Naravoučenije ovog putešestvija:
1. Nije lako, ali se može i u ovakvoj varijanti. Ali nije lako. (Treba vežbati
)
2. Volimo Grac!
Lično bih vrlo volela da se vratim, ali u neko toplije godišnje doba i u varijanti sa bar jednim noćenjem. Ostalo je tu još stvari koje ne videsmo propisno...
Dvorac Egenberg. Najveličanstveniji barokni kompleks u Štajerskoj. Prelepo zdanje, prelepi vrtovi, nedovoljno pustog vremena...
Strehly Cafe-Konditorei, najstarija poslastičarnica u gradu i u Štajerskoj, jedna od 3 najstarije u Austriji.
Pa tek muzeji! Muzej apotekarstva, Muzej tramvaja, Muzej igračaka...
Švarcenegerov muzej...?
Dotični je jedan od slavnih sugrađana, pa mu napraviše i muzej
Doduše, kad je postao guverner Kalifornije i vratio smrtnu kaznu, malo mu je opala popularnost u (liberalnoj) Evropi, ali muzej nisu ukinuli...
Što se tiče naših poznatih imena, na Politehničkoj školi u Gracu je godinu dana studirao Nikola Tesla, dok nije zbog svojih avangardnih ideja došao u sukob sa konzervativnim profesorima i stipendija mu je ukinuta...
U Gracu je neko vreme boravio i Ivo Andrić, tu je i doktorirao, dok je radio kao diplomata u konzulatu.
Dalje, ne videsmo i neke zanimljive crkve:
Crkva Srca Isusovog (Herz Jesu Kirche), grandiozna neogotička katolička crkva, treći po visini toranj u Austriji,
Crkva svete Barbare, čiji je arhitekta Hundertwasser dobio odrešene ruke za dizajn. Treba li uopšte pominjati da je sasvim nekonvencionalna...?
Pa onda Kaiser-Josef-Market, jedna od čuvenih (subotnjih) pijaca...
Burgruine Gösting, ruševine srednjevekovne tvrđave...
Eto. Sve u svemu, vrlo je moguće da jednog dana, u izvedbi istih autorki, dočekate i Grac: part 2