Pa dobro, bilo je kulture, bilo je hedonizma, sad još malo avanture, da se upotpuni užitak?
Ok, nije to baš avantura-avantura, više onako turistička verzija iste, ali taman
Dakle, oko 1,5h puta na zapadni obod jezera i stižemo.
Tapolca„Dozvolite sebi da Vas ponese osećaj dok plovite kroz tirkizne vode uzbudljivih pećinskih prolaza, a zatim u Centru za posetioce jezerske pećine Tapolca naučite sve o divnom svetu kraških područja…“.
’Oćemo.
Dakle, kombinacija kraškog terena i termalnih izvora preostalih još od živahne vulkanske prošlosti ovog prostora stvorila je u podzemlju izuzetan pećinski sistem, koji se grana kilometrima ispod celog područja…
Ova konkretna pećina se pruža na oko 3km dužine, baš ispod centra mesta. Otkrivena je slučajno, 1903. godine, kad je neki pekar kopao bunar u svom dvorištu… Istražena je prilično brzo, i već 1913. godine je otvorena za posetioce, tj. turiste. Kuriozitet ovog dela pećine je da u njoj ima vode, odnosno da je to pećinsko jezerce!
Dužina ovog turistički plovnog dela je 180m, ide se u krug, voda je konstantne temperature od oko 20ak stepeni i dubina je do pola metra. Zato su čamci ravnog dna i napravljeni od aluminijuma, da bi bili ekstra laki i imali što manji gaz, kao i da ne bi rđali. Of kors, zato malo asociraju na ona starinska korita za kupanje
, ali to ću vam pokazati nešto kasnije… Sad ide još malo priče:
Ostatak ove, kao i ostale pećine iz ovog sistema nalaze se na raznim dubinama, neki delovi su suvi a neki delimično ili sasvim pod vodom… Suvi deo ove pećine nalazi se ispod gradske bolnice, pa se u pećinu svakodnevno spuštaju bolesnici, na ’vazdušnu’ terapiju. Zbog visoke zasićenosti negativnim jonima i prisustva radona u tragovima pospešuje se isceljenje svih oboljenja, ne samo respiratornih.
U ovom turističkom delu nema pećinskog nakita, jer nema kapanja vode kroz tlo pošto se iznad nalazi nekoliko metara debeo sloj gline koji ovo sprečava. Nema ni šišmiša niti ostalih uobičajenih pećinskih živuljaca, pošto je sistem potpuno zatvoren, tj. nema prirodnog otvora koji bi pećinu povezao sa spoljnim svetom.
E, može se desiti da ima nekih bledunjavih ribica, pošto voda ipak ima svoje puteve… Pa, ako ih vidite kažu da to donosi sreću. A ako uspete rukama da neku od njih na’vatate… onda ispunjava 1 želju
(„Zar samo jednu? – ribar pita – do sad je uvijek bilo tri! Kakva su ovo došla vremena… Možda i nisi zlatna ti…?“ – Vajta
)
Pećina je osvetljena (recimo
) pa možete da vidite kuda da veslate (ah, jesam li napomenula da se turisti voze sami u čamcima?
Jedan vesla, a drugi pecaju… ’oću reći fotkaju
)
Htedoh reći da nije uopšte fobično, ali to bi trebalo da kaže neko ko inače ima problem sa skučenim prostorima… Na nekim mestima je ’čuvaj glave’ nizak plafon, ima malo odgurkivanja o zidove i/ili plafon, ali sve u svemu, skroz je zanimljivo.
Toliko zanimljivo, da je pred kraj V već počeo da kuka „možemo li još 1 krug…?“. Bruka jedna… Stižemo mi tako na kraj puta, a onaj čika će zabrinuto: da li bi mogao da zamoli gospodina da odvesla još 1 krug, ima jedna starija gospođa koja ne može sama…?
Da li bi mogao!
Pa, sad… kad su ga tako lepo zamolili… žrtvovaće se on za opšte dobro…
Naravoučenije: ipak se neke želje ispunjavaju, samo treba naglas kasti