Smestajm smo bili zadovoljni. Uplatili smo nocenje sa doruckom i Grk je bio vise nego raspolozen da nas ugosti. Prvo nas je vodao po sobama da odaberemo koju cemo, rekao nam da skuvamo kafu ili caj ako hocemo, da ga pitamo sve sto nam treba i onda sam ja resila da ga pitam ima li sanse da proveri sta nam sa USB-om nije kako treba, pun muzike a nece nijedna pesma. On ustane od kompa i kaze-Samo izvoli, ne znam ja nista oko toga! i ostavi me samu. Ujutru nas je pitao sta volimo za dorucak i bio je bas ljubazan sve vreme boravka. Kaze da mu Grci daju lose ocene na Booking-u jer kazu da mu je namestaj staromodan. Mi nismo ocekivali luksuz, znamo sta smo uplatili i bilo nam je ok. Hotel se zove Katerina. Imali smo parking u hladu, to nam je bilo super.
Terasa nam je imala bocni pogled na more. Evo jedne slike.
Kada smo se smestili i dosli sebi od puta i vrucine, otisli smo u Nafplio. Tu smo bili odusevljeni!!!
Vreme se oblacalo ali je na svu srecu proslo bez kise.
Nafplio nam se jako svideo, nadam se da cemo se ovde vratili, ostalo je jos mnogo toga da vidimo. Ima puno Britanaca i cene su prilagodjene njima. Ukoliko resimo opet u ovaj kraj, ne menjamo Tolo i naseg Grka.
Sutradan posle dorucka smo polako posli nazad ali smo resili jos malo da obilazimo pa smo tako posle sat vremena voznje i prelaska preko Korintskog kanala uz obavezno zaustavljanje, stigli u Lutraki. O Lutrakiju smo dosta slusali, pa smo resili da svratimo i vidimo kako je pa mozda nekad da se vratimo na duze. Medjutim, kako smo bili u junu van sezone, ljudi nije bilo, puste ulice i plaze, delovalo je sablasno. Na Elafonisosu su nam jako prijale puste plaze ali ovamo sve ogromni hoteli, veliko setaliste, a sve pusto. Neki hoteli su bili cak i zatvoreni. Grad je lep, sredjen i uredjen, ima lepih parkova i po natpisima na radnjama rekla bih da ima dosta Ceha i Rusa. Odnosno, da njih ocekuju jer ih nismo sretali.
Onda smo resili kada smo vec tu, da odemo 4km nazad da vidimo i drugi most preko Korintskog kanala, onaj drveni sto se spusta.
Opet smo na kratko presli na Peloponez pa sve vratili.
Most se nije spustao ali smo imali lep pogled na drugi most i na kanal.
Onda ukljucimo navigaciju a ona nam kaze da se opet vratimo na Peloponez pa opet na prvi most i pravac Leptokarija, nase sledece odrediste.
Tako smo mi toga dana pet puta presli Korintski kanal.
Za razliku od prosle godine, kada smo isli autoputem ka Atini, ovaj put smo resili da koristimo put paralelan sa njim.
Putevi su dobri ali smo mi umesto da idemo tim putem do Elefsine a onda preko brda na Thivu, resili da taj put uz more napustimo kod Megare i ukljucimo se na taj planinski. Ispostavice se da smo tu napravili ogromnu gresku jer smo odmah na pocetku tog puta ili bolje reci putica upali u dve ogromne rupe na putu. I jedine. Nismo ih omasili. Gledamo gde smo, put uzak, masline okolo i vise nista. Ni kola ni ljudi, ni kuca.
Smejemo se mi tako-E, gde smo dosli ahahha! i samo pocinje nesto da lupa na kolima. Prvo malo pa onda malo vise. Stanemo mi, nema nista. Krenemo polako, ne cuje se. Malo brze lupa li lupa. Opet stanemo sve ispregledamo, nema nista mi pustimo muziku i nastavimo.
Konacno se dokopamo tog poznatog puta pa Thivi i tu vec nesto pocne ozbiljno da lupa. Izadjemo opet iz kola, krenem ja polako da vozim na prosirenju, muz da vidi sta je, ma nista. Izadjem ja iz kola, mislim sta cemo. U tom momentu smo nekih 300km od Leptokarije u planini na magistralnom putu. Kad ide muz i kaze-Zeno, nasao sam sta je, sada cu da sredim samo mi treba skalpel! Ja u nesvest da padnem! Tada kada smo upali u rupe, pocepali smo gumu, ne znam kako da objasnim ali kao da je krenula da se lista i jedno parce sirine pola cm ali duzine 15 se odvojilo i kako idemo lupa u branik. Odsece on to parce i mi nastavimo put.
Od Thive smo isli autoputem kao i prosle godine. Samo smo napravili jedan izlazak sa autoputa da svratimo do Termopila. Ali nismo se zadrzavali.
Samo sto smo prosli Tembi i crkvu Svete Paraskeve gde nismo svracali zato smo bili nekoliko godina pre toga a i guzva neka bila, krenu moja vrata da se tresu. Kaze muz-A u bre nisi zatvorila vrata. Nema veze zakljucaj ih sad! Ja kazem-Kako nisam vozimo se preko 100km i nista a sad se tresu. Mogu i da ih zakljucam ali mislim da ce da otpadnu.
I onda krece ceo auto da se trese. Stanemo odmah, pomislimo da je guma ona sto se nacela, izdje muz i kaze-Nije ta sto se nacela ali jeste druga!
Sreca u nesreci je da je skoro preko puta bila pumpa, tu predjemo, zamenimo gumu i nastavimo. Problem je bio sto je nasa rezervna guma manja nego ostale tri i sto nismo smeli da krenemo za Srbiju bez rezervne zbog one sto je pocela da se cepa.
Odahnemo jer smo samo 25km ispred Leptokarije a tamo imamo prijatelje. Nadju oni neke sto prodaju polovne gume ali Grci nece da nam daju gumu, kazu da nemaju istu kao nasu. Ja se sada bas ne razumem ali muz kaze-Daj bilo koju koja pase na nase felne, znam da nije isto ali samo do Srbije da dodjemo, a Grkinja nece ni da cuje. Samo kaze nemam i nemam i ne da da udjemo u radnju da pogledamo sami ima li ili nema.
Neki momci na pumpi nam kazu da u Skotini ima vulkanizer i mi odemo tamo ali nije radio jer je bila nedelja posle podne. Ali je dobra stvar sto je muz video da ima guma koja nam je potrebna.
Ujutru smo dosli, kupili jednu polovnu i nastavili put kuci. Naravno da je ona naceta izdrzala do Beograda.
Nismo mi u Leptokariji samo jurili gume. Setali smo uvece, jeli na svetu najbolji giros, kolace, druzili se sa prijateljima, isli na plazu.
Vreme nije bilo bas najlepse ali smo se mi mnogo lepo proveli.
I pored loseg vremena bilo je puno ljudi na plazi. A ovo cak i nije u centru gde je najveca guzva.
Eto, ljudi to bi bila nasa avantura po Peloponezu. Nadam se da ce biti od koristi onima koji odluce da krenu na neko slicno putovanje.