Pravda za Hirona!
Ući u kafić je nalik onoj bajci iz 1001 noći:
Na gradskoj kapiji Damaska, u vreme Haruna el Rašida, u noćnoj smeni bio je jedan od čuvara koji bi, i ako niko noću nije mogao ući u Damask, pustio po nekog od putnika ako bi ispunio stražarev uslov. Morao bi da ispriča priču i da se ona dopadne čuvaru.
Ovo je Hironov pokušaj :
Priča br. jedan
Posle nekoliko godina bez letovanja pošli smo za Kušadasi autobusom. Naravno da smo dobili mesta na zadnjem točku. Tako preko Niša do granice, pa kroz Bugarsku, do onog čuvenog motela "Evropa" gde svi staju, ručaju, kupe litru čuvene rakije /zaboravio sam joj ime/, pa opet granica sa Turskom, u Galipolju trajekt do Čanakale i tu noćenje.
Sutradan kada smo posedali na svoja jučerašnja mesta, vodič nas je pitao hoćemo li da svratimo, da pogledamo Ilion. Pola putnika je reklo da je bolje da što pre stignemo u Kušadasi, a ako već svraćamo negde bolje da svratimo u Troju, jer tamo kažu ima turistička voditeljica, neka lepa Jelena. Jedna žena, koja je sedela blizu našeg vodiča, je objasnila da je ta Jelena neki dalji rod lepoj Breni.To je izazvalo negodovanje nekih pravih znalaca koji su odmah rekli da je u pitanju u stvari Jelena Karleuša, odnosno samo njena imenjakinja. Autobus je vec odavno bio u pokretu i dok se diskusija oko "lepe Jelene " zaoštravala sa tendencijom još jednog rata, autobus se zaustavio na velikom parkiralištu gde je bio tek po neki autobus.
Bilo je još rano. Izašli smo, vodič je otišao da kupi karte za ulazak na muzejski kompleks. Većina iz naše grupe je u strahu od gubitka svog pravoslavnog identiteta jurnulo u maketu /u pravoj velicini/ Trojanskog konja. Duja i ja nismo hteli, nju je je mrzelo da se pentra uz usko stepenište, a ja tradicionalno navijam za Indijance pa sam hteo da budem Trojanac i ako su oni loše prošli u toj stvari. Ušli smo u arheološki park Troja gde nas je dočekala zaista lepa voditeljica, doktor arheologije koja se zvala Senida, i u zaista interesantnom obilasku ispričala kompletnu legendu od Homera, Šlimana do današnjih istraživanja.
Već pomalo umorni okupljeni oko zaista odlične istoričarke, u hladu nekih gustih krošnji, Senida je pitala nas dali imamo nešto da pitamo ili da kažemo. Tajac. U strahu da ne pomisli da smo tuta-mute pitao sam mogu li da ispričam prigodan vic.
Ona ce složila, a mnogima je pao teret sa srca strepeći valjda da će Senida da uzme da propituje ko je šta zapamtio.
Vic :
U muzeju pred vitrinom grupa turista, i jedan pita vodiča čija je to lobanja u vitrini.
Vodič kaže : "Kleopatrina".
Dobro, kaže turista a čija je ona mala lobanja odmah pored?
A vodič kaže: "To je Kleopatrina lobanja kada je bila mala!"
Smeh...Senida kaže da će vic uvrstiti u svoje sledeće obilaske Troje.
Vraćamo se u autobus, putujemo dugo, i predveče drugog dana stižemo do svog hotela u Kušadasiju.
PS: Zvanični vodič u arheološkom parku "Troja" je bila profesor arheologije Senida. Njena izlaganja su bila na odličnom engleskom jeziku. Odmah se videlo da će to biti svojevrstan problem i zato je ona pitala ima li u našoj grupi neko ko bi bio prevodilac. Odmah se javio momak koga smo vec primetili kao simpatičnog i duhovitog. Samouvereno je izjavio da on taj jezik drzi "u malom prstu".
Onda nas je povela u obilazak i na prvom uglu staze rekla je da idemo levo, a naš prevodilac nas je poveo desno. Ona je rekla da ćemo prvo videti gradsku kapiju gde je nekada prolazilo mnogo Trojanaca. Naš prevodilac je mirno objasnio da idemo do amfieatra gde je odlazilo mnogo Trojanaca. U ostalom ...rekao je on ...: "To vam lepo piše na panou sa šemom kretanja. To je na nemačkom, a ja govorim i taj jezik." Najviše smo uživali u njegovom prevodu same bitke gde je uz puno mašte odglumio i Lepu Jelenu, Hektora, Parisa, Ahila /koji je ćopao jer je imao naboj na peti/, Atinu i Afroditu koje su se pocupale za kose zbog jednog od Grka koga je igrao Bred Pit. Šlag na torti je bilo objašnjenje da su u Trojanskom konju bili "Grčki specijalci".
Umorni od tolikog smeha proglasili smo ga zvaničnim prevodiocem za sve indoevropske jezike.
Na fotografiji je suvenir na kome je osnova grada "treće Troje", od njenih devet nivoa. Vreme treće Troje je Homer opevao u "Odiseji".
Kamen na suveniru je autentičan, jer sam ga izvadio duboko zavukavši ruku u spojnicu nekog potpornog zida. Naime, svaki dan kamionom se donesi sitno mrvljeni kamen i prospe po stazama, što do uveče odnesu turisti kao uspomenu. E, a ja sam ga uzeo iz zida.
Treći deo je koštana minijatura Trojanskog konja koju sam napravio od juneće kosti od kojih je Duja kuvala supu.