Sakupljali smo se oko gomile naših stvari u centralnom salonu. Naš prijatelj iz Novog Sada je prišao koncertnom klaviru, kao i Duja i ja, i počeli smo da pevušimo pokušavajući da izaberemo šta ćemo pevati, polako su nam prišla i ona četiri bračna para Španaca.
Sada smo već bili spremni da udruženim "snagama" počnemo pesmu. Pojavila se vodič i viknula: "Pokret, hajdemo u autobus!". Izpozdravljali smo se sa Špancima, razmenili adrese i posedali u autobus. Čekao nas je višečasovni put do Hurgade, i tri dana odmora, od odmaranja na Nilu.
Neko vreme uz Nil kroz šumu palmi i gusto naseljena predgradja dva tri manja mesta u blizini Asuana, vrlo dobrim putem, konvoj je brzo odmicao i brzo smo se približavali planinskom venacu izmedju Nila i Crvenog mora. Prolazeći kroz naselja videli smo puno nedovršenih kuća iz čijih ravnih betonskih krovnih ploča vire snopovi armature za sledeći sprat. Kažu, kada Egipćanin dovede novu ženu, on odmah sazida za nju i za novo potomstvo ceo sprat. Ja nisam ubedjen da je ta priča verodostojna. Inače okućnice su lepo obradjene i prebogate povrćem. Za to su zaslužni klima i Nil koji je više nego "dar od bogova", ali pre svega vredni i radeni ljudi.
Prošli smo mimo polja gde su u keramičkim ćupovima pronadjeni papirusi sa prehrišćanskim i apokrifnim jevandjeljima /na pr. Marije Magdalene/.
Posle odmora, kod policijske postaje koja je bila još jedna kontrola koju domaćini u cilju bezbednosti zaista dobro rade, konvoj predvodjen sa nekoliko džipova punih "belih" policajaca /za turiste/ i desetak autobusa sa turistima, je krenuo uz porfirne planine koje dele dolinu Nila od Crvenog mora.
Planine dosežu do 1500 metara visine.
Posle nekoliko sati voznje i mimoilaženja sa dva tri konvoja slična našem napravili smo odmor od jednog sata kod grupe restorana i kafana na čijim parkiralištima, sa obe strane puta, je bilo parkirano bar stotinu, šta dolazećih, šta odlazećih autobusa sa turistima.
Pošli smo na poslednju deonicu puta; bilo je kasno popodne. Duga vožnja nas je primirila i uspavala. Iza okuke klanca iz koga je konvoj izlazio videli smo svetla, i more. Safaga je bila već u mraku i sva u svetlima grada i hotela. Još sat vožnje uz more i najzad Hotel Hostmark, četiri zvezdice i tri dana uživanja.
Dvokrevetna soba podrazumeva dva francuska kreveta u spavaćij sobi, plus dnevni boravak sa kaučem i dve fotelje, tv-om, frižiderom, dve ogromne terase ...
Veliki bazen sa barom u sredini...
I divno Crveni more...
PS: Sigurno postoje ture, duže i lepše, ali ovo putovanje je na tri sata leta avionom od nas, a Amerikanci moraju da sa drugog kraja sveta doputuju da bi videli isto to.
Napravio sam piramidu od drveta i u nju stavio onaj dobro plaćen kamečić i još jedan kog sam uzeo besplatno i od svega toga napravio naš suvenir.