Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 21:01

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 11 Posta ] 
Autor Poruka
PostPoslato: Nedelja, 05 Maj 2019, 10:37 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Zašto uopšte Normandija, nije to neka naročito popularna destinacija? Ima u Francuskoj mnogo poznatijih / privlačnijih mesta?
Ima nekih ličnih razloga, pa ću vas detaljno udaviti svima njima ;)
Da krenemo od nekih 'suvih fakata'...

Normandija je jedna od 18 današnjih regija u Francuskoj, i nalazi se na severu zemlje, možemo reći prekoputa Britanije. Na mapi to izgleda ovako:

Slika

Sadašnja površina Normandije otprilike pokriva teritoriju nekadašnjeg Normanskog Vojvodstva. Ime je dobila u 9. veku, po svom tada većinskom stanovništvu – Normanima. Ovo su bili vikinzi iz Danske i Norveške, vremennom izmešani sa lokalnim stanovništvom. Razlog zbog kojeg im je francuski kralj Šarl III u 10. veku priznao državu na ovom području je uglavnom taj što Vikinzi nisu bili mirni seljaci koji sede na svojim farmama, nego žestoki ratnici na brzim brodovima koji su koristili reke za upade duboko u francuske teritorije. Da bi ih malo smirio, potpisao je taj mirovni sporazum.

Ovde ću reći i da su početkom 11. veka Normami osvojili Britanska ostrva, na čelu sa svojim vladarom Vilijamom (koji je time zaradio svoju titulu Osvajač) i otad pa nadalje, Britanijom su vladale Normanske porodice... do nekog momenta :mrgreen: )

Naravno, na ovom području ljudi žive još od praistorije, ali eto, Normani su ipak ostavili najtrajniji pečat.

Kada su Englezi rešili da se prošire sa svog ostrva, udarili su pravo ovde, i, tokom stogodišnjeg rata koji je vođen od 1337. do1453. za pravo vladavine ovim parčetom Evrope, Normandija je izgubila čak tri četvrtine svog stanovništva.

Istorijska prestonica Normandije, a i današnji glavni grad je

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Nedelja, 05 Maj 2019, 10:49 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Ruan

Jedna od turističkih zanimljivosti ovog grada koje ističu vodiči je ta da se ovde desilo suđenje i egzekucija francuske heroine za koju smo svi čuli: Jovanke Orleanke (Jeanne d'Arc, Deva od Orleana). Ponoviću ovde priču o njoj.

Rođena je u selu Domremiju, u pokrajini Šampanji, na severoistoku Francuske (tada pod vlašću Vojvode od Burgundije, saveznika Engleza), kao jedno od petoro dece sitnog zemljoposednika. Porodica je bila siromašna, i njeni braća i sestre su svi umrli još kao deca. Roditelji su joj stradali kada su Englezi zauzeli Domremi, a brigu o Jovanki je preuzeo njen ujak. Iako je taj čovek bio imućniji, Jovanka je ipak (kao Pepeljuga), nastavila da čuva stado i živi izuzetno skromno.

Glasove svetaca (Svetog Mihajla, Svete Katarine i Svete Margarete/Marine) prvi put je čula sa 13 godina, i oni su joj poručili da živi čisto i smerno, kako bi bila dostojna misije koju će joj Bog jednoga dana poveriti.

1428. godine, kada joj je bilo 16 godina, prima poruku da je njena misija da pomogne prestolonasledniku Šarlu da istera Engleze iz zemlje.

Ok, ima zadatak i kreće da ga ostvari. Koliko je to bilo lako? Ona je seljanka. Čobanica. Klinka. Žena.

Šarl je tada boravio u dvoru u gradu Šinonu (Chinon), relativno blizu, ali do njega se nije moglo tek tako. Jovanka odlazi zapovedniku obližnjeg grada Vokulara (Vaucouleurs) da objasni svoju misiju i dobije pratnju do prestolonaslednika. Naravno, i tu je prošlo izvesno vreme dok su je uopšte shvatili ozbilijno, i to tek nakon što je 'videla' ishod jedne bitke tri dana pre nego što je glasnik doneo vest...
Bilo kako bilo, Jovanka uspeva da se probije kroz teritoriju koju drže Burgundi (preobučena u vojnika) i najzad stigne pred prestolonaslednika, ali joj on već na prvom susretu postavlja zamku: posedne na tron jednog od svojih dvorjana, a sam se preoblači u 'građansku' odeću i staje u masu okolne svite. Jovanku ovo nije omelo, i iako njegov lik nije nikada videla, nepogrešivo ga uočava u gomili naroda i klanja mu se do zemlje, potpuno ignorišući figuru koja sedi na tronu.

U ovom istorijskom trenutku, skoro cela teritorija Francuske je okupirana. Jovanka saopštava Šarlu da je volja Božija da on bude krunisan u katedrali u Remsu (kao svi regularni francuski kraljevi) i zauvek otera Engleze. Ok, ali i Rems je okupiran, a na putu do njega i Orlean koji se još jedva drži pod opsadom. Šarl odlučuje da pošalje Jovanku u Orlean, kao test njene misije i kao očajnički potez nekoga ko više nema šta da izgubi.

Po dolaku pred Orlean, Jovanka diktira pismo engleskom zapovedniku u kome ga moli da prekine opsadu i napusti položaje jer je to volja Božija, a ako ne bude hteo da posluša – ona će ga oterati, a njegova vojska će osetiti gnev Božiji. Možete zamisliti smeh okupljenih vojskivođa kad su čuli ovako sulud ultimatum?
Međutim...
Devet dana kasnije, do ushićenja verskog zanosa inspirisana francuska vojska slama opsadu i oslobađa Orlean. Tek tako.
Pa, vest o tome da na čelu francuske vojske stupa od Boga poslata Devica osloboditeljka pročula se vrlo brzo. Na obema stranama. Jednima – nada i oduševljenje, drugima – strah.

Mesec i po nakon toga, Šarl VII je krunisan u katedrali u Remsu. Jovanka tada smatra da je njena misija ispunjena i moli svog kralja da je oslobodi dužnosti, što on i čini, i Jovanka se vraća svojoj kući.
Hepiend? Daleko od kraja i daleko od sreće...

Cela situacija je sasvim komplikovana, sa više aspekata. Šarl bi se rado odrekao daljih usluga ove devojke, jer smatra da sigurno može i bez nje, a i ne želi da mu neko 'krade slavu' za naredne pobede, u koje je siguran. Osim toga, ceo ovaj stogodišnji sukob se Jovankinim pojavljivanjem i otvoreno pretvorio u verski rat – imajući u vidu da su Francuzi katolici, a Englezi protestanti. Naravno, u ratu je sve dozvoljeno, pa i tvrdnje da Šarlova kruna nije od Boga, već od onog drugog, i da glasovi koje je Jovanka pominjala u stvari dolaze od nečastivog.

Osetljiva tema u celom srednjem veku, kada se čvrsto smatra da pojedinac može ostvariti kontakt sa Bogom jedino kroz Crkvu...

U svakom slučaju, Šarlu bez Jovanke ne ide baš sjajno, pa je ponovo pozvana da se priključi vojsci. Nažalost, bitke i dalje ne idu sjajno i Jovanka, maja 1430. godine, pada u ruke Burgundaca koji ratuju na strani Engleza.

Nije se nimalo zabrinula, jer misli da će je njen kralj spasiti otkupom, no Šarl nije ni prstom mrdnuo, a kamoli ponudio bilo kakav otkup. Tako je ona prodata Englezima, za ne naročito veliku sumu od 10.000 francuskih livara, i prebačena u kulu u Ruanu, tadašnjem sedištu engleske vlasti u Normandiji.

Mogli su joj suditi za nepokornost engleskim vlastima, za učestvovanje u oružanim sukobima protiv regularne engleske vojske na regularnoj engleskoj teritoriji, ali to ne bi bilo dovoljno.

Morala je biti srušena vera naroda u njenu misiju.

Stoga – suđenje za jeres.
Morao ju je osuditi sveštenik njene Crkve, pa su pronašli takvog: biskupa iz Bovea, Pjera Košona (Cauchon – u prevodu: svinja)
Pa dobro, koliko teško može biti osuditi za jeres neuku i nepismenu seljančicu? E... ispostavilo se da baš i nije sasvim lako. Suđenje je trajalo godinu dana.

Nisu joj postavljali samo pitanja vezana za te glasove koje je čula, kad ih je čula, kojim su joj se tačno rečima obraćali, gde je to bivalo, šta je tad videla, itd, isl... Odgovarala je i na pitanja tipa: zašto je oblačila mušku odeću kršeći volju Tvorca koji ju je načinio ženom? (ovo je na kraju bio tehnički razlog za osudu, koliko god se nama sada činio smešnim)

Pa onda teološka trakalica-pitanja smišljena tako da je navedu da kaže pogrešan (po crkvenom stanovištu) odgovor kako bi sama sebe osudila... Danas najčuvenije pitanje od takve fele je bilo: da li tvrdiš da si u milosti Božijoj? Prosta da/ne pitalica, zar ne? Caka je u tome što oba ova odgovora potvrđuju krivicu, zato jer je smrtniku nemoguće da ovo zna, milost Božiju nosi Duh Sveti po sopstvenom nahođenju, a spoznaćemo jesmo li je imali tek u momentu Strašnog suda. Ako odgovori 'da', onda je kriva za jeres, ako odgovori 'ne', opet sebe okrivljuje za lažno predstavljanje kao izaslanika Božijeg. Aha, sad su je sigurno uhvatili?

Ostalo je u zapisniku da je na to pitanje Jovanka odgovorila ovako: Ako nisam, neka me Gospod udostoji svoje milosti, a ako jesam, neka me u svojoj milosti uvek sačuva. Seljanka. Čobanica. Klinka.

Ne samo čvrstina njene vere, već i ovakvi odgovori na lukava pitanja, imali su za posledicu da je mnogi od njenih tužilaca ostao pod utiskom da je ova devojka ipak 'prava stvar', i da nije baš mnogo pametno osuditi je... Zato je crkveno veće na kraju brojalo ukupno 37 sudija.

Mučenjem i zastrašivanjem 'svedoka' su oni ipak došli do zadovoljavajuće količine 'dokaza' protiv Jovanke, doneta je presuda da je kriva za jeres, i odmah sutradan, 30. maja 1431. je spaljena na lomači na trgu u Ruanu, odevena (kao svi jeretici u toj situaciji) u belu halju na koju su prišiveni crveni đavoli.

Nakon spaljivanja, ostaci su pregledani, da bi se sa sigurnošću moglo znati da je zaista ljudsko telo izgorelo na lomači, a zatim su ti ostaci još dva puta spaljeni, kako bi se redukovali u sami pepeo, koji je onda prosut u Senu, da joj ni traga na Zemlji ne ostane.

No, ovakav postupak ipak nije rešio stogodišnji rat u korist Engleza, i iako je sam rat trajao još 22 godine, u njemu su ipak trijumfovali Francuzi i ova teritorija je ostala pod francuskom vlašću do danas. Kanalska ostrva, međutim, pripadaju engleskoj kruni, tj. njima vlada engleska kraljica, jer nosi i titulu Vojvode od Burgundije. Da, vojvode, a ne vojvotkinje :lol:

Odmah po završetku stogodišnjeg rata, katolička inkvizicija je izvršila reviziju dokumentacije sa Jovankinog suđenja i ona je oslobođena svih optužbi i proglašena hrišćanskom mučenicom. 1909. godine je beatifikovana, a 1929. kanonizovana kao svetica i proglašena jednom od svetaca-zaštitnika Francuske.

Na trgu gde je spaljena izgrađena je crkva u njenu čast. Danas je ova crkva prilično moderno zdanje, i ne služi više kao religiozni objekat, već kao muzej Jovanke Orleanke. Ulaz je besplatan, ali ne stigosmo...
Memorijal spolja izgleda ovako...

Slika

Slika

... a na samom mestu te lomače podignut je krst

Slika

Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 06 Maj 2019, 16:33 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Evo još nekoliko fotki tog trga, gde se vidi i iz boljeg ugla čudni krov ove crkve Jovanke Orleanke koja nimalo ne liči na crkvu, a više to i nije...

Slika

I malo ambijenta samog trga

Slika

Ova kuća sa zastavicama je najstarije krčma u Francuskoj :mrgreen:

Slika

Slika

I jedna fotka kule u koju je Jovanka dovedena kad su je Englezi kupili.

Slika

Ovde je provela samo nekoliko dana, pa je prebačena u drugu kulu, koja danas više ne postoji, ali izgledala je isto ovako - to su kule starih zidina grada, od kojih ništa nije ostalo...

Zaboravih da kažem da je Jovanka držana u vojnom zatvoru, čuvari su bili vojnici, iako je po kanonu crkvenog suđenja trebalo da bude u crkvenom pritvoru, tj da je čuvaju kaluđerice. Ovo je naravno bio još jedan vid pritiska i zastrašivanja i fizičkim nasiljem, stalnim izrugivanjem i ponižavanjem...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 06 Maj 2019, 17:14 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Još par reči o gradu

Ukupan broj stanovnika šire teritorije grada je oko pola miliona.
Ruan se nalazi na reci Seni, oko 80 km od njenog ušća u Atlantik, i četvrta je po veličini luka u Francuskoj.
Kao što sam već pomenula, ima tragova naselja još od praistorije, ali prvi grad su na ovom mestu osnovali Rimljani, otprilike u prvom veku n.e, dok je od 4. veka postao sedište biskupije.

Ovo naravno znači da u njemu postoji katedrala (sve katedrale u Francuskoj su posvećene Bogorodici i zovu se Notre-Dame)

Visoka je 151 metar i tad kada je sazidana bila je najviša građevina u Evropi (wiki voli da kaže 'na celom svetu', međutim, ima nekih piramida...)

Kao što sigurno znate, u značajnim katedralama nalaze se zemni ostaci značajnih ljudi svog vremena. U ovoj katedrali, uz dugu listu 'zaslužnih građana' nalazi se i ime Ričarda Lavljeg Srca, čije telo je pokopano u opatiji u Šinonu, kraj njegovog oca, a u ovoj katedrali je njegovo (lavlje) srce.

Slika

Slika

Slika

Ova katedrala iz 12. veka, sagrađena na temeljima originalne bazilike iz 4. veka, ovako gotički kitnjasta i komplikovana, bila je inspiracija mnogim umetnicima.
Između ostalih, voleo je da je slika i Mone (i u samoj katedrali ima njegovih dela, proverite ;) ).
Poznata je njegova serija slika ove građevine u različita doba dana i pod različitim vremenskim uslovima, a sa istog mesta (bez pomeranja štafelaja). Slike iz ove serije nalaze se raštrkane po muzejima: dve su u Nacionalnoj umetničkoj galeriji u Vašingtonu, jedna u Gelti centru u Los Anđelesu, jedna u Clark Art institutu u Vilijamstaunu, jedna u muzeju u Kelnu, jedna u Ruanu, i jedna U Narodnom muzeju u Beogradu :clap:

Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 06 Maj 2019, 17:41 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Osim katedrale, u Ruanu ima još gotičkih crkava. Jedna od njih je, nešto niža, ali meni nekako upečatljivija i lepša (možda zbog prostranijeg trga na kome se nalazi) Crkva Opatije Sv. Ovena (bio je nadbiskup Ruana u 7. veku, i sahranjen je tu)

Slika

Opatija je pripadala Benediktinskom redu, međutim, opustela je do vremena francuske revolucije, tako da je mnoštvo zgrada srušeno, tu je i zgrada gradske kuće (ogromna, i prosto ne mogu da verujem da imam samo 2 i to neuspele njene fotke. Na ovim slikama vidi se delić zgrade, levo od crkve, i prilično je pokrivena zastorima jer se renovira).
Ova prelepa crkva, sa orguljama koje su u svoje vreme nazivane 'Mikelanđelom svih orgulja', više nije crkva - već se koristi kao galerijski prostor i koncertna sala.

Slika

Slika

Ono što mi je upalo u oči tokom ovog putovanja je činjenica da upadljivo veliki broj crkava više nije u upotrebi za namenu za koju je građena. Pretvaraju ih u muzeje i galerije, svakako se koriste u neke svrhe koje se mogu deklarisati kao ’kultura’.

Ne znam da li je ta sekularizacija religioznih objekata nekakav završni potez sekularizacije celokupnog društva, ali mi se ne sviđa...

Znam, crkve su njihove i mogu sa njima da rade šta hoće. Ali čak ni nakon ovog skorašnjeg stradanja crkve Notre-Dame u Parizu ja nisam sigurna da su shvatili da je izgorela crkva, a ne tek neki ’vredan gradski landmark’, ’spomenik kulture’, ’arhitektonski biser’... Sad mi je jasnije i zašto se niko od tih običnih ljudi nije posebno potresao ni dok su gorele naše crkve po Kosmetu. Kad ni svojih nisu svesni, što bi marili za tuđe?

I onda, da - jasno je i zašto odobravaju sredstva iz EU fondova za obnovu sakralnih objekata sa preduslovom da im se namena promeni/podeli sa sekularnom ’kulturnom’ funkcijom...

Ali evo šta je moje pitanje: nije li odricanje religijskog identiteta svakako odricanje dela svog identiteta, nacionalnog, da, ali i ličnog nacionalnog (ako tako to mogu da nazovem)?
I zarad i u ime čega? Neke iščašene političke korektnosti?

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 06 Maj 2019, 18:00 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Sad ćemo malo pogledati i kako izgledaju ulice ovog lepog grada.
Najviše ima (ili samo najviše privlače pogled) onih 'srednjevekovnih', tipično normanskh, prelepih kuća sa drvenim gredama.

Slika

Slika

Slika

Slika


Veliki astrološki sat (Le Gros-Horloge) iz 14. veka

Slika

Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 06 Maj 2019, 18:08 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Gotika crkvenih građevina, nešto renesanse, pa sve do modernih zgrada, sve je to uklopljeno savim lepo.
Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Solitera, sasvim razumljivo, nema.

Još jedna zanimljivost je da takođe nema ni džidžabidžarnica, na koje smo u drugim gradovima tako navikli... Ne, nema ni magnetića.
Jedino su viđeni u jednom skoro-pa-kiosku na trgu Jovanke Orleanke, ne baš sjajni prikaz Jovanke na konju, dok u ostatku grada nema ničega što bi ličilo na suvenirnicu.
Osim...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 06 Maj 2019, 18:27 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Na kraju, desert!

Evo nas najzad i do (za mene) glavne atrakcije Ruana: Muzeja lepih umetnosti ( Musée des Beaux-Arts), osnovan još 1801. godine.
Stalna postavka, u svojih 60 odaja, obuhvata preko 8000 zaista izuzetnih dela izuzetnih umetnika, od renesanse do današnjih dana.
Posebna poslastica, i jedan od moja dva 'okidača' za polazak na ovo putovanje, je činjenica da stalna postavka ovog muzeja sadrži drugu po veličini zbirku dela impresionista u Francuskoj (odmah iza Muzeja d'Orse) :clap:

Jer... Normandija, a ne Provansa, je kolevka impresionizma.

I za nju važe oni hvalospevi božanstvenoj svetlosti koja je inspirisala ove umetnike koji su najradije slikali na otvorenom.

Ma, da se ne foliramo, živeti na moru, u oblasti gde je klima blaga i topla, klopa dobra, vino još bolje, a 'djevojke u ljetnim haljinama'... koji umetnik ne bi želeo tako da živi? Pa i poneki od nas ostalih koji nismo umetnici... ;)

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika


Radno vreme muzeja je 10 - 18h svakim danom sem utorka. Naravno, neradni dani su i 1. januar, Božić, 1. maj i sl, pa treba proveriti pre dolaska.

Ulaznice za stalnu postavku su besplatne.

I, da, eto nama suvenirnice :clap: sa sve magnetićima :lol: (doduše, muzejskim, Jovanke nema...)

Apropo impresionizma, još ću reći da se iz Ruana lako stiže do Živernija (Giverny), do one Moneove bašte za koju sam skoro sigurna da je južni krak Rajskog vrta... ako imate dovoljno vremena.
Takođe se može napraviti i izlet u Avr (Le Havre), takođe prelep primorski gradić u kome je takođe muzej sa bogatom zbirkom dela impresionista... :D

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 07 Maj 2019, 18:07 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Kao završni deo prikaza Ruana, rešila sam da vam pokažem slike predgrađa u kome smo bili smešteni, Le Petit Quevilly.
Ovo je nekada bio odvojeni gradić, nastao u stvari uz jednu fabriku (čije ime nit zapamtila, nit mogu da nađem :lol: ) sagrađenu u 19. veku, a uz nju je podignuto i radničko naselje.

Slika

Slika

Te kućice od opeke su mi bile beskrajno simpatične, mada - da je dan bio iole tmurniji i zelenila manje - prizor je mogao biti iz Londona Olivera Tvista...

Slika

Slika

Slatke kućice u nizu, u mirnoj ulici, fino održavane.. u kakvima žive dr Džekili

Slika

Slika


Mada ima i nekih u kojima su verovatno mr. Hajdovi...

Slika

Škola je u istom stilu

Slika


Ono što mi se posebno svidelo su lepo uređene cvetne leje (izgleda da samo mi imamo problem da to održavamo čak i u centru grada, a ovo je nekakvo npr Žarkovo ;) )...

Slika

Slika

Šmi je imala komentar kako je neverovatno da čak i površine na kojima nije svaka travka izmanikirana ne izgledaju neuredno, već više kao 'smišljeno razbarušene'. Ah, taj francuski šarm! :lol:

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 07 Maj 2019, 18:09 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Još jedna fotka gotičke crkve koja je crkva

Slika

I jedne koja… reklamira nedelju mode…
Slika


Sve u svemu, u Ruanu bi se dalo kvalitetno provesti i mnogo više vremena nego što smo ga mi imali.

Da, imala sam i listu ;) sa koje ništa ne stigosmo, jer smo tog prvog dana po dolasku bili izmoždeni od 2 uzastopne noći u busu, a posle smo išli na celodnevne izlete...
Neću ovde pisati šta je još bilo na mojoj listi, da bi vam bilo zabavnije da pravite svoju :D

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Nedelja, 12 Maj 2019, 15:24 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19554
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
Ne znam da li si zavrsila...rekla bih da jesi...za ovaj put! :ljubac:
Lep prikaz zanimljivog gradica...ako dodju bolja vremena, koja sam ocekivala pre jos nekoliko godina, a najdalje do 2017., volela bih da ponovis ovu turu "avec moi"! :mrgreen:
Je parle francais, un peu! ;) Je peux t'aider! :ljubac:

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 11 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 3 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.