Del Piero, pravu si temu postavio, jer ko čita, zaista pobeđuje. Mislim da nije slučajno što je ova tema baš postavljena na forumu o putovanjima, jer puno ljudi upravo najviše čita kada negde otputuje, u te spadam i ja. Kod kuće se uvek nešto "ipsreči", što nas nažalost odvuče dalje od knjige.
Na odmoru sam pročitala kjigu Prva damska detektivska agencija od Aleksandar Mekol Smit. Na prvi pogled, ređaju se priče koje su zaista zgodne za opušteno čitanje, prvenstveno zbog jednostavnog stila pisanja kojim se pisac služi. Međutim, upravo kroz priče se prožimaju mnoge poruke, te zato se ne može reći da je to lako štivo. Bilo je interesantno čitati kako jedan školovani belac, iz bogate porodice, koji se rodio u Africi i tamo živeo, gleda na siromašni domorodački živalj. Kroz priče ovog pisca vidim da su u Africi ljudi, u globalu, vaspitavani da uvek ukazuju veliko poštovanje jedni za druge i tako se i ophode. Ono što je ipak opravdalo neke moje predrasude, jeste da je to jedno izrazito patrijahalno društvo, a često zbog lošeg obrazovanja i siromaštva, surovo pre svega prema ženama i deci. Eto, kroz tu knjigu sam malo zavirila u jedan drugačiji svet i bilo mi je interesantno.
Pre ove knjige pročitala sam Zimski dvorac i jako mi se dopalo, zato što je to jedna životna priča dvoje ljudi koji se vole, i ako se radi o pripadnicima poslednje carske ruske porodice, pisac ih nama prikazuje kao potpuno obične ljude. Pisac nas na uzbudljiv način vodi kroz razne događaje i rasplete uporedo pišući o prošlost i sadašnjost, dok se te dve priče na kraju spoje.
Kinjiga koja je na mene ostavila poseban utisak jeste Koliba. Čitala sam i Hiljadu čudesnih sunaca, sasvim je ok, ali nisam nešto toliko oduševljena. Ime ruže nisam čitala i nešto ne bih da se upuštam u tako velike knjige
Film mi je baš lepo legao.
Ove godine na plaži sam videla da mnogi čitaju Fajront u Sarajevu od Neleta Karajlića. Nešto me i ne privlači da je čitam, ali eto da pitam da li je neko od vas pročitao.
Ova tema će mi pomoći u izboru knjiga za ubudće.