U nazivu ovog grada (napisala sam koliko jednostavnu – toliko i nepreciznu transkripciju) može se videti ostatak normanskog jezika, kojim sada govori manjina stanovnika Normandije. Zvanični jezik je, naravno, francuski, ali u toponimima je ostao i normanski, možda i više nego što smo svesni. Normanski su sufiksi fleur – reka, bec – potok, dal ili dalle – dolina (
)
Moram reći da pre ovog putovanja nisam baš nešto detaljno ni razmatrala ovu teritoriju, pa mi se tako i ovaj majušni prelepi biser provukao 'ispod radara'... Nisam gledala nijedan od iznenađujuće brojnih filmova koji su ga koristili kao kulise (Tedi,
) i – da ne beše ovih drugih udica na itinereru – potpuno bi mi promakao...
Nekada je ovo bio prilično razvijen i prilično moćan grad.
Nalazi se na samom ušću Sene u okean, prekoputa susednog Avra (Le Havre), što mu daje strateški bitan položaj i ekonomski i vojno.
Pre i tokom stogodišnjeg rata je (i pored ozbiljne fortifikacije) ipak povremeno prelazio iz ruke u ruku, zbog nesrećne blizine Britanskih ostrva i nerazrešenih pretenzija na pravo vladavine ovim prostorom... U to doba, ovde je postojala samo luka koja sada nosi naziv 'Stara'...
... grad je bio opasan zidinama sa odbrambenim kulama, i život nije bio baš lak. Ovo je bio prostor na koji su prvo nasrtali svi osvajači koji su imali ambicije da dopru Senom do Pariza...
No, u nekom momentu se stogodišnji rat ipak završava, i počinje doba veće stabilnosti, razvoja trgovine, kao i Doba otkrića, kada se Francuska intenzivno uključuje u potragu za novim teritorijama koje treba osvojiti. Onfler je bio jedna od luka iz kojih su kretale francuske ekspedicije za Novi svet, između ostalih i one koje su zauzele Kvebek i Lujzijanu. Napomenuću i da je Onfler takođe bio jedna od pet najvećih francuskih luka za trgovinu robljem. Procvat... Tako to biva u ovom prelepom i okrutnom svetu.
U svakom slučaju, grad se živo razvijao, bogatio i rastao, zidine su mu postale tesne, neposredne opasnosti od koje se treba braniti više nije bilo, tako da su bedemi srušeni da bi se podgrađe bolje povezalo sa starim jezgrom grada.
Tu i tamo ostala je pokoja kula...
... ili ostatak zidina, inkorporiran u nove strukture
Ali, vremena se menjaju... Nanosi delte Sene postali su smetnja, u Avru se razvila nova luka, pa je grad počeo da gubi na značaju još polovinom osamnaestog veka. Nezgodacija i problem za stanovništvo, iseljavanje... ali je za rezultat imalo to da je, arhitektonski, ovaj grad ostao skoro sasvim sačuvan u svom tadašnjem izgledu.
Danas u ovom mestu živi svega oko 7,5 hiljada duša. I to uglavnom od turizma i pratećih 'finer things in life' delatnosti.
Ukoliko boravite duže u Parizu, planirajte bar dnevni izlet do ovog izuzetnog mesta, jako je dobro povezano i autobusima (oko 2,5h vožnje i oko 20€ za povratnu kartu, zavisno od dana, vremena polaska i prevoznika), a bez problema se može doći i kolima, ima prostora za parkiranje (što me sa vizuelnog aspekta ponekad stvarno iritira kada mi se u kadar srednjevekovne građevine ugura 5 parkiranih četvorotočkaša
)