Druzenje sa prijateljima,sa svojom ekipom,nova poznanstva koja su sastavni i neizostavni deo kamperskog zivota kao i beg od civilizacijskih normi sumorno sivog betona i jednolicne svakodnevice su verovatno najveci benefiti kampovanja.
Gde bi covek i u kojim uslovima mogao da ostvari sve ove lepe trenutke,snove,da se oseca slobodan i nesputan kao u ovom uokvirenom parcetu pod krosnjama borovog drveca svete kamperske zemlje ??
nigde plafona niti zidova cini mi se da je cela kugla zemaljska samo nasa.
Kada nam je se pricalo imali smo drustvo, kada smo hteli da cutimo oni su bili tu pored nas.
Nakon nekog od mnogih rostilja i zajednickih druzenja spopalo nas je da se svi onako lepo raspolozeni bucnemo u more. Kao po komandi sa sve klincima napunili smo plazu i bacili se u tamno more koje kao da nije ocekivalo ovu posetu u to doba. Napolju prijatna svezina a voda topla kao bara.
Oduvek sam imao zelju za nocnim kupanjem ali me je sputavalo to sto u naseljenim zonama u to vreme svet vec uveliko seta korzom i sa decicom na rivi gleda u dzidza bidze na tezgama i ostale sarenise turistickih mestasca.Osecao bih se kao krme u Teheranu da se ufuram izmedju njih i skocim u more. Nije to ono sto ja hocu a i ne prilici mojim godinama jel da ??
U kampu je sve to dozvoljeno i ispraceno od drugih kampera sa odobravanjem,ovaj moj svet to apsolutno razume iodobrava.
Svi smo jedno i nista strasno nije ukoliko sa nekim podelim deo svoje intime, pritom misleci na zajednicko tusiranje ili jutarnju higijenu pranja zuba npr. Nece svet stati ako me neko vidi kako grozno izgledam sabajle kada izadjem iz satora sav nakostresen i nesredjen,bunovan.
Pa svi smo isti i sve nas je majka priroda isto obdarila (ili oduzela individualno zavisi
) i nije to nista sramotno, to je sve normalna i prirodna stvar.
Iz neprirodnog smo bas namerno pobegli tu gde smo hteli.
Zajednicki odlasci na mnoge plaze naseg ostrva su dali posebnu notu celoj prici, ipak je sve lepse u drustvu. Lako smo se dogovarali gde cemo,kada i koji dan.
Prolse godine nas je po prvi put izneverio Paradiso nigde talasa ni za lek.
Ali nista strasno pokupili smo se i otisli na drugu plazu i jednako uzivali bez obzira na promasene talase. Jednostavno ovu pefkarijsku ekipu nista ne moze iznenaditi.
Pozitivna energija resava sve eventualne problme i lose pretvara u dobro. magija kampa je besprekorno funkcionisala.
Svemu ipak dodje kraj pa tako stize i kalendarski dvadeseti dan kada je, kao namesteno dirigovanim zrebom, doslo vreme da se cela nasa strana komune pakuje i krene kuci. Ostali su kao verni cuvari kampa ipredstavnici Srbije samo
Brzi i
Bane.
Dan kao i svaki kada moramo da se pakujemo za mene tezak i sumoran. Nama mora nikada dosta.
Ujutro se cuje neka larva napolju svi su na nogama i pakuju svoju opremu. Satori jedan za drugim padaju,cini mi se mnogo brze nego li smo ih podizali.
Sirena i ja lezimo i ne zelimo da izadjemo iz cerge jer vec vidim sliku koja me je noc pre toga plasila. Svi staori su spakovani oprema takodje a ispod nas samo livada i ogoljena trava na mestima gde se do malopre odvijao zivot punim plucima.
Tuzna slika kao iz Djoletove pesme "odlazi cirkus iz naseg malog grada" i bas tako to sve i deluje.
Izlazimo pozdravljamo se sa svima i zelimo jedni drugima srecan put.
Gospodja i ja prkosimo ovom ritmu i kompletno drustvo ispracamo i ostajemo sami na ledini da pijemo drugu jutarnju kafu. Ostacemo i ovaj dan do kraja i kao i uvek putovacemo nocu.
ovako izgleda deo kampa gde je bila srpska komuna po napustanju polozaja :
a ovako nase parce zemlje u kampu :
Sirena otpozdravlja, do sledece sezone to bi bilo to :