastiru noćite, to se mora unapred dogovoriti, a takođe i ako želite da prisustvujete liturgiji.

I digresiona napomena u vezi Ilira*.
Najstarija hrišćanska crkva na svetu, iz 1. veka naše ere (naravno, ne cela zgrada, već ostaci, sa nakitom i kopčama sa hrišćanskim simbolima i srebrnim kutijama sa krstom na poklopcu), pronađena je u Banatu, na lokalitetu Židovar/Žetvar otprilike na pola puta između Vršca i Bele Crkve, polovinom nesrećnih devedesetih (pa je ovaj pronalazak ostao potpuno nezapažen, da ne kažem prećutan). Svakako, poznato je da je apostol Petar u to vreme propovedao 'po Iliriku', odnosno da su tu živeli ti nekakvi nedefinisani 'Iliri'. Zvanična struja naše istoriografije još se drži teze da smo mi, Srbi (ili 'ajde da i to ublažimo, Sloveni), došli na ovaj prostor oko 7. veka, odnekud iza Karpata (dok Rusi tvrde da su oni tamo otišli sa Balkana, mora da je bila gužva u saobraćaju na tim Karpatima?). Ko je pominjao DNK? Ma, nebitne su te analize... I koga je briga što je prva sledeća 'mlađa' pronađena crkva tek iz 3. veka, tamo negde u Izraelu... Nije to naša istorija, nismo to mi. To su tamo neki Iliri.
Ali to je neka sasvim druga priča...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Sreda, 17 Oktobar 2018, 18:15 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19548
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
Jackie, ovo je prelepo! :ljubac: Nisam nikada pre videla, ni na slici, ovu crkvu! :o
A prica... :clap: ...zato ne mogu nikada sa tobom "na ispod 3-4 sata"... :smesko-levo-desno: :ljubac:

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Sreda, 17 Oktobar 2018, 18:27 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Ostade mi želja da je vidim i po danu...
Sledeći put te vodim :ljubac:

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Sreda, 17 Oktobar 2018, 18:41 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19548
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
:ljubac:

Slike su nestvarne!

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Sreda, 17 Oktobar 2018, 18:42 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Najzad, Sveta Zemlja i

Pećka patrijaršija

Slika

Od svog nastanka u 13. veku, pa sve do sredine 18. veka, bila je napredno monaško središte sa stotinama monaha, među kojima je bilo vrsnih teologa, pisaca i umetnika. Ona je i danas sedište srpskog Patrijarha, koji se na tom mestu hirotoniše – uvodi u tron Patrijarha. U periodu otomanske vladavine je imala ogroman značaj za očuvanje verske autonomije i hrišćanskog identiteta.
Kompleks čine četiri crkve - Svetih Apostola, Svetog Dimitrija, Svete Bogorodice i Svetog Nikole, uz veliku zajedničku pripratu.
UNESKO je proglasio ovaj manastir za mesto svetske kulturne baštine 13. jula 2006.

Slika

Patrijaršija je danas ženski manastir, još od '57. godine, i u njemu je sada 20 monahinja. Tu se u maju svake godine održi skup srpskih episkopa na prvi dan Sabora SPC, a svake godine u to vreme, kao i svaki put kada Patrijarh najavi dolazak tu, vlasti im isključe vodu i struju. Bez struje su već i navikli, a tek odnedavno postoji bunar u manastiru, pa se sad nekako može i bez vodovoda. Nekako. Naravno, Patrijarh nekada dođe i bez najave, jer što bi se čovek najavljivao da dolazi svojoj kući, ali i tada, čim saznaju da je došao, isključe im sve što mogu...

U dvorištu manastira nalazi se jedno izuzetno drvo: takozvani 'šam dud'.

Slika

Veruje se da je ovo impozantno drvo posadio arhiepiskop Sava II (bratanac Svetog Save) a doneo ga je iz sirijske pokrajine Šam, još polovinom 13. veka. Predanje kaže da je baš ispod ovog duda 1690. godine održan sabor na kome je odlučeno da srpski narod krene u veliku seobu prema Vojvodini, pod vođstvom Arsenija Čarnojevića.

Zamolila je sestra da ne fotografišemo unutar crkve. Imaju i problem sa vlagom, frka je za freske, sve može da ih ošteti... Ja sam probala krišom da škljocnem samo po jednu fotku u svakoj od crkava, i te slike nisu uspele (trebalo je da znam). Uspela je samo (meni najbitnija) fotografija iz priprate. Priprata je jako prostrana, u njoj se u stvari i održava Sabor, kao u svečanoj sali. Ispod ploča priprate sahranjeno je jako puno patrijaraha naše crkve, to su oni izričito tražili, sa namerom da po njima hodaju vernici koji tu dolaze.
Svuda okolo je ozidan deo koji se koristi kao klupa gde sede episkopi (to je kameni ispust ispod broja '16' na slici), a Patrijarh je na tronu Svetog Save.
Slika

Ovaj manastir je jedan od četiri lokaliteta na području naše južne pokrajine koji se nalaze na UNESCO listi zaštićenih spomenika svetske kulturne baštine. Na listi su: Pećka patrijaršija, Visoki Dečani, Bogorodica Ljeviška i Gračanica. Za ovu grupu spomenika se smatra da su ugroženi.
Sva četiri su sakralni objekti Srpske pravoslavne crkve.
Upisani su na tu listu kao „Srednjevekovni spomenici Kosova“. Ne kao srpski. Ne kao pravoslavni. Ne ni kao spomenici u Srbiji. Ne ni barem kao crkveni... Ko nam je popunjavao formulare za kandidaturu?

Tendencija tamo je da se naše monaštvo izbaci, iseli, evakuiše, i da se svi ti prostori proglase verovatno najpre za vlasništvo nekakve 'Kosovske pravoslavne crkve', a onda (možda) i za muzeje, za 'spomenike crkvene arhitekture'. Možda.
U Patrijaršiji smo sreli i 3 turistkinje iz Danske, od kojih je jedna poreklom Albanka, nema više rodbine po samom Kosovu, jer su se odselili posle Drugog rata i presekli sve veze. Pominjem je zbog toga što je bila šokirana saznanjem da je ovo aktivan manastir a ne muzej, i još više šokirana zidinama, bodljikavom žicom i čuvarima ispred kapije koji najavljuju sve posetioce i svaki put traže od igumanije dozvolu da ih puste unutra. Oni su tamo učili da je to neka davna istorija, i da su to srednjevekovni spomenici naroda koji je tu živeo, pa je pretpostavila da je to i Albanski narod i da su sad to neki muzeji u koje turisti mogu da ulaze kao i svuda po Evropi...

Slika

Ovaj neprocenjivi biser čuvao je kfor do 2013. godine, otad ih čuva kososvska policija, od kojih su 80% nosili uniforme tzv. ovk, i posle se samo presvukli i dobili zvaničnu službu. Toliko je bezbedno.
Tokom ofanzive marta 2004, kfor je nameravao da evakuiše sestrinstvo, već su ih sve bili spakovali, kada je mati Fevronija odbila da ode i napusti čudotovornu ikonu Bogorodice Pećke, uz komentar 'zar smo mi dostojnije od Nje, pa da nas spasavate?'. Naravno, dala je blagoslov svim sestrama da se povuku. I naravno, većina ih je ostala, samo one bolesne su otišle, da bi se posle i one opet vratile. Jesu one smirene i blage monahinje, što nipošto ne znači da nisu nepokolebljive srpske ratnice.

Ovo je ta ikona, postavljena je u izuzetan drveni tron, i okićena darovima zahvalnosti onih čije su molitve uslišene (Slika je pozajmica sa neta, na mojoj je samo bljesak, kao da je ikona na mene sevnula blic)

Slika

Osim što Crkva kaže da je čudotvorna, zašto nam je uopšte baš ova ikona bitna? Ikona ima koliko hoćeš, svuda.
Pa, ne baš ovakvih.
Naslikao ju je jevanđelist i apostol Luka. Od Carigradskog Patrijarha dobio ju je sveti Sava kada je hirotonisan i doneo je u Srbiju, u Žiču. Kada je patrijaršija iz Žiče premeštena u Peć, i ova ikona je doneta tu.

Smatra se da do danas postoje svega četiri ikone Bogorodice koje je apostol Luka naslikao, i dodatno su vredne jer ih je ikonopisao čovek koji je poznavao Mariju, pa je njen lik mogao najvernije da zabeleži. Tri od ove četiri ikone predate su Srbima, to su: goreopisana Bogorodica Pećka, Presveta Bogorodica Čajnička (sada u Republici Srpskoj) i Bogorodica Mlekopitateljnica koju je sveti Arhiepiskop Sava postavio na ikonostas kelije isposnice u Kareji, prestonici Svete Gore. Ako se pitate kako na ovom spisku nije i hilandarska Bogorodica Trojeručica (koja je takođe kanonizovana pravoslavna čudotvorna ikona), znajte da je ona nastala nešto kasnije, oko 3. veka.

Četvrta Lukina ikona Bogorodice je u Bolonji, tu su je doneli krstaši i postavili je u crkvi Santuario della Madonna di San Luca na brdašcu koje je tada bilo sasvim van grada, a do koje je izgrađen portiko, tj. iznad puta su sazidani lukovi sa svodovima. Ovo je najduži portiko na svetu, dug oko 3.5 kilometra.

Postoji još jedna ikona Bogorodice koja bi mogla biti na toj listi, nalazi se u Manastiru Velike Pećine, u mestu Kalavrita na Peloponezu, s tim što nisam našla definitivni podatak da li je zaista i nju naslikao sveti Luka, ili se ipak smatra da je nerukotvorena.


Što se tiče štovanja ikona, i uopšte bilo čega materijalnog, da kažem i ovo: naravno da se poštovanje ne iskazuje samom fizičkom predmetu, već duhu Tvorca koji je kroz taj predmet ispoljen po Njegovoj volji. Razlika između Tvorca i tvorevine jasna je valjda svakome, a nigde bolje opisana nego u anegdoti o Njegošu, kada je odbio da celiva časne verige u Rimu (one kojima je u tamnici bio okovan sveti Petar), uz odsečno obrazloženije: 'Crnogorci ne ljube lance'.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Srce Srbije
PostPoslato: Četvrtak, 18 Oktobar 2018, 19:27 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Visoki Dečani,

Slika

impresivna zadužbina Stefana III Dečanskog, čiju je gradnju započeo Stefan, a dovršio njegov sin Dušan, blizu Peći, u podnožju Prokletija. Manastir je posvećen Hristu Pantokratoru i Vaznesenju Gospodnjem – Spasovdanu.

Dvobojnost fasade postignuta je korišćenjem dve vrste kamena uglačanog do sjaja, to su pećki oniks (žućkasti) i dečanska breča (crvenkasto-ljubičasta).
UNESKO je proglasio manastir Dečani za mesto svetske kulturne baštine 2004, navodeći da su njegove freske jedno od najvrednijih primera 'renesanse Paleologa' u vizantijskom slikarstvu i dragocen zapis o životu u 14 veku.
Po svom bogatstvu, umetničkim dometima i istorijskom trajanju dečanska riznica je jedna od najznačajnijih u srpskom duhovnom prostoru (odmah do hilandarske), a ikone i freske spadaju u najbolje očuvane u celoj Srbiji.

Slika

Slika

Slika

Slika


Stefan Uroš III Nemanjić poznatiji kao Stefan Dečanski, bio je kralj Srbije iz porodice Nemanjića, sin kralja Milutina i otac Stefana Dušana. Možda najtragičnija ličnost među vladarima ove dinastije, čini se da nije imao puno prostora za delovanje između svog jakog oca (kralja Milutina) i svog još jačeg sina (cara Dušana).
Eh, vidim da ovde moram da napišem još koju o ovoj fascinantnoj porodici...

Dakle ovako: kralj Milutin je bio pomalo specifičan među Nemanjićima. Jeste dodatno proširio srpske teritorije i učvrstio vlast, a bio je i najveći ktitor od svih Nemanjića. Zavetovao se Bogu da će podići po jednu crkvu ili manastir za svaku godinu koju provede na prestolu. Da je to ozbiljno i mislio, pokazuje brojka od 42 crkve i manastira za 40 godina njegove vladavine. U slozi / neslozi sa svojim starijim bratom Dragutinom, on je još jedan u nizu mlađih sinova koji su se izborili za vlast... E, sad, ono zbog čega je neuobičajen je veliki broj brakova, od kojih nisu svi priznati od strane Crkve (ona dopušta najviše tri braka, u specifičnim situacijama)...

Da se razumemo, svi su Nemanjići bili visoki, snažni i lepi muškarci, a uz to pametni, sposobni i bogati. Moćni muškarci. Žena im sigurno nije manjkalo (ovo je moje tumačenje sa današnjeg stanovišta, možda su i poštovali svoje zavete). Ali nisu se tako nepromišljeno ženili... osim Milutina. Elem, već je bio na polovini četrdesetih kad je uzeo Simonidu, proglasivši svoj brak sa Stefanovom majkom Anom Terter nevažećim, i tada se njegov sin Stefan (Dečanski) uplašio da će možda, kao sada nezakoniti sin, izgubiti nasledstvo, pa se pobunio protiv oca. Milutin ga je savladao, zarobio i, u silnom gnevu, naredio da ga dželat oslepi i proterao ga... u Carigrad. Tamo je Stefan (sa svojom porodicom) ostao punih sedam godina, a povez preko očiju je nosio sve do Milutinove smrti. Žitije Stefanovo, koje je pisao Danilo II, kaže da mu je sveti Nikola vratio vid kako bi seo na očev presto, i Crkva je favorizovala Stefana u odnosu na sve ostale pretendente na vlast. Hepiend? Ne baš...

Nakon smrti Stefanove žene Teodore (Dušanove majke) Stefan se ponovo ženi, vizantijskom plemkinjom Marijom Paleolog koja je bila u rodu sa carem Andronikom II. Kako je namerio da za naslednika proglasi svog sina iz tog braka, Sinišu/Simeona, to je izazvalo pobunu Dušana, koji je nakon izvojevane pobede zatvorio oca u Zvečan. To zatočeništvo Stefan nije preživeo. Moguće je da je umro od srčanog udara ili nekog sličnog prirodnog uzroka, a moguće je i da su ga Dušanovi ljudi ubili, sa ili bez znanja Dušanovog.

Od ovog nemilog događaja potiče predanje o prokletstvu Dušanovih potomaka, koje se, navodno, sručilo na kneza Lazara, koji je izgubio i glavu i carstvo. O tome ću još koju, nešto kasnije, kad stignemo do Gazimestana...

Bilo kako bilo, Stefan je kanonizovan kao ’sveti kralj’. Cetinjski manastir danas čuva njegovu krunu.
A njegove mošti počivaju u kivotu u njegovoj zadužbini, Visokim Dečanima. Postoji običaj (koji Crkva ne propisuje, ali ga i ne zabranjuje), da se vernici, nakon što celivaju kivot, provuku ispod njega, za dobro zdravlje ili izlečenje, ili čak radi dobijanja potomstva. Osim o praznicima, kivot se otkriva i svakog četvrtka uveče, pa možete doći ako želite.

Uz sadašnji, veliki i impozantni ikonostas u duborezu koji je uklapan filigranski, bez metalnih spojki, delo dečanskog monaha Longina iz 16. veka...

Slika

Slika

Slika

Slika


... sačuvan je i prvobitni mermerni ikonostas iz 14. veka...
Slika

U kubetu dečanske crkve okačen je na osam lanaca veliki bronzani polijelej, koji su crkvi darovali kralj Stefan Dečanski i njegov sin Dušan. On je u vreme ili neposredno nakon Kosovske bitke dosta oštećen, ali ga je ubrzo obnovila kneginja (carica) Milica.
Na lancima su ukomponovani medaljoni na kojima su urezani natpisi ktitora.

Slika

Takođe, na tom polijeleju mogu se videti, po prvi put u crkvenoj dekoraciji, prikazana 4 ocila raspoređena između krakova krsta, Ovo se vidi na gornjoj fotki, nije baš u centru slike, ali izgleda otprilike ovako (zajmim sa neta)

Slika

Kraljevski tron svetog kralja Stefana Dečanskog takođe se nalazi u ovoj crkvi. Po predanju, on čeka sledećeg svetog kralja, od Boga izabranog ujedinitelja Srba. Carica Milica je tu ostavila i dve ogromne voštane sveće za obred koji treba da se obavi. Poslednji 'pretendent' koji je uzeo sebi za pravo da sedne na ovaj presto je kralj Aleksandar, 1927. godine (pa je zato njegov grb ostao tu), ali... Sveće nisu htele da gore, pa je i Aleksandru bilo jasno da ipak to nije on, bez obzira (ili baš iz razloga?) što je napravio veliku Kraljevinu SHS...

Slika


Freska na kojoj je prikazana Sveta loza Nemanjića (ne horizontalnim nizom, već vertikalno kao lozica, po uzoru na lozu Jesejevu, koja je prikaz prožimanja Starog i Novog zaveta), je inovativan način potvrde vladavine dinastije kao volje božije. Ovakav način slikanja nemanjićke loze postoji još na freskama triju crkava: Pećke patrijaršije, Gračanice i Studenice (obratiti pažnju na najzad vidljivu pravu nijansu 'vizantijsko plave' na mestu gde romb sunčeve svetlosti obasjava fresku)

Slika

Tu je i veoma redak prikaz Hrista sa mačem, koji se tumači kao 'sasecatelj greha', a takođe i po Hristovim rečima da 'nije došao da donese mir, nego mač' (jevanđelja po Mateju i Luki)

Slika

Još malo slika

Slika

Slika

Slika

Slika

I jedna freska raspeća Hristovog, prilično poznata, koju neki tumače i kao 'fresku sa astronautima'

Slika

Naravno, to su personifikovani prikazi Sunca i Meseca, koji žale za postradalim Sinom božijim...

Slika



A u vremenu sadašnjem, gledano sa spoljne strane, svet izgleda ovako

Slika

Slika

Slika

Zbog specifičnog okruženja i bezbednosne procene koja kaže da je i dalje ugrožen (no comment), ovaj manastir čuva kfor, i to je jedino mesto od svih naših spomenika, crkava, manastira i enklava, koje još uvek čuvaju mirovne snage, a da nije predat kosovskoj policiji.
Momci u maskirnim uniformama koji glume portire (ali opasuju pištolje), od gluve dosade obično počnu da navraćaju u manastir, najpre po vodu/kafu (Italijani, rekoše nam braća, nesebično i rado dele sa monasima svoju genijalnu kafu), onda krenu da se motaju po kujni, da pričaju sa monasima, ponekad dođu i na liturgiju...
I tako se dešava da neki od njih i shvate neke stvari, pa i prime pravoslavnu veru. Bilo je takvih iz svih korpusa, a iz italijanskog najviše. Jedan se i vratio kad mu je ugovor istekao, eno ga u Velikoj Hoči, u manastirskoj vinariji :D

Pojanje dečanskih monaha (crkveno pojanje uopšte) je zaista nešto posebno i moćno. Kažu: pojanjem uznose molitvu Bogu.
Možete pronaći na YT klipove njihovog pojanja, ali tu je snimljen ipak samo zvuk. Na svu sreću, još ne postoji sokoćalo koje može da zabeleži niti da emituje vrstu energije koju čini to pojanje. Na svu sreću.



Kosovska pošta je u proleće 2009. izdala poštanske markice na kojima je prikazan manastir Visoki Dečani kao „arhitektonsko blago Kosova“, bez ikakve napomene njegove povezanosti sa srpskom istorijom, kulturom i crkvom.
Najava?

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 38 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 3 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.