I poslednji peti dan obilaska. Jutro je počelo kišom i do metro stanice sam bio mokar. Pljusak takav da nije prijatno šetati po gradu, pa sam u metrou promenio plan.
Arena - nekadašnja korida za borbu sa bikovima, danas muzej koride. Borbe s bikovima prestale su 1.januara 2012. godine kada su zakonom zabranjene.
Glineni vojniciVažno: ovo je gostujuća izložba, tako da nekom budućem putniku ovaj post neće biti od koristi.
Cena ulaznice 10e.
Figure terakota ratnika su u prirodnoj veličini, njih preko 7000 hiljada, svaka teška oko 300 kg. Pokopane su zajedno sa Ćin Š’ huangom kad je umro jer se verovalo da će tako i nakon smrti car imati vojsku kojom će zapovedati. Figure su okrenute na istok i nalaze se u borbenoj formaciji. Svaka od figura je jedinstvena, tako da ne postoje dve identične.
FC BarcelonaNeverovatno ali u gradu takve arhitekture i kulture, sa velikim brojem muzeja, najposećeniji je muzej FC Barcelona.
Radno vreme 09:30 - 19:30 osim na dan utakmice, ne radi samo 25. decembra i 1. janura.
Cena ulaznice 23e.
Metro linija L3, stanice Palau Reial ili Les Corts pa pešaka još 10-ak minuta.
Ovde me je izgleda sačekala loša karma. Pre puta sam se dvoumio da li da gledam utakmicu. Za vikend tokom mog boravka igrali su kući protiv Valensije, a najjeftinija karta je 4.sektor (znači skroz gore na vrhu stadiona) iza gola 108e. Cene idu i do 250e za centralne sektore, a lože i preko 500e. Nešto mi je to bilo mnogo para pa sam odustao i želeo da obiđem samo muzej i stadion. Tokom ture koja traje 90 minuta obilazi se muzej sa peharima i ličnim stvarima legendi kluba, media centar, loža i tribine, svlačionica i izlazi se na teren. Ali kada sam stigao na blagajnu rekli su mi da je u toku konferencija za štampu i da mogu da obiđem samo muzej, a tek za 2 sata i ceo kompleks. Imao sam druge planove pa sam odustao.
Placa EspanyaPored Placa Catalunya još jedno centralno mesto u gradu, mesto gde se ukrštaju brojne linije gradskog prevoza. Nalazi se u podnožju brda Montžuik.
Nekada korida, danas tržni centar, sa otvorenom terasom odakle je lep pogled na trg i Montžuik.
Trg okružuju Fira (barselonski sajam), Arenas de Barcelona (nekadašnja korida za borbu sa bikovima, danas pretvorena u tržni centar), Nacionalni muzej umetnosti i park Žoana Miroa.
Poble Espanyol - Špansko seloRadno vreme 09:00 - 20:00
Cena ulaznice 12e
Špansko selo bilo je arhitektonski eksperiment kako izgraditi “idealno” selo koje će predstavljati popularnu špansku arhitekturu. Zbog velike zainteresovanosti posle izložbe, selo je ostalo netaknuto, a danas je ono dom velikog broja kafića, noćnih klubova, restorana, preko 40 zanatskih radionica, kao i domaćin raznih koncerata i ostalih događaja, posebno u letnjem periodu. Na mojim slikama deluje nekako prazno i pusto, jer je sutradan bio njihov nacionalni praznik i spremao se Beer fest pa su svi sređivali lokale, a nisu radili.
Kad je nekome nešto potpuno nerazumljivo, daleko, ili strano, nepoznato, kažemo obično da su to za njega španska sela.
Zašto baš „španska sela”? Pre svega, treba reći da je to doslovan prevod odgovarajućeg nemačkog izraza "spanische Dorfer", c istim značenjem kao i kod nas. Izraz u nemačkom jeziku prvi je upotrebio Johan Volfgang Gete u svom čuvenom sentimentalnom romanu Jadi mladoga Vertera.
Ako je ovaj podatak tačan to bi onda značilo da je izraz španska sela preuzet iz nemačkog u naš jezik početkom dvadesetog veka. Kasnije je on iz literature prešao u svakodnevni govor tako da je danas široko poznat i rasprostranjen. Zanimljivo je kako je izraz španska sela nastao u nemačkom jeziku, posebno s obzirom na činjenicu da u istom tom jeziku postoji i mnogo stariji izraz "češka sela" (bohmische Dorfer), koji se pojavio negde u drugoj polovini sedamnaestog veka, nakon Tridesetogodišnjeg rata. Nemačkim vojnicima, koji cu u toku toga rata prolazili kroz Češku, slovenska imena sela zvučala su čudno, strano, bila su im nerazumljiva. Tako je nastao izraz češka sela (bohmische Dorfer) u opštem značenju „nešto strano, nerazumljivo".
MontžuikMonžuik (Montjuic) – brdo i nekadašnje jevrejsko groblje danas je prelep park sa koga se pruža najbolji pogled na Barselonu.
Na Montžuiku se nalazi i olimpijski stadion koji je do 2009 bio stadion fudbalskog kluba Espanjol. Danas na njemu treniraju bejzbol i ragbi timovi. Ispred stadiona izgrađen je komunikacioni toranj Calatreva (po arhitekti) i to u simboličnom obliku ruke s olimpijskim plamenom. U istom kompleksu nalazi se i košarkaška dvorana Sant Jordi.
Do Montžuika možete doći i iz luke gondolom, verujem da je to je poseban doživljaj, ali zbog lošeg vremena tog dana nije radila. A planirao sam da se uveče vratim tako u centar i fotografišem kako je Barselona osvetljena noću.
Na karti koju sam koristio do sada označio sam lokacije koje sam obišao ovog dana.