Šuma se graniči sa Zemljom Snova. To svi znaju.
Čega sve tu ima?
Dok još mlado lišće nije sasvim prekrilo šumski svod, sunčeva svetlost daje svemu nestvarni izgled. Zar je ovo grad? Ili šuma još uvek odoleva i svojom magijom proleća podseća zašto se ovaj deo Jave zove Šumadija...
Naišli smo na neverovatan plavi cvet, okružen istim takvim pupoljcima. Šest blistavih nebeskih latica i prelepa nežna krunica plavih prašnika. Naravno, to su tragovi vilinskih stopa (oni, znate, uvek procvetaju).
Skriveni gajevi četinara, u kojima je tišina tako gusta da se može osetiti njen ukus. Tu spavaju tajne. Čuvaju ih Vilenjaci-obešenjaci, i sakrivaju najnežnijim borovim iglicama.
Vilenjak nas je tu i tamo gađao šišarkom. O, bio je prerušen u vevericu, ali ta maska nas nije mogla prevariti. Vilenjaci ne vole kad neko uznemirava usnule tajne.
Magično pero čudesne ptice iz Zemlje Snova možete naći samo ako ste vrlo, vrlo srećni, u rano jutro posle najluđih snova. Ovo pero u nekom običnom danu može izgledati sasvim obično, ali obasjano maštom ili sunčevim zracima – preliva se duginim bojama. Predmeti iz Obične stvarnosti, pod najlakšim dodirom magičnog pera bivaju obojeni snovima. U stvari, magično pero uopšte ne menja Običnu stvarnost. Ona je uvek ista, i uvek različita, što zavisi isključivo od toga da li je gledate samo otvorenim očima, ili otvorenim srcem. Ukoliko ste pronašli ovakvo pero, a srce vam nije ostalo otvoreno, pero najpre gubi boju, zatim svoju čaroliju, i na kraju potpuno uvene, kao cvet.
Sasvim slučajno, a možda i sasvim namerno, kroz krošnje drveća videli smo i crveni krov začaranog zamka šumske Kraljice. Teško ga je zapaziti, jer je sav obrastao bršljanom i mahovinom, skrivaju ga puzavice i opšti šumski gustiš. Osim toga, začarani zamak se stalno premešta, i nikada se u istom veku nije dva dana našao na istom mestu. To se dešava zato što Šumska Kraljica nikako ne može da odluči koje joj se mesto u šumi najviše sviđa. Zato njen začarani zamak menja mesto i može biti svuda, jer u Šumi ne postoje dva ista mesta.