Moja omiljena destinacija mislim da zaslužuje posebnu temu i to iz više komada. Bio sam valjda svuda u GR ali najbolje se osećam, posebno kad se ne okupam, (što reče naš pokojni bard komedije) - na Peloponezu
Trenutno se nalazim u malom mestu Vrahati kod Korinta gde imam gomilu drugara i poslovnih prijatelja iz Atine koji hlade dupeta u pretoplom moru. Iako sam ovde već 13-ti dan, još se okupljamo i ako ovako nastavimo, okupljanje ćemo kompletirati negde za Božić ove godine. Lenji ovi Grci pa to ti je. Otprilike se osećam kao ostarela kurva, spavam svake noći u nekom drugom krevetu jer ne smem da uvredim novopristigle domaćine i svakom moram da obećam da ću večerati i prenoćiti kod njega. Noćas sam se borio sa ženom na smrt oko jedinog tvrđeg jastuka jer ovaj domaćin ima sve neke jastuke od paperja patkica do 3 dana. Dva puta sam pobedio a onda me je najdraža treći put savladala dobro odmerenim udarcem u rebra pa sam posle ćopao do kuhinje da se 'ladim a ona je blaženo zaspala sa plenom pod glavom.
Od kretanja od kuće sam stigao samo do Paralije a krenuli na put od 1300km Najpre smo kasnili u polasku jer nisam mogao da nađem neki blesavi šteker za kompjuter moje najdraže. Nakon toga se najdraža nije mogla rastati od mačke, koja je zlobno namigivala i pravila se da joj je žao što idemo a mrcina znam da jedva čeka pa da spava na mojoj stolici čitave dane. Posle smo se zadenuli u priči sa jednim komšijom. Onda sam se ja zadenuo u priči sa prodavačicama dok sam kupovao kiselu vodu. Onda smo pola sata kupovali benzin. Posle me mrzelo da vozim brže od 130 pa smo mileli do Vranja a posle smo mileli jer je putare mrzelo da postave signalizaciju kako valja pa smo obišli dva kruga oko Vranja i utrefili u centar nekog sela gde su pucali iz kubura i veselili se što je mladoženja najebao.
Do MK granice smo stigli i bio sam rezignirano katatoničan i bilo mi je svejedno kad me MK carinik pitao za cigarete i alkohol. Samo sam mlohavo odmahnuo rukom i on me je shvatio pa je i on mlohavo mahnuo rukom i rastali smo se sa setom u očima. Žena je tiho prošaptala da sam možda peder. MK putevi su simulacija bombardovanja infrastrukture od strane USA dronova pa sam tu izigravao slalom majstora i onda odlučio da vozim samo levom trakom, "za preteknuvanje" kako joj tepaju. Već je bilo kasno popodne kad smo uklizali na Gevgelijsku granicu i nakon manjih okršaja sa carinicima (opet mi tražili cigarete i alkohol - jbt, ovi neki adiktivci teški? Kriza ih drma samo tako - JA da im donosim cigare i piće!?), krenuli u GR područje. Odmah sam utripovao da osećam miris maslina, mada je najdraža tvrdila da je to nešto mnogo manje prozaičan miris... Videvši da od stizanja u Korint neće biti ništa u istom danu, svratili u Paraliju i pravo u hotel "Imperija Prezident", jbt kao da sam Putin dolazi da kaki u tom hotelu. Nije loš hotelčić (ni cene doduše) ali sam se odmah posvađao sa ženom jer se nije htela složiti da je ovaj hotel ustvari predviđen za transformaciju u kurveraj. Ne verujem u slučajnost da su sve ribe u hotelu Ukrajinke (mada je jedna bila Gruzijka pa sam je se bojao) i da su sobe i uopšte enterijer veoma lepo i sa ukusom odrađene. Da, baš će to da nude drljavim matorcima poput mene u sred leta i još nisu ni popunjeni. U raspravi sa ženom i sa jednim tipom sa recepcije oko parkinga sam ogladneo. Dao sam Putinu ključeve od kola i rekao mu da ih vozi di 'oće, samo da ja nemam posla sa parkiranjem. Srećan je klimnuo glavom i od onda nisam video auto 3 dana, koliko mi se utrefila Paralija ove godine. Osim jednom kad mi je odnekud nakon pola sata sa nekog salaša doterao auto jer je žena zapela da idemo u Katerini. U Paraliji inače ima mesta samo za dve do tri igle i jedno omanje dete da se parkira, sve drugo je proglašeno za parking. Čak i džukele lutalice leže uredno složeni po 'ladovini.
Preživeo sam Paraliju, sjurili se prema Atini, na kraju sam na naplatnim rampama nudio ruku da mi uzmu krvi jer je preskupa putarina, nisu hteli, valjda zbog moje starosti. Dosadila mi je vožnja autoputem pa smo kod Lamije skrenuli desno preko Amfise do Galaxidija. Tu smo hteli da popijemo kafu jer je žena kmečala još na vrhu neke vukojebine (gde sam zabasao sasvim slučajno) da joj se pije kafa. Galaxidi je turističko mesto bez turista. Ili su svima uzeli pare pa ih poubijali. Nismo našli otvorenu kafeteriju koja bi bila u hladu i produžili smo prema Nafpaktosu. Za razliku, planirali smo kod Agio Nikolau da uhvatimo trajekt da poprečimo preko Korintskog zaliva, ali prc! Trajekt ne radi više jer mu je most preoteo putnike. Brže je i jednostavnije. Posle sam se zainatio i hteo kod Nafpaktosa trajektom preći, e baš ne dam pare za most. Tako bi i bilo da najdraža nije zakukala za sladoledom i kafom i nečim što liči na masnu neopranu kosu, kažu da je to kolač. Tu smo sedeli dok nismo ustanovili da ćemo opet kasniti i umesto čekanja na trajekt sjurili se na most gde su mi elegantnim potezom uzeli 13.5€, jebala ih cena, svake godine veća za 2€. Plačući sam prešao ono malo mosta i zaputili smo se starim putem prema Korintu.
I evo nas sada u nekoj kućerini kod jednog poslovnog prijatelja, imamo sobu oko 2km niz hodnik pa levo, tako da sada samo mobilnim komuniciramo kad smo u kući. Kad idemo na kupanje, uglavnom se čujemo direktno. More je fantastično toplo, juče je bilo 18.5 stepeni, za danas najavljuju još toplije. Nema više onog uživanja kad se polako ulazi u vodu, najpre pažljivo nožnim prstima da osetim stepen opasnosti id hipotermije, pa posle sa nežnim vriskom ulazim u vodu i posle me stid kad izronim ispred sisate engleskinje i pravim se mačo, kao ništa mi nije a nisam siguran da li sam uopšte još muško ili sam automatski kastriran od hladnoće. Sad se u vodu ulazi nonšalatno, sve razgovarajući o svetskim problemima, čučanj u vodu više ne čini problem mojem polu i plivanje u staklo-glatkom moru je dosadno, ne gutam više vodu, lignje, dagnje, morsku travu i neke papiriće koji ponekad naiđu (žena je jednom zlurado primetila da sam progutao kondom kad sam se pravio važan i pokušao kraulom da prođem pokraj neke lepotice i zamalo se udavio u vodi do pojasa) Potom sedamo na ležaljke i kao pravi muškarci zatežemo stomake kad prođu neke ribe, a ne vredi ništa, godine učiniše svoje.
Za sat vremena idem ponovo na dozu gutanja morske trave, pa posle da srčemo frape i tupimo o politici a uglavnom gledamo dobre ženske.
Sve u svemu, cene slične kao prošle godine, večeras idemo u Lutraki u kazino, da vidim šta ima novo i kakva je sad free klopa, jer se ne kockam. Jbt, ne pijem, ne pušim, ne kockam se - da nisam ja slučajno rod onom austrijancu/austrijanki, nekad se pitam. Moraću jednom da onako sočno nekom iz kola (bezbednije je, mogu da se zaključam) opsujem nešto masno čisto da se ponovo osetim alfa mužjakom.
Kasnije pišem događaje u regiji. Ponovo da kažem, drago mi je što ste ovde.
|