Vila SebastijanRetko se meni desi da sama otkrijem nešto lepo što treba u nekom gradu videti! Obično je moj muž (Hiron) inicijator, a bogami i poznavalac istorije i umetnosti. E, ovog sam se ja prva setila!
Džordž Sebastijan voleo je raskošan život, oženio se za bogatu amerikanku i postao milioner. Kretali su se medju poznatom aristokratijom početkom XX veka.
Kako je u to vreme Hamamet bio lokacija za provod i letovanje medjunarodne elite, 1920 godine sagradio je u Hamametu Vilu Sebastijan. Tada je važila za najlepšu kuću u Tunisu.
Ovde su uživali i zabavljali na gozbama Žan Kokto, Pol Kle, Volis Simpson i drugi bon-vivani tog vremena.
Sada je to veoma aktivan i u svetu poznat Kulturni Centar u kom se odvijaju medjunarodni festivali, pozorišne pretstave, koncerti i izložbe.
Vila se nalazi u ogromnom parku na obali mora.
Na samom ulazu je pano na kom su naznačeni delovi imanja koje treba videti.
I jedan veliki mural.
Od ulaza do vile vodi dugačak put sa starim drvoredom.
Vila je zaista izuzetno arhitektonsko delo!
Odmah se ulazi u veliki salon u kom su se pre održavali balovi, a sad koncerti, izložbe...Prostor je ogroman, a u njemu je sveže čak i po najvećoj vrućini.
Sa druge strane je bio koncertni klavir.
Kustos nam je, pošto smo bili jedini posetioci tog trenutka, detaljno opisivao detalje u kući, kao i priče vezane za Vilu Sebastijan.
Trpezarija je opremljena sa puno stila. Tu je ogroman sto od crnog mermera debljine jednog pedlja iz jednog komada, u dnu kamin...
Kuhinja je napravljena vrlo jednostavno a istovremeno jako dekorativno i elegantno. Sva je u belom sa ukrasima od crnog kovanog gvoždja.
U prizemlju je jedno neobično kupatilo sa sedištima za 4 osobe, takodje u mermeru.
I kruna svega je bazen. Levo i desno su kolonade pod kojim su se sigurno gosti vile izležavali u hladovini.
Vodič nas je, zatim, odveo na sprat i pokazao nam spavaću sobu.
Nije ni čudo što je "Pustinjska lisica", nemački general feld-maršal Ervin Romel, boravio u Vili Sebastijan i odatle planirao i organizovao operacije u Africi za vreme II Svetskog rata.
Posle rata u Vili je dugo boravio Vinston Čerčil i tom prilikom napisao svoje memoare.
U kupatilu se nalazi za to vreme ekstravagantna kada od crnog mermera, a od istog materijela je i lavabo.
Na istom nivou se nalazi terasa koja je ogradjena čipkastom drvenom pregradom obojenom u belo na kojoj su prozori sa pogledom na more. Okolo su jastuci za sedenje...
Polako smo sišli niz strme, uske stepenice i izašli na stražnja vrata. Tu se nalazi veliki plato sa kafanicom i početak predivne velike bašte!
Cela bašta je zbirka većine biljka iz ovog kraja sveta. Odlično je održavana i sistematizovana. Da biste se snašli postavili su dva panoa sa slikama i nazivima biljaka. Na ovom su prikazane vrste citrusa koje se ovde gaje.
Pošto je bašta jako velika, mi smo se odlučili da krenemo putem prema moru.
Kaktusi su bili veći od Hirona.
Opuncije su u to doba zrele i mogu da se jedu.
U tom delu bašte cvetići su retkost. Hiron je jednog ovekovečio.
Zatim smo krenuli nazad, ali drugim putem i naišli na niz lepih kućica za goste
Vile Sebastijan, kao i službene prostorije.
Ovde smo našli "kantinu" i jeftino ručali domaću hranu.
Malo dalje je amfiteatar u kom se održavaju medjunarodni koncerti, operske, baletske i druge predstave.
Sada je Vila Sebastijan Internacionalni kulturni centar.
Hiron je otišao do upravnice Kulturnog Centra i sa njim dogovarao mogućnost da tamo napravi izložbu. Simpatičnu "madam de Turck" odmah smo našli. Ona je pregledala, na sajtu, Hironove slike i ponudila da on o njihovom trošku dodje na dve nedelje i napravi izložbu, s' tim da im pokloni jednu sliku u ulju. Nažalost, ovaj dogvor se nije realizovao zbog onog terorstičkog napada u Tunisu!
Zadovoljni dogovorom taksijem smo se odvezli do plaže i uživali u toplom moru Tunisa!
Dakle, autobusom ili taksijem iz centra Hamameta kod Medine, na 3 km prema Jasmin Hamametu nalazi se Vila Sebastijan koju možete razgledati za 5 TD (250 din).