Otići na Peloponez u našim krajevima se smatra kao veliki „korak“ i često ga mnogi i ne naprave, iako se godinama vraćaju na letovanje u Grčku. Meni je isto tako dugo delovao nedostižan i ne tako privlačan, jer je isuviše daleko i prevelik za naše male novčanike i još manje godišnje odmore. Ipak, igrom slučaja, ovog leta smo završili na njemu i to pre svega zahvaljujući želji da bar jednom u životu vidimo Atinu.
Posle dugog putovanja, čim smo prešli Korintski kanal, a da ga nismo ni videli (sa autoputa se ne vidi), stupamo na Peloponez i to njegov istočni deo, Argolidu. Brežuljkasti teren, nema puno zelenila i odličan put. Nema nigde nikoga, sami smo na putu, nadamo se da će tu biti manja gužva nego u nekim drugim delovima Grčke. Ono što nam je ubrzo bilo jasno, jeste da ima dosta arheoloških nalazišta, na to nam ukazuju česti putokazi kraj puta. Puno dokaza da je Peloponez važna kolevka naše civilizacije i kulture. Do ovog momenta još uvek nismo ugledali more, a na vidiku samo brda. Jurimo u prvcu poznatog letovališta, Tolo.
Kako to obično biva, iza zadnjeg brda smo napokon ugledali more i malO TolO, tako smo ga nazvali, ali još nemamo predstavu o njegovoj veličin! Letovalište smešteno uz dugačku peščanu plažu, na padini, koja je jako strma, a takve su i ulice koje se spuštaju ka moru. Ima dosta hotela, ipak onih manjih, kuća sa apartmanima, jedna glavna ulica sa prodavnicama i restoranima i na kraju mesta je luka. Nema šetališta, čak ni uz plažu, ne vidim neki romantični kutak, ništa od šarma malog grčkog letovališta. Plaža se proteže uz celo mesto, a u delu gde su hoteli je i prilično uska, pa je razumljivo da na njoj ima gužve. Moram prizanti da sam više očekivala od tako popularnog letovališta na Peloponezu. Zahvaljujući prelepom pogledu na ceo zaliv sa terase našeg apartmana, moje prvobitno razočaranje se malo smanjilo.
Pogled na plavo uvek smiruje!
Ulica polusocijalnog izgleda, u kojoj je bila naša vila, na 150m od tzv centra, tj. glavne ulice koja se proteže kroz celo Tolo.
(Digresija, posle recimo ovako jedne sporedne ulice i dvorišta, kada smo bili na Krfu, sasvim je normalno da sam i ovde očekivala nešto malo bolje.
viewtopic.php?p=69083#p69083 )
Sreća, pa je apartman u velikoj vili „Ntemos“ u kojoj smo bili smešteni, bio nov, prostran, potpuno opremljen, čak imate štekere uz svaki krevet i još poneki okolo
. Kako sam mogla da vidim, deo vile zakupljuje neka agencija iz Mađarske. Vila nema neku lepotu, ali je fakat nova i sređana. Ako je nekom bitno, čistili su svakog dana, nameštali nam krevete (jer mi nismo), a posteljinu menjaju svakog drugog dana! Svaka im čast na tome!