Konsultujemo se sta cemo dalje...znamo da moramo biti u TC "Siesberg" najkasnije do 17.30 h, jer u 17.40 h krecemo za Beograd...kako nam je vodic rekla da nam gradskim prevozom treba oko sat vremena, a sada je negde blizu "dvojke", resavamo da polako krenemo ka TC...treba nekim prevozom da stignemo do Jakominiplatza, a tamo da hvatamo tramvaj br. 5 ili autobus br. 32 do centra Siesberga...pa onda tu da presednemo na autobus br. 78...dve stanice, tako nam je receno...ali nije- ima 1 stanica!
Do Jakominiplatza hvatamo prvi tramvaj koji je naisao, jer svi vode do njega...pre toga Jack odlazi do trafike da kupi karte za prevoz...kazu joj da je u dane praznika prevoz besplatan!
U prevozu je, u tom trenutku, prilicna guzva, ali podnosljivija nego kod nas...jer, prevoz brzo stize, nema mnogo cekanja...Stizemo u TC oko 15 h...manje od sata voznje...tamo- guzvanjac, samo takav! Nema gde da se sedne, da se odmore noge!
Trazimo "Mek", u njemu guzva, k'o da nesto dele dzabe!
Dok stojimo kraj kase, ukazuje se jedno prazno mesto...trciiiim...oko nas guzva i buka, zuji k'o u kosnici...toalet- guzva nevidjena...cunjamo hodnicima...nailazimo na prodavnicu "Primark", Jack predlaze da bacimo pogled, da nam prodje vreme...ma, kakvo "bacanje"! Za "onako" nista ne bacam!
Nalazim neke majicice za po 3 € i uzimam ih, tek da nesto kupim!
Opet se motamo, trazeci mesto gde bismo sele....kafic, klupe za odmor....SVE je krcato! Na kraju nalazimo mesto...meni su vec oci "na pola koplja"...
Tacno na vreme ulazimo u bus...svi su tu, nema kasnjenja...dremam...cak i ja...brzo idemo...vozaci sjajno voze tako da mirno "zaspivam"...trgnem se u trenutku, priblizavamo se hrvatskoj granici...kolone nepregledne....stojimo...ne znam koliko...zaspim...budim se i vidim da bus skrece negde sa autoputa...i tako, u mom secanju zaspivam i budim se vise puta, smenjuju se "pejzazi"- autoput i neke bestragije...sneg pada...opet budjenje, rotaciona svetla...putnici se meskolje, razbudjeni se pitaju "sta nas snadje"....saznajemo da policija regulise saobracaj na sporednim putevima, kojima su krenuli svi koji zele da izbegnu guzvu...idemo ka Iloku...
Granica te noci...
U Beograd stizemo oko 7 h ujutro...vodic nam kaze da autobusi njihove agencije, koji su se vracali iz Beca, a koji su se zaglavili na granici, jos uvek tamo stoje...a mi smo kod kuce!
Brzinsko "toaletiranje" i zaranjam u jastuk....