Ljudi su oduvek putovali, u mašti ili u realnosti. To je uvek svojevrsna avantura. Turizam je zamena za to pa ni ja nisam odoleo.Kao nov na forumu,ovaj tekst je "upisnina".
Nismo došli brodom do Pireja /niti smo "Deca Pireja"/ već na krilima mnogih konja; autobusom. Ipak je na fotografiji remorker "Pegasus" u Pirejskoj luci, koju smo posetili.
Posle Akropolja, Propileja, Parteona, Ereheona i Hefesovog hrama i Kule vetrova, vetar nas je naneo na početak Plake.
Plaka je kvart sa dugačkom ulicom u podnožju Akropolja, u kojoj je nedeljom velika i nadaleko čuvena buvlja pijaca.Od prodaje sa novina na trotoaru do taverni, antikvarnica, i butika sa robom najčuvenijih svetskih proizvodjača i izlozima zatrpanim zlatom i draguljima. Odatle počinje Atina.
Oprostivši se od Hefesta i Periklove Atine dolazimo na trg na kome je crkva Vizantije i Nićifora Foke skromnih dimenzija ali koja odiše ozbiljnošću i divnim proporcijama. Pa, iako ih deli skoro 2000 godina crkva, a naročito pročelje, nosi pečat arhitekture Akropolja.
Mnogo starija, iz vremena početaka Hrišćanstva je bogomolja u "zaštitnom" naručju moderne arhitekture. Reno 5 u prvom planu/na fotografiji/ kaže da je fotografija nastala ne pre od 70.-tih godina XX veka.
Winston, Evzoni ispred parlamenta i golubovi. Početak našeg boravka u Atini.