Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 22:51

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 84 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6
Autor Poruka
PostPoslato: Sreda, 18 Jul 2018, 20:17 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Nastavak ove sage, tj. priključenije, koje će vam objasniti zašto ja sad volim ovaj grad, ide ovako:

Dobili smo najzad voljno kad je grupica upornih rešila da odmaršira na ono brdo, da idemo sami dalje u šetnju.
Fala lepo. Daj da sednem negde, i da maznem neku supu... dehidrirala, slabačka toliko da jedva hodam...
Ručak se služi od 13h. Do tada, sedi u kafić, poslastičarnicu, parkić, gde hoćeš...
Ok, idemo lagano nizbrdo, pa ćemo od jednog do drugog. Meni muka, 'oću da svisnem od samog pogleda na hranu... Samo limunada dolazi u obzir...

Odoše oni da švrljkaju, ja ostala da sedim u kafiću... Da li je Madame ok? Ma, sve je ok, daj samo još te limunade, da preživim do podne...
Pola jedan, vratiše se po mene...
Siđosmo, sasvim polako, nazad do luke, ima tu koliko hoćeš restorana.
Ribljih. Logično.
Prvi, drugi, peti... Ne mogu ja dalje, sedi di si... Eto menija...
Kakva pileća supica, kakvi potaži, kakvi bakrači... Ne nadaj se da ćeš to dobiti...
Bouillabaisse! Ok, ja kao otprilike znam da je to neka jedinstvena riblja mućkalica, nešto između fiš-paprikaša i čorbe, delikates svetskog glasa... Ali ja sam bre bolesna, i muka mi je i od mirisa ribe, pa sedim u nekom ćošku, unutra gde radi klima, i pokušavam da dišem duboko i sporo, ne bi li mi se smirio i stomak i sve ostalo...

Bonjour. Monsieur, s'il vous plait, znam da to nije na meniju, nije ni u jednom od restorana u luci, ali imam temperaturu i stomak mi je uznemiren. Mislim da bi mi prijao potaž od povrća... možete li, s'il vous plait, da pitate da li bi chef možda mogao tako nešto da spremi?

Ode kelner. (I ne šalite se da nekoga od njih nazovete garçon, to je uvredljivo, ni kod nas baš nije lepo nekome reći 'dečko'. Snishodljivo je, zar ne? 'Monsieur' sasvim lepo pasuje...)

Nema ga neko vreme, ja već upola očekujem da čujem kako lupaju pobacane šerpe i lonci besnog glavnog kuvara...
Izlazi najzad kelner iz kuhinje, a za njim se na tim vratima pojavljuje... Popaj! Samo bez lule i bez onog namignutog izraza, ali original Popaj...
Pogleda u mene preko sale, oštro, takoreći sevne očima, vidi da samo što nisam pala sa stolice, jedva primetno klimne glavom i vrati se u kujnu...
Kako je uspeo da mi spremi tu čorbicu za 10 minuta pojma nemam, verovatno je već imao bareno povrće za priloge, ili šta već. U svakom slučaju, dobih ja tu čorbu.... najbolju čorbu svih vremena! Nemam pojma koje povrće je koristio, niti šta je od tih bogovskih začina stavio, ali taj ukus... Neprevaziđen.
I još pride posle mi donese neko kao grilovano povrće sa opet nekim začinskim travkama, šargarepicu i još nešto što nisam prepoznala, i bez trunke masnoće, kako li je uspeo to da izvede, opet pojma nemam...
Pitam: šta je ovo, nisam ništa tražila, da nije greška...?
A kelner se smeška, poslao chef, garantovano diže iz mrtvih... 'Ajde kad kažeš...
Smažem ja to sve, iako sam ispočetka sumnjala da ću moći...
Posedesmo još, sve ukupno dobrih dva sata. I stvarno se ja vratila u život :D .

Kažem kelneru da je chef čarobnjak i da mu prenese moju zahvalnost, mi bi da pođemo, tražim račun...
Izađe Popaj odande, da nas izljubi, ni čuti da platimo išta, a klopa bila za troje, plus pića, njihove kafe, moje limunade, valjda ceo bokal...
Pozdravismo se kao sa rođenima, tutnem kelneru kintu, on se kao ljuti, ali prihvati...

Eto.
A postoji to neko predubeđenje da su Francuzi generalno hladni i neljubazni prema strancima, da neće da govore engleski čak i kada znaju, itd, isl.
Možda. Možda je razlika i u takvoj sitnici da li smo ih prvo pozdravili na njihovom jeziku (što ja volim, u bilo kojoj zemlji da se nađem), ili već ko zna šta...
U svakom slučaju, ne da su bili pažljivi i predusretljivi, svi sa kojima smo komunicirali, a posebno u tom restoranu, stvarno me to dirnulo. I time su me kupili, zauvek.
I tek sam se dobrano kasnije setila da ne znam ni ime restorana, da ih bar poštenski izreklamiram za tu dobrotu...

I da, dugujem Marseju bar još jednu posetu, da pogledam ljudski i sve te turističke znamenitosti koje sam propustila.
Mada, kad malo porazmislim, ono najvažnije sam ipak doživela...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Sreda, 18 Jul 2018, 23:42 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19554
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
:mrgreen:

Ova prica tako lici na tebe! :smesko-levo-desno: Bas me cudi sto je chef "pao" i castio vas! Stari su to sarmeri i smekeri! Da te ne znam, mozda bih se i pitala, al' ti, sestro slatka, umes s ljudima i recima! :romance-grouphug:

Imam i ja slicna iskustva...sve sa tim "hladnim" ljudima...Nemcima, Svedjanima, Francuzima, Japancima...mozda i nije do njihove "hladnoce"! ;)

Mozda bismo, Zoki i ja, i bili nekad u tom Marseju, da smo odrzali kontakt sa jednim bracnim parom odande...a upoznasmo ih na neobican nacin...pre nekih 30 i kusur godina, kada smo poceli da se zabavljamo, bili smo na Korculi, na letovanju...izasli na veceru, ali restoran u kome smo hteli da veceramo bio pun...konobar upita jedan stariji par (nasih sadasnjih godina) da li bi nas primili za sto...nisam bas tada bila odusevljena idejom, ali ipak sedosmo...jos kad shvatih da nisu "nasi"... :? ...sedimo tako nas dvoje, gledamo u one menije...kad ja "pustim uvo" i cujem da ljudi pricaju na meni poznatom jeziku! :op-op: Da ne bi bilo neprijatno za stolom, nekako im stavim do znanja da znam njihov jezik...bar malo... :shifty: ...i, rec po rec, ostadosmo mi u prici do kasnih sati! Divni ljudi! Zvali nas da im dodjemo u goste, slali razglednice, cestitke za Novu godinu...ali, nama ubrzo "dodjose sitna deca", a i one ratne godine...i tako se veza prekinula...Zoki je bio odusevljen kako sam se snasla u prici...a i ja sam bila happy! :op: :op-op: Slali su nam i mapu grada, da ih lakse nadjemo...eto, na svetu ima puno dobrih ljudi...finih....treba im samo dati priliku...i sebi...

Moze jos koja slika Marseja, sigurna sam da imas... :pray: :ljubac:

Sad ces me naterati, da u svoj guzvi, trazim te razglednice i pisma...valjda ih nisam bacila...bio jedan period kada sam morala da se oslobodim dragih uspomena....nije vise bilo mesta za nove...kad dodjose klinci...

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 19 Jul 2018, 07:57 
Nije prisutan
Svetski putnik
Svetski putnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Subota, 22 Novembar 2014, 16:18
Postovi: 3365
Lokacija: Zemun
Pol: Seka
Fenomenalno!!! :bravo:

_________________
:happy-cheerleadersmileygirl:


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 19 Jul 2018, 08:36 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
:ljubac: i hvala

Pef, sve moje priče liče na mene :D drugačije ne umem...

Da su Frenčmeni šmekeri, jesu, a blondes have more fun... pa još i: djevojke u ljetnim haljinama... Svesna sam da ima i toga.
Ali ja nikad ne igram na tu kartu (nisam ni kao klinka, pa svakako neću ni sad), a Francuzima kapa dole za dovoljan nivo svesnosti i društvene inteligencije da znaju gde je crta koju ne treba preći. Ako su me i gledali tako, nisu dozvolili da se to primeti, i to poštujem.

Da sam dobra sa rečima... jesam. Ne uvek koliko bih želela, ali za komunikaciju sasvim dosta. I znam koliko daleko stiže lepa reč.
A da sam dobra sa ljudima... to valjda ide iz istog izvora. Zato što uvek mislim ono što kažem. I ne kažem uvek baš sve što mislim. Kako reče onaj neki mudrac: šta je najslađe na svetu? Gorka reč, kad hoćeš nekom da je kažeš, pa je progutaš...
Naravno, ne bežim od suprotstavljanja, ali se potrudim i da moja primedba zvuči onako kako druga strana može da je čuje kao opravdanu, pa onda, otprilike, nema kud nego da ispuni zahtev...
A i nemam tu potrebu da budem 'popularna', pa mogu da dopustim sebi da govorim ono što jeste, a ne ono što bi ljudi voleli da jeste, ili kako bi bilo zgodno da jeste... Samo je bitno kako to kažeš.
Verbalni kung-fu :mrgreen:

Što se tiče slika, rekoh da nisam bila sva svoja, niti sposobna za ikakav napor... Imam još nešto fotkica, koje mi nisu dovoljno reprezentativne, tj. ne mogu da pokažu grad u pravom svetlu, pa zato radije ne bih da ih kačim. (manje je više)

Ostatak vremena tog dana smo proveli brčkajući nožice tu u luci. Da, znam, nije onako čista voda kako volimo, ali banjala se neka dečurlija, pa smo ih pitali kuda se silazi na te stene, i tako...
Sediš u hladu, pirka vetrićak onako taman, nožni prstići u toj toploj vodi... Šta ćeš više

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 19 Jul 2018, 08:56 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Subota, 23 Avgust 2014, 22:29
Postovi: 11134
Прочитах у једном даху овај наставак на последњих пар страница.
Шта рећи, џекастично :D .

Кад си већ добра с речима, могли бисмо усвојити и ову нову која ближе дочарава све твоје писе...

_________________
τα ταξίδια στην καρδιά...


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 19 Jul 2018, 17:12 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
:ljubac: Pero,
Apsolutli je ok izmišljanje novih reči, dokle god nisam Jackherezada :haha:
Ok, red bi bio i da završim ovu priču. Pre nego što počnem sledeću :lol:

Kako je meni delovala Provansa?

Prošlost i sadašnjost, isprepletene i nerazdvojive... Neki davni grčki gradovi, napušteni, čije se kamenje kao kišom isprane kosti beli ukraj puta, rimske arene, akvadukti i slavoluci, srednjevekovne tvrđave, kameni gradići, uzanih ulica i skrivenih trgova, prelepe gotičke crkve... do modernih, sjajnih, prebogatih i mondenskih gradova na obali.

Stvarno nemam ništa protiv komercijalno-futurističkih kombinacija ili džet-set fenseraja... Samo nemam ništa ni za :D

Meni više prijaju ti ušuškani gradići koji svojim ritmom uspevaju da me smire i opuste dovoljno da mogu da utonem u taj svoj čuveni zen...
Znate onaj blaženi osećaj - ne moram nigde da jurim, jer sam već tamo... na pravom mestu... u pravom momentu...
A to što tu sunce jače sija i što je vazduh suvlji i još mirisan od tih trava, pa i mora, dodatni je, ne znam bolju reč, blagoslov.

Slika

Znaju ovde ljudi i da slave, i tokom celog leta ima tih nekih fešta, nije samo taj jedan festival u Kanu vredan pažnje. Ima i džeza (u Eksu, Nici i Tulonu), pozorišta i plesa (Nim i Arl, pravi spektakli u tim arenama), a i nebrojenih lokalnih proslava raznih svetaca, sa paradama, vašarima, procesijama, festivalima cveća i začinskog bilja, sajmovima lokalnih proizvoda, izleta ’putevima lavande’ u periodu njenog cvetanja...

O hrani i vinu, bolje da ne počinjem... Iako ne probah taj čuveni bujabes u Marseju, sve ostalo što sam probala bilo je izuzetno...
Gastronomija je umetnost, valjda su Francuzi prvi to tako shvatili, i ovde definitivno postoji kult hrane.

I prozori... :romance-hearteyes:
... na kojima su neizostavne žaluzine. Njihove boje oduševljavaju: od bele, do svih nijansi neba, oblaka i lavande, makova i suncokreta...

Slika

Ovi predeli su skoro nestvarna mešavina istorije, Mediterana i lakoće postojanja sa blještavilom modernih kazina i estradnih sadržaja zabavnog karaktera.

Onda, da li je Provansa raj pospanih varošica ušuškanih u zelenilu čudesnih pejzaža, ili vreva i zabava Kana i Monte Karla?

U tome je čar ovog kutka sveta, što ima toliko različitih sadržaja, toliko da može da zadovolji svaki, i najrafiniraniji ukus.
Želite najluđe žurke? Najbolje svirke? Vrhunske muzeje? Prelepu prirodu? Velegrad? Seoce? Neuporedivu hranu? Izuzetna vina? Predivnu morsku obalu? Ozbiljnu planinu? Mir i spokoj? Gužvu i uzbuđenje?
Provansa može pružiti sve to.

A ako tražite stope nekog od velikana koji su boravili ovde, i to možete pronaći.
Možda osetite i njihov dah u naletu Mistrala...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 20 Jul 2018, 12:53 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
jack je napisao:
Tu bih završila priču o Sezanu, a i priču o Eksu.
Uz još par sličica da vidite kako grad izgleda kad se narod probudi i izađe na kaficu i branč :D

Slika


Ja vidim da ovaj narod baš uživa u životu i u ovog gardu. Mi to ne možemo ni da razumemo, možda sao ovi koji žive u manjim mestima, a nemaju finansijkih problema!

Volim Sezanove slike, u stvari on je prvi umetnik, čije slike su mi zapale na oko, onih davnih mladalačkih dana! :D


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 20 Jul 2018, 12:56 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
jack je napisao:
Pol Sezan.
Poslednji impresionista, privi post-impresionista, začetnik ideje kubizma...

Slika

Slika
Čini se da si baš pogodila doba dana, godine i trenutak, kada je svetlost kao na njegovim slikama! :D

https://theartstack.com/artist/paul-cezanne/house-red-roof-1885


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 20 Jul 2018, 19:34 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Treća dekada juna, jutro.
A svetlost je nešto sasvim posebno...

Slika

I sad kad gledam, imam baš dosta ovakvih (tako mi je taj LG telefončić snimao sunčeve zrake kao dugice):
Slika

Ne znam je li to do svetla, do mene, ili do te kamerice... Ali ostadoh zamađijana u toj bašti sigurnih pola sata

A za onu 'nepodnošljivu lakoću življenja'... da se ne shvati pogrešno, ali nisam sigurna da bismo mi umeli tako, ni u malom gradu a sa velikom platom...
Doduše, taj osećaj, 'ajde recimo, egzistencijalne stabilnosti, sigurno doprinosi ležernosti u životu, svako normalan to razume. Ali nije to samo to...
I opet ne znam prave reči...
Znaju da dopuste sebi da uživaju, u svakom danu, u tim nekim sitnim stvarima, zapravo u bilo čemu što im donosi užitak u svakodnevici.
Možda je primer nedovoljno dobar, ali evo: u Eksu smo bili u subotu, rano ujutro. Videli ste da se tek postavlja pijaca, i da na njoj ima i rezanog cveća. E, prođem nakon 1,5 sat i vidim da se cveće rasprodalo... za običan subotnji ručak, cveće na stolu. Koliko često mi to radimo, tek onako, jer je lepo?
I nije to ni zbog nedostatka para, za 50 din prodaju buketiće one bake po pijaci...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 84 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 3 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.