Odmah iza ćoška iz glavne ulice prema moru nalazi se prijatna kafanica koju drži jedna engleskinja koja je odavno došla u Hurgadu. U dubokoj hladovini, na terasi, obavezno popijemo neku kafu i hladno bezalkoholno piće.
Sedeći tako, jednog dana smo primetili grupu od dvadesetak stranaca sa vodičem, kako slikaju sve živo, pa i nas! Pitali smo se šta će im vodič? Nekih velikih znamenitosti baš i nema, a da zalutaju sigurno ne mogu. Uostalom i u tom delu Hurgade, malo dalje nego u Sakali i Memsi, prema moru su takodje hoteli.
Bez izuzetka, svake godine u ovoj radnjici kupujemo začine.
Tu su kari, timijan, anis, raznobojni biber, korijander, kumin, listići šafrana, origano, štapovi cimeta i vanile, čajevi, pistaći, bademi... i još mnogo toga. Ja kupim puno toga pa kod kuće napravim paketiće za poklon rodbini i prijateljima. Praktično više ne umem da kuvam bez mnogo njihovih začina. Kvalitet je mnogo bolji od onih njihovih gotovih pakovanja.
Prilikom merenja gazda ne zakida na meri i uvek malo doda gledajući u nebo dal' ga Alah gleda. Kaže za svaki slučaj!
Mi, iz Srbije, uvek ponesemo male čokoladice i u ovakvim prilikama damo poneku za decu. Naravno gazdi nikako nije bilo jasno zašto ja vodim glavnu reč pri kupovini a ne moj muž! Uz osmeh i "selam alejkum" sve se zagladi i bude ok.
Radnji koje prodaju začine ima svuda...
Od posednje autobuske (kombi) stanice na minut hoda je ulaz u pijacu. Pre podne je gužva, uostalom, kao i na našim pijacama.
Njihov osećaj za čistoću nije baš na visokim nivou! Mnogo robe prodaju sa improvizovanih tezgi ili sa poda. Prodavci su uglavnom muškarci.
Meso se tranžira na licu mesta. Prizor baš i nije...
Šta ove žene rade i kako se snalaze ispod ovog "čadora", šta mogu da vide na jedno oko, i zašto se po velikoj vrućini pokrivaju crnom tkaninom ( dok muškarci nose svetle) za mene će ostati tajna!
Šta rade, niko ne zna...
Povrće se prodaje u zatvorenom delu pijace sa gusto naredjanim tezgama i vrlo je slična našim pijacama. Muškarci i tu preovladjuju.
Zečevi, kokoske i pilići se kupuju živi i izloženi su u odvojenim kavezima.
Voćna pijaca je na otvorenom. Ponuda je velika i raznovrsna. Od jagoda, trešanja, kajsija, bresaka, dinja i lubenica do urmi, guave, manga, papaje, avokada..
Naročito volimo urme koje se prodaju još sa grančica, potpuno sveže.
Meni je njihova riblja pijaca izuzetno lepa. Obilje svežih riba i morskih plodova brižljivo sortiranih i čuvanih u ledenim kockicama izloženo je na tezgama u velikom pokrivenom prostoru.
Na dnu prostorije je pećnica u koju se može dati odabrana riba na pečenje. Oni vam je očiste i pripreme po vašoj želji.
U sredini tog prostora sedi njihov sveštenik i malo, malo im pročita nešto iz Kurana. Muzika pomešana sa molitvama glasno svira na sve strane.
Naravno mi nismo propustili priliku, pa smo odabrali dve različite ribice i dali da nam spreme.
Hleb smo kupili kod ove žene, koja nam je zadovoljno pozirala...
Malo smo se još promuvali po pijaci...
I na kraju smo svratili do poslastičarnice. Nemaju baš neke naročite kolače, ali smo ipak probali malo. Čuli smo da tamo, bliže hotelima, ima jedna dobra poslastičarnica, ali je još uvek nismo pronašli.
Otišli smo jednom ulicom prema moru da kupimo suvenire.
Ovo je mali izbor suvenira...
Malo smo skrenuli da skratimo put, kad ono ...
Seli smo da popijemo kafu i vodu u senci fikusa bendžamin, u jednu malu lokalnu kafanicu.
Eto tako smo se mi prošetali po El Daharu. Ljudi su bili vrlo prijatni i predusretljivi prema nama. Osećali smo se dobro i umorno od šetnje. U hotel smo stigli na vreme za poslepodnevno kupanje u moru.
Ovo može da se zove izlet, jeftin je i dostupan je svakom od nas.
Nazad, u hotel, smo se vratili gradskim kombiljem za 2,5 funti ( oko 25 naših dinara) po osobi do hotela Hostmark.