Dobar vam dan, drugari dragi!
Jedva sve procitah!
Sa zakasnjenjem cestitam nasoj
Urbici rodjendan (ovde),
Predsedniku i Prvoj Dami- godisnjicu braka i useljenje u novi dom (ovde),
Duji i Hironu- srecan put i lep provod (ali ne kasnim za zelje za srecan povratak!),
Zmaji zelim da njen roman-prvenac izadje sto pre,
Teddi- srecan put na nase Ostrvo, lep provod i da salje prve ovogodisnje utiske odande! Ako sam sta zaboravila- oprostite!
Vlado, od mora NEMA NISTA, sad i ubuduce- ko zna dokad!

Tako stoje stvari..i nece biti promene! U svakom slucaju ti HVALA,

, "kao da cu biti"!
Uprkos svemu, juce, po onom kijametu (pljusku i grmljavini), bejah u Zemunu...opremih se za plazu...samo ne znam koju...

...posle plivanja, sva u belom, od glave do pete, sve sa suncanim naocarima, poharah jednu lepu prodavnicu...nabavih i dva "cegera" za plazu...novi sesir...i jos ponesto...

...izadjem na ulicu, s osmehom od uva do uva...docekase me 2-3 kapi kise...na putu od 200-tinjak metara, a u vremenskom periodu od jednog minuta, poce da pada "krupno", da seva, grmi...uspesno sam izbegla potop...stignem do stanice, sakrijem svoje nove rekvizite, da ne pokisnu...jedva docekah bus, utovarim se, k'o one babe na "sestokec" na stanici...

...guzva, sparina, sa zatvorenog krovnog prozora kaplje li kaplje...sve to uspesno izbegoh...

...izadjem na svojoj stanici...i stojim, cekam da malo umine pljusak, je l' te, da bih, bas potpuno, izbegla da pokisnem(o)....stvari ...i ja (tek okupana i sa jos neosusenom kosom!!!!)...cucim ja na stanici..prolazi vreme...5...10...20 minuta...vec sam izgubila pojam o vremenu, cekajuci...i dalje grmi, seva...pljusak se pojacava...narod se smenjuje pod nastresnicom...nailazi mama sa dve ekstreeemnooo nemirne i nevaspitane devojcice...pa i ne tako male...kao, sabija ih pod onu nastresnicu, da ne pokisnu...a one jedu cokoladne keksice (da li sam rekla da sam bila "sva u belom"?!!!!

)...jedu i mlate rukama naokolo...izmicem se na sve moguce nacine...ono- prska li prska! Na kraju i one odose...kisa ne jenjava...pukne mi pred ocima! Cepam kesu u kojoj je moj novi crveni seMsir...ubacujem ga u ogromni pleteni ceger....kesu obavijam oko stvari, a ostajem "k'o od majke rodjena i izlozena pljusku"...

...resim da "krenem u proboj"! Pretrcavam jedan deo ulice...kao za baksuz, iz suprotnog smera nailazi reka automobila...nikad da prodju! Pretrcim i taj deo, brzim koracima navalim ka zgradama...pocinje da mi se sliva voda niz kosu...u kucu ulazim kao pokisli mis...sve na meni mokro, samo nove stvari- suve!
Kolika je verovatnoca da, kada na svim prognozama cujete "da nas ocekuje suncan i veoma topao dan", ovako "lepo" prodjete?!

(inace, nedeljama vucem kisobran sa sobom, a juce sam resila da im poverujem!)