Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 21:05

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4 Posta ] 
Autor Poruka
PostPoslato: Petak, 22 Avgust 2014, 17:30 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Četvrtak, 21 Avgust 2014, 13:56
Postovi: 22
Mislim da sam ušinuo krajnik. Levi. I da sam zrikav. I najebao sam.

Da bih bio jasan, moram objasniti celu genezu, počev od juče oko 17 časova - "njinih", jer ja i dalje računam po našem vremenu što naravno unosi zabunu u čitavo društvo i paniku među ženama kad shvate da im je ostalo sat vremena manje za manipulaciju špaklama po licu u cilju maskiranja bubuljica i kojekakvih nepravilnosti na njihovim, inače anđeoskim licima.

Najpre smo se krasno zabavljali na plaži popravljajući neku skuter za na vodu, koji je naprasno prestao da daje znake života baš kad je na mene bio red da se vozam i kad sam pod punim gasom hteo da zaokrenem u levo i tako možda uspešno lansiram najdražu između dva talasa. Samo je pućnulo i ostao sam da plutam kao čep, bespomoćan. Hteo sam da nagovorim najdražu da pliva i odvuče me do obale ali je namćorasto odbila, prekrstila ruke i rekla "valjda si ti muško". To što sam navodno muško me je i mučilo jer nisam bio siguran da mogu bez nekoliko reanimacija da uopšte doplivam do obale (čitavih 30m smo odjurili na pučinu). Srećom te se neki preplanuli Grk, sin jednog iz društva, bacio u more, u tri zamaha doplivao do nas, zakačio se nogom za neki kablić i u naredna tri zamaha nas došlepao do obale. Pokušao sam nonšalantno da siđem sa crkotine ali sam se spotakao na pomenuti kablić i graciozno pljusnuo poprečke, pri čemu se je mrcina zaljuljala pa je i najdraža isporučena u more. Uz njen otrovni pogled, ostao sam da pomognem u popravci.
Konzilijum se sastao i počelo je rasklapanje čudovišta i možda bi popravka trajala mnogo kraće da ja nisam ispustio neki okasti ključ valjda 14 i dok su ga našli rovajući po plićaku, počeo je zalazak sunca. Pa smo svi kasnili na spremanje, pa nas je neko društvo zato uzalud čekalo u Lutrakiju, pa smo izgubili dobra mesta u restoranu. I još sam pričepio prst na ulasku u kazino.

Prvo što mi se pri ulasku u kazino desilo je da sam se izgubio. Imaju neki jebeno veliki parking da možeš potrošiti tank benzina da nađeš slobodno mesto. Pošto se plašim žena, nisam poslušao jednu devojčicu koja me je upućivala da skrenem desno radi parking mesta. Naime u toj garaži, na svakoj rakrsnici stoje momci u uniformama kazina i usmeravaju vas gde
da skrenete za liftu najbliže slobodno mesto. Njih sam i slušao. Ali kad je devojče u kratkoj suknici zama'nulo desno da nađem mesto, ja sam instinktivno skrenuo kontra jer mi je pradeda jednom rekao da ne verujem ženama čak i kad kažu "dobar dan". Tako sam zašao u neki tunel, u mrak i kad sam video da ni nakon dva skretanja nema šanse da nađem barem neko svetlo, stao sam i iz mraka pozvao drugare koji su se već odavno poparkiravali i verovatno već piju besplatno piće na ulazu. Svi su se pravili blesavi sem jednog koji se valjda greškom javio i nakon više peripetija i skoro sat vremena, izvučen sam iz tunela i to u rikverc jer nije bilo mesta za okretanje.
Posle sam rezignirano dao ključeve nekom momku i bez pozdrava otišao u kazino, zapravo vučen od strane žene kojoj je već beli dim izlazio iz ušiju, "jbt, ko da Papu bira" pomislio sam ali nisam smeo da beknem. Tako sam umarširao u kazino, srećan što sam se vratio u civilizaciju, pogotovo što sam u onom tunelu sve vreme plašio ženu da se neke tamne spodobe pojavljuju iza ćoškova i da su krvave i tako to. Posle sam naravno to sve iskijao...

Tu sam ušinuo krajnike.
U parkingu je takav erkondišn da ljudima bez kose tupe odleti na Aljasku, odmah. Onima sa manjom kilažom, osoblje stavlja kamenje u džepove da ih klima ne odnese a ja sam zinuo da se bunim i zaradio upalu krajnika. Levog. U sekundi. Kao da će Deda Mraz da parkira one jelene (ili zebre, šta li)
Nakon povratka, noću sam ustajao, pio čaj, gutao neke antibiotike iz kutije na grčkom, mogao je biti i laksativ ilki mišomor, ja grčki ne razumem. Umem samo da opsujem ali toliko je ta psovka gadna da su mi prijatelji rekli da je ne upotrebljavam ni u kom slučaju jer će svako kome je uputim, ubiti na licu mesta, posebno krvavom metodom. I da tužim onog ko me je naučio. In ko za vraga, znam još 7 reči grčkog ali sve izgovaram pogrešno i mešam im značenje ali ovu podugačku psovku mogu da izrecitujem u pola noći da me naprasno probude.
Toliko sam se namučio sa tim lekovima, laksativom i šetanjem u i iz kuhinje (koja je na 700m od moje sobe samo pravo hodnikom pa niz stepenice) da sam dva puta greškom ušao u tuđu sobu, jednom kod drugara koji je inače samac, pa me srećno pogledao a drugi puta je neka kvočka vriskom probudila celu kuću kad sam hteo da legnem kraj nje onako bunovan i nekoliko muškaraca se pojavilo naoružano na vratima, svi u gaćama. Mislim da mi najdraža ni činjenicu da sam bio bolestan, neće uzeti kao olakšavajuću. Ali, šta da radim, imam ceo štos takvih optužbi a ona ih rešava uvek kad se najmanje nadam. O kaznama ne bih da pričam, ne želim da vas rasplačem.

To je u vezi onog "i najebao sam"

U kazinu inače imaju neku čudnu naviku da povremeno rotiraju osoblje u smislu ko šta i kada radi.
Tako da svaki puta kad uđemo, imam osećaj da su neke nove ženske tu i onda pkušavam u jednom ili dva minuta koliko me najdraža ne stigne "zapratiti" (što voli kaže naša diva JK), da sagledam i premerim sve obline onih koje mogu dosegnuti pogledom.
To je jako Sizifov posao, čak i Sizif bi odustao i otišao da gura još jedan kamen uz onaj redovni.
Već sam se dobro izveštio još na plaži dok sam vežbao. Stavim što tamnije naočare da najdraža ne može da prati gde gledam a onda krivim oči u svim pravcima a ne pomeram facu, da uhvatim svaki pregib ove lepojke što upravo prolazi, istovremenu prateći svaki korak dobrodržećematorke sa leve strane. To nije lak posao uopšte, čak mislim da se kosi sa zakonima fizike i medicine. Nije mi jasno kako mi oči ne ispadnu i otkotrljaju se najdražoj pred noge kao krunski dokaz da sam zverao okolo. Nije mi jasno ni kako uspevam da vidim i levo u krajnjem perifrenom ćoškiću i isto to sa desne strane a istivremeno pratim svaki pokret jedne babe ispred sebe, nadajući se da će da zgazi na sladoled koji je upravo jedan mailšan ispustio pa sad plače.
Mnogo volim da gledam kad babe ugaze u nešto.

I tako sam na brzinu skenirao glavni hol kazina, nakon što smo se legitimisali, jedino sam ja zadržavao red jer mi je kartica istekla pa sam morao ponovo na slikanje i potpisivanje i uopšte te administrativne zajebancije, a da bi mogli posle cele godine da me gnjave da dođem da izgubim koju hiljadarku. Jok ja.
Ne kockam se.
Neke devojčice su nam utrapile piće, tražio sam samo sok, na šta me je jedan slatkiš premerio kao crknotu dagnju, dok je najdraža odmah tresnula nešto žestoko, što sam zaključio po tome što mi je šapnula "hajde da ih razvalimo.." ma šta da je time mislila, nisam želeo da se složim, pošto nijedno njeno "razvaljivanje" nije dobro završilo. Zadnji puta smo završili u hitnoj jer smo zbog njenog "razvaljivanja" svi otišli da se kupamo oko 2 ujutro i naravno, jedini ja sam nagazio jedinog ježa u potezu od Lutrakija do Soluna, više od 100km nema nijednog ježa, sem onog idiota na kojeg sam zgazio.
Bar sam mu pokvario friz.

To u vezi zrikavosti, jer me još i danas malo bole očne jabučice, kad pogledam brzo pravo, što mi je refleksna radnja kad se najdraža naglo okrene na plaži prema meni da proveri kuda blejim i da li je slušam. Blejim i ne slušam, naravno.

Same aktivnosti u kazinu su meni dosadne. Da nije lepih dupeta i drugih delova (ženskog, naglašavam - ženskog tela) smorio bih se kraljevski. Na svakoj kartici se inače dobija gomila nekakvih virtuelnih para, kojima vas zalaufaju da se kockate i kad počnu bale da vam cure jer ste lako dobili dve pande, jednu patku i nešto što liči na gremlina - počnete da igrate za stvarne pare "jer vam je zaboga, krenulo". E tu vas čekaju. Ne i mene. Mrtav 'ladan sam uporno dobio čak 4 patke, žirafu, pandu, jednog lava i neku kutiju u kojoj nije bilo ništa a i ne znam čemu služi. Takođe sam zaradio i besplatna pića koja nisam dao najdražoj da ne krene ponovo u "razvaljivanje" već sam ostavio na kasi. Ali sam sve plišane lutke pokupio, prebrojao da me nisu zakinuli i kad smo izlazili, jedina srećna budala sa gomilom plišanih lutkica sam bio ja. Ako, oni gube a ja dobijam, makar i pliš. I ko je sad tu u dobitku, pitao sam sve iz društva pa se razvila živa filozofska diskusija sve do ulaska u kola.

Najviše volim da sedim i igram "jednorukog džeka". Sedimo tako ja i gomila norveških penzionera, sa jedne strane baba, sa druge strane takođe neka baba koju su tu stavili verujem pre dve godine i zaboravili a ona jadna poteže onu ručku, valjda misleći da je to poziv za pomoć, šta li. Tu se veselo zabavljamo, dok ostali gube pare, mi se lepo družimo, čavrljamo, jednom sam čak upotrebio onu ubitačnu psovku ali je bila buka pa me neki deda nije razumeo a ja sam se plašio da ponovim. Ubiće me u sred kazina u nepoznatoj zemlji Grčkoj, daleko od domovine.
Sedeo sam tako više od sata i jbt, osećao se kao Bogart u "Kazablanci", vuk samotnjak, ledenog pogleda (posle mi se zamantalo u glavi kad sam ga pokušao imitirati).
Odnekud se stvorila najdraža sa nekim drugarima pa su me izvukli iz gerontološkog društva, kažu da su me jedva pronašli dok im nisu rekli da ima tamo neki ludak sa gomilom plišanih lutkica, sedi i dosađuje norveškim penzosima.
Otišli smo na večeru.

Pošto smo ko zna kada ranije spucali bonus za besplatnu večeru, koja se dobija kad se prvi puta pojavite u tom kazinu, morali smo da idemo u drugi deo sale i tamo da nam krvlju naplaćuju svaku kockicu običnog feta sira u grčkoj salati. Ja mislio, prave ih od zlata kad je tako skupo.Tu sam se lepo napucao, čak sam uspeo da na brzinu pojedem jedan jako dobar kolač a da najdraža ne vidi jer se uplela u diskusiju sa jednom od žena, koju nisam slušao ali sudeći prema njihovim pokretima, pričale su ili o cipelama, ili o brushalterima ili o frizuri (ili sečenju glava, nisam razumeo) ili o strijama - ili čak istovremeno o svemu, nisam želeo da znam.
Kad smo se najeli, sve mi se nekako zamaglilo pred očima, zvuk se izvitoperio i postao nekako "vunenast" i zapao sam u slatku letargiju, bez ikakve želje da se pomerim, verujem da su neki konobari mislili da sam možda mrtav.
Odličan deo noći.
Nije dugo trajalo jer se društvo pokrenulo jer je sad trebalo ići u neki klub jer je jedan iz društva dobio neke pare na bakari i hteo da to proslavimo. E jebiga, samo mi je trebao klub!

Posle vožnje kroz neki mrak, neke uličice, preko nekih brdašaca i kroz dve kapije (zakleo bih se da je bila crkvena kapija), stigli smo do neke ogromne kućerine, koja je zapravo pretvorena u klub. Tu su nam dečaci pootimali automobile u zamenu za neke ceduljke (koju sam "by the way" u toku noći izgubio pa je posle bio pičvajz za kola, radije ne bih o tome...)
Malo smo "divljali" u klubu a moje se divljanje svelo na to da sam se izborio za mesto u jednoj ogromnoj fotelji. Pobedio sam jednog matorca, mada mislim jedva i to na poene a i to samo jer nije imao jednu nogu i alchajmera jadnik pa sam zato uspeo da budem brži za 2 sekunde. Pola sam vremena uživao u toj fotelji i bez želje da se upustim u bilo kakvu drugu aktivnost. Čak mi nije smetalo ni što nisam imao šta da pijem i grickam, jer nisam smeo da napustim fotelju koju je onaj kilavi poraženi i dalje merkao iz ćoška sedeći na nekoj vazni.

Nakon nekog vremena bilo mi je dosta "divljanja" pa sam obišao kuću uzduž i poreko, video dvoje kako se 'vataju na balkonu, jedan divlji seks u nekom separeu, jedan je idiot poovraćao u neku tepsiju, koju je posle konobar užurbano odneo negde, nadam se ne gostima... Na jednoj terasi sam natrčao na usamljenu lepoticu, vitkog tela, kako zamišljeno gleda u more i puši na dugačkom čibuku. Opa! Taman da isprobam svoje šarmerske sposobnosti, nisam ja još zarđao... Polako se približim, lupim neku glupost da joj skrenem pažnju, okreće se! Odlično, idemo sad u napad! Kad ono, neki rođak one austrijanke što pobedi onomad u natpevavanju! Ne bih znao čovek sa koje strane da je okrene... Fuj, koje sam sreće, pomislih, bez zazora opsovah onu ubitačnu psovku i odoh da tražim najdražu da idem kući. Suviše sam se potresao kad sam video onu bradatu muškoženu.

Pred jutro negde, krenuli smo kući, odradih i onaj pičvajz sa autom jer sam izgubio cedulju, dadoh momku koji se znojio 10€ za sreću i posle kraćeg vremena stigosmo svaki na svoj konak. Otklipsao sam tih 700m do naše sobe i bez tuširanja se sručio u krevet.

Još sam samo uspeo da pomislim "jebeš to, nisam više u formi" i onda mi se sva svetla pogasiše.

Evo jutros napisah ovaj izveštaj pa sam se stuštio na plažu da se osvestim a sad i šaljem.
Za buduće generacije - zabavljajte se koliko god možete, kad dođete u moje godine, htećete sve to isto ali "neće da može" obavestiće vas kolena, jetra, vrat, bubrezi, srce, ma čak i nokti zajebaju....

Za koji dan ćemo u Olimpiju pa možda bude i odande neko pisanije ako stignem, jer se planira izlet u Atinu, Apidaurus, Spartu i Kalamatu itd... A ja bih samo da se izvalim na plažu, stavim crne naočare i cirkam frape....


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 22 Avgust 2014, 19:24 
Nije prisutan
Svetski putnik
Svetski putnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 17:29
Postovi: 2521
Lokacija: Vinchester city
Pol: Bata
Zanimljivo "stivo", jer ipak zasluzuje da se okarakterise vrednije nego puki izvestaj :)
Dobrodosao na forum, i dugovecno nam druzenje bilo!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 22 Avgust 2014, 19:30 
Nije prisutan
Svetski putnik
Svetski putnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Četvrtak, 21 Avgust 2014, 11:50
Postovi: 1447
Ja se izvinjavam, ali moram da postavim Codemakeru jedno sasvim intimno pitanje.
Da nisi možda reinkarnacija Ephraima Kishona?

_________________
Peglanje je lakše ako se prethodno dobro pofajta :character-oldtimer:


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 22 Avgust 2014, 22:51 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Četvrtak, 21 Avgust 2014, 13:56
Postovi: 22
Ma dva brata rođena.. :)
Mora da sam pod njegovim velikim uticajem, gutao sam sve njegove knjige.
Nisam nažalost njegova reinkarnacija, pošto se takav genije rađa samo jednom.

Osim toga, kakve sam sreće kad se budem reinkarnirao, garant ću biti neka buba ili u najboljem slučaju magarac.
Doduše ovo sa bubom i nije tako loše, žene će skakati na stolicu od straha od mene a ja ću od dole, natenane zagledati... nije to ni tako velika katastrofa onda...

@dejevla
druženja će biti i biće onoliko kvalitetno koliko sami budemo umeli da ga napravimo.
Drago mi je da vidim neke iz starog "jata" a vas koje (još) nisam upoznao - ima vremena, upoznaću.

_________________
NARAVNO DA PRIČAM SAM SA SOBOM... I MENI JE PONEKAD POTREBAN SAVET STRUČNJAKA!
I to sve zapisujem na blogu:
http://www.odraz.net/blog/index.html


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

cron

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.