DEDAKrečenje kod Kićine pokojne babe. Detaljno čišćenje, veliko, ma veće od velikog uspremanja kuće. Zmajev tatko rešio da počne da deli porodično blago. Vladi zapadne pradedina slika. Lepa, baš lepa! Uramljena! Vrednost - neprocenjiva!
Na slici su pradeda i njegovi saborci, sve Solunci! Spakovani pod konac za fotografisanje, onako piramidalno. Doterani, očešljani, a brci ostrizani.
Praznik u kući - ponosni potomak donosi dedu. Sliku, ne pravog dedu! S toliko nežnosti nikada ništa nije stavio na policu u centralnom delu dnevne sobe - direkt iznad TV-a. Ekser nismo imali, visio bi deda momentalno. Šteta.
Meseci su prolazili. Deda i drugari netremice su me posmatrali s počasne pozicije na polici, okruženi raznobojnim ukrasima savremenog dizajna. Spoj starog i novog za primer!
Sveti Jovan. Ko pogodi koji je deda naš, dobija sarmu gratis. Igre bez granica za pamćenje!
Opet Sveti Jovan. Ko pogod... oOops... NEMA DEDE!
- GDE MI JE DEDA?
- Ne brini, Kićo, na sigurnom je.
-Vrći dedu!
- Neka, ljubavi, šta će ti sad?
- Vrći mi dedu odmaK!
- Dobro, Zmajčiću, nemoj da se srdiš, vratiću ti dedu, ali ne mogu sad da ga izvlačim. Sutra, ne treba nam sad, gosti čekaju da im sipaš piće.
- Gde je deda? Govori!
- Pa u koferu, Kićice, kako gde je?!
GOSTI:

Držite dedu u koferu?!
-

Vadi dedu, sunce ti poljubim!
Deda je vaskrsao iz kofera i obešen je umesto mog ličnog remek-dela na zid naspram TV-a, a iznad naših glava.
Igra je nastavljena. Gratis tanjir supe, sarma ili parče torte onome ko pogodi koji je naš deda.
Nekoliko godina kasnije:
P. S. S. Deda je nakon Svetog Jovana vraćen u kofer.
P. S. S. S. Deda je do ove godine redovno vaskrsavao za Svetog Jovana i zabavljao goste.
P. S. S. S. S. Ove godine, lakše nam je bilo da izvučemo harmoniku iz skladišta.
P. S. S. S. S. S. Deda je i dalje u koferu.
NAPOMENA: Goblen ''Devojka sa krilima na mostu'' nije mogla da stane u kola, pa ju je dobio drugi potomak.
