Kamenolom u Asuanu je malo uzbrdo. Čak je i vodič-Milica malo posustala, jer je temperatura bila 52°. Nigde hlada, osim od sopstvenog šešira. Vodu smo pili neprekidno, pomalo, ali se niko nije oznojio!
Nedovršeni obelisk isklesan od granitne stene i napukao, težak je preko hiljadu tona! Oni u Luksoru i Parizu su 500 tona!? Kako su stari egipćani nosali okolo, stotinama kilometara, sve te teške predmete?
Ovako deluje da je mali...
Spustili smo se našim klimatizovanim autobusom u grad. U autobusu finih 22°, pa smo se smrzli. Brzo svi oblače trenerke, a vozač isključuje klimu!
Mi smo odabrali da na pola puta do broda izadjemo u grad jer je ostalo još dva sata do ručka. Dve gospodje, našeg porekla, koje žive u Kanadi pitale su da li mogu sa nama? Što da ne! Ostali su otišli na brod.
Ulice su bile prepune ljudi, radnjica i pokretnih prodavnica. Gužva! One dve žene se "zalepile" za nas.
Malo, malo pa smo sretali jednog te istog čoveka sa brkovima. Tek kad smo mu mahnuli, a on odmahnuo, shvatili smo da je on policajac u civilu koji još iz Kaira prati našu grupu. Sišao je sa nama iz autobusa da nas čuva!
Smešno je bilo kad smo nas tri otišle u ovu radnjicu da kupimo nekoliko maski iz Sudana. S je seo na ivičnjak pored jednog lokalca. Ponudio je S cigaretom i značajno, sa puno razumevanja, pokazao na nas tri! Valda je mislio da smo mu žene! Ha,ha,ha...
Zanimljiv grad!