Jama El FnaGlavna atrakcija Marakeša je trg Jama El Fna.
Kad god smo išli u Medinu prošli smo preko tog ogromnog trga nepravilnog oblika, velikog k'o bar dva-tri fudbalska igrališta. Rano ujutru je skoro prazan.
Kao što vidite jeste tu i tamo izrovaren, ali je čist!
Zatekli smo jednog Berbera koji je ("već počeo da radi") lupao u bubanj i čim smo ga slikali ustao je i tražio da mu platimo, što smo i uradili. Poučeni tim primerom izbegavali smo dalje "blisko" slikanje.
Polako se trg punio. Žene koje tetoviraju kanom i nešto gataju... grupice meštana nešto raspravljaju... svirači se uigravaju za nastup...
Koristiću slike koje smo pravili i danju i noću, da biste stekli pravi utisak. Ako je to uopšte moguće iz ovog mog pisanja!?
Prvo smo svratili na ručno cedjeni sok od pomorandži i ananasa kog su pred nama pravili. Prodavao se na tezgama koje su naredjane jedna do druge. Mogli smo da biramo sok od bar desetak vrsta voća na svakoj od njih.
Sa jedne strane trga je stajao red uredno sredjenih i nakićenih fijakera iščekujući da dodju turisti.
Kafanice i restorani, koji su u skoro svim okolnim zgradama, pripremali su se za obaveznu nastupajuću gužvu. "Naša" kafana je bila "Cafe de France".
Dok smo sedeli i pili jutarnju kaficu, odjednom je pet-šest momaka počelo da izvodi akrobatske vežbe ispred nas. Pravili su "zvezdu" peli se jedan drugom na glavu i završili predstavu u obliku "trougla" od ljudi. Naravno da je na kraju sledio bakšiš.
Na moje insistiranje otišli smo da vidimo zmije. Ja u zoološkom vrtu uvek odem da ih pogledam i uvek mi bude žao što ih drže u nekim kao akvarijumima.
Hiron nije hteo, al' to mu je šta mu je, mora.
Nekoliko kobri se uvijalo na nekom kao tepihu, jedan čovek im je svirao na zurle, a drugi je mahao nečim kao naše daire. Bile su potpuno slobodne!
Nismo se ni snašli, kad je u trenutku zapanjen Hiron stajao sa zmijom oko vrata. Znao je on da nije opasna, al' zmija je zmija.
Jedan momak mi je uzeo telefon iz ruku, rekao Hironu da čučne, a meni da se nagnem i snimio filmić sa nama i svim tim zmijama.
Možda i jeste kao u cirkusu, ali mi se svidjala nežnost i ljubav tih ljudi prema zmijama.
Hiron je svo vreme gundjao.
Ja sam mislila da je to to, al' kraj je bio tek kad su tu istu zmiju meni stavili oko vrata!!! Tako je lepa!
Šta nam je to trebalo, neznam!?
Htela sam ja da idemo i kod majmuna, ali je Hiron bio izričit: "Ne dolazi u obzir da mi stavi majmuna na glavu!"
Samo jednom smo išli na trg El Fna uveče. U gradski autobus nismo mogli da udjemo od velike gužve, pa smo uzeli taksi. Na prilaznim ulicama ljudi su žurno išli, k'o da će nešto da im pobegne.
Sve radnje na trgu i okolnim ulicama su u" punom sastavu" i samo čekaju naivne turiste da im prodaju nešto.
Cenjkanje kreće od mnogo veće cifre i u zavisnosti od toga koliko smo imali snage da se cenjkamo, kupili smo svašta po nama prihvatljivim cenama. Kažem svašta, jer smo bili hipnotisani tim šarenilom!
Izbor je velik. Na montažnim tezgama, kojih jutros nije bilo, prodavali su se začini, razne urme, pistaći, bademi, lešnici, čajevi, na puno mesta sumnjivo arganovo ulje, sapuni, pa čak i razna kineska roba.
Na početku sam vam pokazala kako izgleda trg rano ujutru, prazan. E, u toku dana se polako puni raznoraznim montažnim tezgama, šareno dekorisanim kutijama, asurama ili tepisima na kojima svaki "gazda" ima svoju radnju, a neki i ceo restoran sa sve kuhinjom. I tako svaki dan!
Desetine crnaca iz Mauritanije i Senegala, verovatno izbeglice, okićeni nakitom sa nekim zubima i kostima, prodavali su šarene majice okačene na aufengere. Žurno su išli okolo, mlatarajući sa tim majicama, kao da su želeli da izbegnu kontrolore.
Ove žene prodaju štrikane kape na +32°C!!!
E, ovde sam se opet prešla! U sred u krug okupljenih turista koji su u taktu pljeskali rukama, svirao je mali sastav marokansku muziku. U sredini je blještalo svetlo. Morala sam da ih slikam!
U istom trenutku, k'o da je samo u mene gledao, stvorio se jedan momak sa bendirom u ruci tražeći bakšiš. Samo sam ga poslala kod Hirona...
Večerali smo tažin sa piletinom i kus-kus baš ovde. Morali smo da sačekamo da se isprazni mesto. Svi restorani, koji su bili montirani popodne na sred trga, bili su puni.
Dok smo večerali iza nas su se pojavili svirači obučeni u bele galabije. U toj opštoj gužvi i galami i njihovo sviranje "na uvce" se nije dobro čulo. Sledio je bakšiš.
Veče smo završili u jednoj kafanici na krovu.
Kažu da je trg Jama El Fna najveći u Africi.