Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 16:40

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 126 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5 ... 9  Sledeća
Autor Poruka
PostPoslato: Nedelja, 13 Novembar 2022, 22:49 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Volim Italiju.

Volim je zbog one, Italijanima tako svojstvene, nepresušne životne radosti, toliko suprotne ovom mom genetskom nasleđu... pošto ja potičem iz sredine gde si sumnjiv kad se smeješ, jer to je neprihvatljivo neozbiljno, gde si od prvog udaha učen da je život kratak i nije veseo, i gde te otprilike od momenta kad progovoriš – dresiraju da je pametnije da ćutiš... Znam da je to sve posledica nagomilanog gorkog i teškog istorijskog iskustva ovog specifičnog ćošeta sveta, ali mi je ipak nekako suprotno mojoj pravoj suštini.

Meni je potrebno da vidim osmehe, neophodna mi je doza radosti, zrno vedrine... Zato sam ja unutrašnji emigrant, uvek u pokušaju da se u glavi premestim na neko mesto spokoja i ravnoteže. To je taj 'moj Zen'. Uspevam li?. Ponekad :mrgreen:

Eto razloga zašto me oduševe neka takva mesta na koja slučajno nabasam u prostoru koji se naziva stvarnošću. Mesta sa kojih ne moram da se projektujem nigde drugde. Već sam tamo :clap:
Tako mi je nekako naj-radosnija Italija.
Italija sa sjajem u očima.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Nedelja, 13 Novembar 2022, 22:58 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Naravno, kad živiš negde, realni problemi te kad-tad pronađu. Pošto ja ne živim tamo, ova moja Italija je samo delimično stvarna, a većim delom hipotetičko-turističko-izmaštana Italija.
Takoreći, san o Italiji. San o radosti.
Odsanjan u prolazu kroz neka mestašca koja nisu na direktnim turističkim rutama, pa su zato malo stvarnija i malo bajkovitija od velikih i čuvenih gradova.

Rekoh već negde i nekad, volela bih da imam duuugačak period slobodnog (letnjeg!) vemena, da se zabodem u neko od ovih magičnih mesta, da plandujem i da švrljam po želji, da se budim sa saznanjem da ne moram nigde da stignem i ništa da obavim, pa mogu mirno da se fokusiram na izbor šta tog dana želim da radim i gde želim da idem...
(Nepodnošljiva) lakoća postojanja... Eh... pusta fantazija bezbrižnog raspusta...

Da ne zaboravim da ponovim: svaki komentar i pitanje su dobrodošli! Nemojte čekati kraj, jer ja najbolje funkcionišem u interakciji,... tako da – učestvujte :D

Ovo je bilo prilično nepripremljeno putovanje. Jedno od onih na kakva krećeš kad si klinac, kad ne znaš tačno ni gde ideš, ni šta sve tamo ima da se vidi... A onda stigneš. i shvatiš da si na pravom mestu. Gledaš u mapu i sve su opcije otvorene. A melodija imena tih gradova prosto hipnotiše...

Osvojila me je, odavno, estetika i atmosfera ovih predela i mesta. Kao i činjenica da se i ovde nose oni spori satovi.
Da mi je da nekako pribavim jedan takav...
Znam, znam, džaba ga bilo, takvi se satovi nose iznutra... Ili jesi – ili nisi...(LaF)

U svakom slučaju, originalne su fotografije, nešto beleški i sve impresije, a priča će biti dodata, u nameri da pojasnim (najpre samoj sebi ;) ) gde smo u stvari bili i šta smo to videli.

Odvojite neko mirno vreme, naštimujte srce na ovaj usporeni ritam, pa ćemo da krenemo lagano...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 14 Novembar 2022, 21:17 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Malo neke dodatne uvodne priče, o tome kuda i zašto:

Italija je, to svi znamo, republika.
Međutim, pomalo specifična republika, u tome što zapravo liči na konfederaciju – ima 20 regiona, od kojih 5 imaju specijalan status i još veću autonomiju, kao pokrajine.
Slika

Svaka od ovih regija ima svoje specifičnosti, geografski, i istorijski, i po mentalitetu i po hrani, i po... ekonomskoj razvijenosti (čitaj: materijalnom bogatstvu).
Centralne regije, Toskana, Umbrija, Abruco i Marke, meni nekako imaju nekih sličnosti u mentalitetu, duhu, šta ga znam, i međusobno, a i rekla bih, sa nama Srbima. Možda. :mrgreen:

U svakom slučaju, Abruco (Abruzzo) i Marke (Marche), regije o kojima će ovde biti reči, su pozicionirane između Apenina i Jadranskog mora. Specifična klima, specifična geografija. Evo sličice gde se nalaze, i gde su ovi gradići o kojima ću detaljnije u reči i slici. I… ovo nisu bogate regije.

Slika

Dokaz toga je i manja naseljenost, upola ispod italijanskog proseka od 200 stanovnika po kvadratnom kilometru

Regionalna podela u Italiji, odnosno autonomija pojedinih regija, ogleda se ne samo u tome da regioni imaju svaki svoj parlament i svoju vladu, već i da prikupljaju porez za potrebe svoje teritorije, a tek neki deo odvajaju za vladu u Rimu - proporcionalno prema svojim mogućnostima. Lepo smišljena decentralizacija, ali to ima za posledicu da regije gde industrija nije mnogo jaka baš i nisu u prilici da ulože u razvoj, pa tako vremenom sve više zaostaju. Rezultat toga su i npr razlike plata zaposlenih u javnom sektoru (koje određuje regija, jer se isplaćuju iz regionalne kase): nastavnik istorije, recimo, na bogatom severu može da ima platu i do 3 hiljade evra, dok je na jugu plata njegovog jednako sposobnog kolege 800 evrića.

Unutrašnje migracije su tako neminovne, i Italija je relativno skoro skontala da je ovo ozbiljan problem, jer siromašnije regije ostaju bez naroda.

Imali su oni i istorijski gledano dva ogromna talasa iseljavanja, prvi kad se formirala jedinstvena država Italija (pričala sam nešto o tome u temi o Napulju, kako je „bogati“ sever bespoštedno opljačkao „siromašni“ jug… Primer „prvobitne akumulacije kapitala“…) i tada se sa juga iselilo oko 20 miliona ljudi, a drugi talas je bio nakon završetka Drugog rata (u kome je Italija bila na pogrešnoj strani, pa su se pobeđeni sa porodicama sklonili od eventualnih posledica), još oko 16 miliona stanovnika. U oba ova egzodusa njihovi ljudi su otišli da se nastane u Amerikama, što u SAD, što u Latino i Južnoj… Današnja Italija ima 60 miliona stanovnika.

No, ovaj problem internog premeštanja stanovništva unutar same države, kao i neselektivnog priliva migranata ovih zadnjih godina, jeste problem za koji oni još nemaju adekvatno rešenje.

Međutim, za nas kao prosečne turiste… činjenica da su ove regije „siromašne“ u okvirima Italije ne da nije nikakav problem, nego baš naprotiv:
- Ova mesta su mnogo autentičnija od turizmom modifikovanih i turistima preplavljenih velikih centara
- Cene nisu onako besne kao što znaju da budu u Italiji
- Ponuda u restoranima i prodavnicama je uglavnom od namirnica iz lokalne proizvodnje, i nema „restorana za turiste“ u koje lokalci ne zalaze
- Ljudi su ljubazniji jer još nisu izludeli od (o)besnih turista
- Čistiji su mnogo ovi gradići nego oni izvikani megapolisi
- Saobraćaja je neuporedivo manje, pa time i buke i zagađenja
- I… nema migranata, beskućnika, prosjaka, sumnjivaca i slično. Ili ih nema uopšte, ili ima nešto prosjaka oko crkava nedeljom…

E sad, pravo govoreći ima nešto malo crnaca, zaposlenih i po kafićima, hotelima, pumpama, prodavnicama, ali su to legalni, i reklo bi se davnašnji „dođoši“, svakako sa radnom dozvolom, a možda već i državljanstvom.

Možda zvučim rasistički, ali pitanje bezbednosti nije zanemarljivo, nikad bilo a danas pogotovo. Pa eto, i ovakve informacije treba imati u vidu…

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 17 Novembar 2022, 19:36 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Ok. Itinerer je obuhvatio 2 noćenja u Peskari (Pescara), i jedno u Riminiju, uz obilaske još nekoliko obližnjih interesantnih gradića: Akvila (l’Aquila), Ćivitela del Tronto (Civitella del
Tronto), Askoli Pićeno (Ascoli Piceno), i Urbino.

Prvu ćemo dakle, predstaviti Peskaru (hm… imajući u vidu da je peska = riba, ovo je onda… Ribnica? Ribarnica? :) )

Ovo je najveći grad regije Abruco, ima oko 120k stanovnika, sa okolnim pripadajućim mestima negde oko 350k.
Nalazi se na obali Jadrana, na ušću rečice Peskare. Naselje tu postoji još od neolita, ali kao značajniji grad nastao je u doba Rimljana, jer je zgodna prirodno zaštićena luka – uveče bi se brodovi sklanjali uz rečnu obalu a ušće, tj. ulaz u tu „marinu“ je zatvarano lancima, tako da su trgovački brodovi bili bezbedni od noćnih napada gusara.

Stigli smo predveče, tako da evo najpre imate priliku da pogledate kako ovaj gradić izgleda s večeri i noćOM…
Slika

Slika

Slika


Elem, glavni trg, Piazza Italia, na kome se nalaze: desno – Gradska kuća (sedište gradske uprave)…
Slika

… i pravo, skrivena iza drveća tog centralnog parkića pa nije sjajno uhvaćena - zgrada Regionalnog parlamenta.
Slika

Pošto je Peskara najveći grad, tu je parlament, dok je vlada Abruco regije, tj izvršna vlast, u glavnom gradu L’Aquila. Ovakva podela je izgleda prilično česta u italijanskim regijama, jer su im gradovi vrlo stari, vrlo tvrdoglavo samostalni, i pomalo postoji trvenje oko toga koji je važniji… :lol: Italijanska posla…

Primetićemo da je za jedan centralni gradski trg jedne prosečne novembarske srede u 5 popodne – ovo mesto iznenađujuće mirno što se tiče saobraćaja.
Nešto je življi bio jutarnji špic, ali sve u svemu – iako je hotel bio u suvom centru, na samoj glavnoj najprometnijoj ulici – za naše iskustvo saobraćaja u gradu u špicu ovo je vrlo, vrlo, VRLO miran grad.

Kad smo već kod mira, kao što rekoh, imajući u vidu da je ceo ovaj region jedan od siromašnijih u Italiji, tu se uopšte ne zadržavaju nikakve izbeglice, zgubidani i lica koja očekuju nekakvu pomoć od države.


Idemo dalje, čudni stub-skulptura na prilazu mostu…
Slika

i noćni pogled ka ušću, tj. ka moru…
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 17 Novembar 2022, 20:13 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
I tako, stižemo do pešačke zonice u centru grada, nešto kao Skadarlija, recimo. U principu.
U realnosti, i ovde važi stavka da je van sezone mnogo mirnije, a tokom radne nedelje pogotovo. Italijani imaju još uvek prilično izraženu naviku da se u restorane i na druženja sa prijateljima izlazi uglavnom vikendom, a subota i nedelja popodne su glavno vreme za porodičnu šetnju i „korzo“ kroz grad…


Elem, ta pjaceta je prelepa, i u oči odmah upada jedna lepa zgrada...
Slika


... sa interesantnim kafeom...
Slika

... i još interesantnijim muralom na fasadi…
Slika


Čovek prikazan na ovom muralu je Gabriele D’Annunzio, jedan vrlo zanimljiv lik iz italijanske istorije. Uz njegovo ime vezuju se pojmovi kao: kontroverza, misterija, okultizam, umetnost, poezija, fašizam…
:lol: Deluje prilično neodlučan tip, kad se sa toliko različitih stvari bavio? :lol:

Evo te priče, zaista ne mogu a da vam je ne prenesem ;)

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 17 Novembar 2022, 23:06 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Najpre malo njegove živopisne biografije:
Dakle, Gabriele je rođen 12.3.1863. godine (u Peskari, naravno, stoga i ovaj mural), u dobrostojećoj porodici uvaženog gradonačelnika. Legendica kaže da je na rođenju dobio ime Gaetano, a kasnije mu je ime promenjeno u Gabrijel, zbog njegovog anđeoskog izgleda…
Biće da je ovu pričicu ili sam prodavao zatelebanim ovčicama (dodajmo na onu listu i činjenicu da je bio notorni ženskaroš…), ili ju je smislila neka maštovita dama iz redova brojnih obožavateljki…

Eh, mladost…

Poeziju (jezik bogova) je počeo da piše sasvim rano u životu, a da objavljuje već sa 16 godina, i vrlo brzo je postao zvezda…
Studirao je književnost na univerzitetu u Rimu, i tu je pokupio neke ideje popularne među omladinom tog vremena. Počeo je da piše i prozu – romane i drame (takođe veoma zapažene), i da se bavi novinarstvom.
Tu negde se i oženio i stigao da napravi troje dece pre nego što je okončao taj brak i krenuo da osvaja srca lepih dama koje su mu bile izazov i inspiracija…
Početak političkih ambicija – biva izabran na trogodišnju dužnost u Camera dei deputati – donji dom italijanskog parlamenta.

No… mlad organizam a prihodi niski (štonoreče jedan naš pesnik), upada u dugove i zbriše u Francusku… a Vatikan upiše sva njegova dela na listu Zabranjenih knjiga…

Pa, to ga nije mnogo brinulo, nešto kasnije zajedno sa Velikim majstorom Italijanske masonske lože otvara u Milanu Narodni univerzitet, na kome, naravno postaje profesor.

Ambiciozan kakav je bio, postaje Veliki majstor Škotske frakcije masonske lože, koja se izdvojila…

Eto utom i Prvog rata…
Bio je na pravoj strani tada, držao patriotske govore o tome kako Italija treba da se uključi, na strani Antante. Nije bio patriota tek na rečima, i sam se prijavio kao dobrovoljac, i to kao pilot. Čak je i zadobio povredu koja ga je koštala vida na jednom oku.
I tako… postao je heroj.


E, ovde dolazi ta neuobičajena, kontroverzna, sumnjiva, dvogodišnja epizoda njegovog života i „skrajnute“ evropske istorije zbog koje sam i počela ovu „Sagu o Gabrijelu“

Dakle, sve te priče o nacionalizmu, moći, anarhizmu…
Činjenica da je bio harizmatični ratni heroj, sa takoreći armijicom odanih sledbenika (sebe su nazvali Arditi)…
Njegova unutrašnja potreba za avanturom, i to ne makar kakvom, već dostojnom takvog čoveka: dekadentnog pesnika-ratnika, umetnika, muzičara, estete, ženskaroša, pilota, crnog maga, genija i probisveta…
… dovele su do toga da ovaj čovek uradi sledeću stvar:
Nakon nekromantskog rituala koji je izveo sa svojom ljubavnicom na groblju u Veneciji, skoro bez otpora je preuzeo izvesnu teritoriju između Republike Italije i Kraljevine SHS, i…
Proglasio se poglavarom Stato libero di Fiume – nezavisnog grada na teritoriji današnje Rijeke.

Ovaj grad je imao poseban status u raznim periodima, uključujući i 19. vek, i smenu velikih sila koje su njime vladale ipak je uspevao da prebrodi sa određenim elementima samostalnosti. Posle Prvog rata, ta teritorija je uglavnom bila naseljena većinski Italijanima, ali su velike sile ipak bile sklone da je proglase za samostalnu, sa idejom da tu bude sedište Lige Naroda (propale preteče propalih Ujedinjenih Nacija)

Mutna vremena, idealna za mutne tipove…
Gabriele se proglasio, rekoh, za poglavara. Titula koju je odabrao je „Duče“. Da li vas ovo na nekoga asocira…?

Pa, ispostavilo se da je „taj drugi“ Duče ovog prvog gledao kao uzor koji treba slediti, i, iako Gabrijele d’Annunzio nikad nije izričito zagovarao fašizam kao takav, njegovo ime je ipak ostalo povezano sa ovim nesrećnim likovima iz skorašnjije italijanske istorije..

Enivej, ta njegova „slobodna država“, bila je… „poslednja gusarska utopija“ (uniforme su im bile crne, sa gusarskom lobanjom sa ukrštenim kostima – koju su kasnije uzeli pripadnici SS), u koju su nagrnuli razni „neshvaćeni“ likovi. Da, umetnici, boemi, avanturisti, anarhisti, izbeglice, homoseksualci, budisti, teozofi, vedanti…

Ustav koji je napisao imao je član koji počinje ovako
„Za svaku rasu plemenitog porekla, najbolje od svih oružja je kultura“ :D

I sa završnim članom koji je propisivao da će u gradu biti podignuta koncertna dvorana sa 10.000 mesta, sa orkestrom i horom koji finansira država i čiji će nastupi biti besplatni.

Svakog jutra je Gabriele sa svog balkona čitao poeziju i svoje manifeste, svake večeri je bio koncert, a onda vatromet.

I tako skoro dve godine :lol:
Dok se nije dojadilo komšiluku, pa je sklopljen dil da Italija uzme Fiume, a Kraljevina SHS Sušak. I tako je i bilo.

Gabrijel se vratio u Italiju, kupio poveliko imanje u Lombardiji (Vittoriale degli italiani), na kome je mogao da radi šta je hteo, pa je tako npr. na vrh jednog brda postavio ceo jedan pravi brod.
Eno broda tamo i danas… Ko bude išao da ga nađe, nek nam doturi koju fotku :mrgreen:


Kakav lik.

A ako vam se ideja o ovakvoj anarhističkoj državi čini apsurdnom u današnje vreme… reći ću samo:
Republika Užupis. Najmanja republika na svetu. Zaboravljena zemlja. Država umetnika.
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 18 Novembar 2022, 14:58 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Da nastavimo večernju šetnju, evo kako izgleda ta pešačka ulica (jedna od njih)
Slika

… fotka je jedna, jerbo su nekako uglavnom ispale ovakve:
Slika

… a nije od vina, ozbiljski, vino ide tek kasnije… :lol:

Još jedna pjaceta
Slika

Crkva sv. Ćeteo (Chiesa di San Cetteo) je njihova katedrala, pošto je Peskara sedište biskupije.
Slika

Zašto nije posvećena Bogorodici, kao 80% katedrala u Italiji?

Paaa… to je još jedan izraz njihove nezavisnosti, ili bar težnje za istom. Od srednjeg veka pa sve do ujedinjenja Italije 1861. godine, pape su bile gospodari dobrog komada italijanske teritorije, i stalno su ratovali protiv okolnih samostalnih gradova-država u nadi da prošire svoju svetovnu vlast pokoravanjem okolnih zemalja. Ne naročito milosrdno… Tome je stala na kraj dinastija Savoja kad je cela Italija ujedinjena, papska država je takođe aneksirana, a papa je smešten (moglo bi se reći i zatvoren) u okvir Vatikana, jednog rimskog kvarta, gde mu je dozvoljena puna autonomija… :lol: Naravno, žudnja za vlašću nije time ugušena…

Elem, iz tog razloga, sve te bivše državice koje su se krvile sa papskom vojskom vekovima, imale su (kao dodatni vid otpora) glavne crkve posvećene svojim lokalnim svecima, mučenicima postradalim uglavnom tokom neznabožačkih upada na ove teritorije nakon sloma Zapadnog rimskog carstva.

Sv. Ćeteo je bio lokalni biskup iz 6. veka koga su u planinskom gradiću Vittorino varvari tako bacili u reku s kamenom vezanim oko vrata, ali je njegovo telo isplivalo u Peskari, i, kako su mošti bile očuvane kao netruležne, prepoznat je kao sveti čovek i tu sahranjen u lokalnoj crkvi, a takođe uzet i za lokalnog sveca-zaštitnika grada. Znali su po ostacima odežde da je bio biskup, ali nisu znali ko je, pa je tada nazvan Peregrino – hodočasnik. Tek je kasnije utvrđen njegov identitet, i nakon nekog vremena i zvanično je proglašen za sveca rimokatoličke crkve.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 18 Novembar 2022, 15:19 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Pravo govoreći, nisam se tu po gradu mnogo ni zadržala, žurilo mi se da se spustim do mora…

I tako, duž reke pa sve do ušća postoji biciklistička staza. Of kors, i trotoari za pešake, ali bicikli su ovde glavna stvar, jer je grad u niziji, odnosno na ravnom, pa je pedalanje najefikasniji i najjeftiniji način transporta.
U tolikoj meri popularan, da je Peskara grad sa „najviše bicikala po glavi stanovnika“ u Italiji :lol:
100k stanovnika, 300k bicikala… Da li je trač ili istina… i kako su ih uopšte brojali…?

Ok, krenuh dakle, niz reku…
Slika

Slika

... prema poslednjem mostu na reci, Ponte del Mare.
To je most za pešake i bicikliste, na oba kraja su te staze spojene, a na sredini mosta su razdvojene i između je pilon osvetljen raznobojnim svetlima…
Slika

Slika

Slika

Slika


Pogled ka ušću sa sred tog mostića:
Slika

Sa kraja tog mola, noćni pogled na grad…
Slika

… i pogled na pučinu kroz prolaz u lukobranu
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 18 Novembar 2022, 19:39 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Sledećeg jutra sam prošvrljala još malkice, onako za svoj groš, u nadi da sa pravih mesta uhvatim lepe boje svitanja. Međutim, zakasnih za 10 minuta!
Pa ti posle veruj gugletu da zna kada u Italiji izlazi sunce… :snooty:

Evo kako je tog jutra izgledao isti taj deo grada oko reke i do ušća, u def preteranom broju snimaka, ali šta ću vam ja, ćutite i trpite… ili ne :lol:
Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 18 Novembar 2022, 19:41 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
I malo jutarnjih sličica (sasvim zen) plaže… i pogleda na grad
Slika

Slika

Slika

Slika

Džeronimo! :mrgreen:
Slika

Elem, na ovom delu italijanskog poluostrva planine su vrlo blizu mora, tj nizija je prilično uzana, tako da se iz Peskare za oko pola sata vožnje može stići do skijališta Passo Lanciano…
Slika

Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Petak, 18 Novembar 2022, 19:46 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
E, utisci:
Što se tiče šetanja ulicama grada, apsolutli. Italijani su u tome isti kao mi, ima naroda po ulici, mesto je živahno, ima po gradu i kafića, restorana, raznoraznih prodavnica… Uz vodu ima i šetača, džogera, šetača kučića i sitne dečice, penzionera koji „bistre politiku“ ili na klupici ili u laganoj šetnjici s rukama na leđima…

Podsetnik: ručak je u Italiji od 13-15h, a večeru u restoranu možete dobiti od 19h nadalje. Van toga jok. Pomirite se s tim i prilagodite se.
Ili gladujte :lol:

Peskara je grad koji zapravo i nije mnogo okrenut turizmu, još uvek nije.

Ima oko 20 km plaže koja je poprilično široka, i deluje baš lepo, čak i ovaj ćoškić uz luku koji sam ja imala prilike da vidim. Ali na toj plaži se provode većinom Italijani, jer ni hotelskih smeštajnih kapaciteta nema preterano mnogo, a ni nekog besnog provoda… Ni nalik kao u Riminiju, koji ćete videti nešto kasnije ;)

Naravno, znamo da italijanska obala Jadrana nije onako atraktivna kao ona strana koja sad pripada Hrvatskoj i Crnoj Gori. Ali… ni dugačke plaže zlaćanog peska svakako nisu ružne… Pa još uz dodatak šarmantnih srednjevekovnih gradića, brojnih planinskih odmarališta, fantastično ukusne hrane i neizostavnih lokalnih vina…
Šta više prosečni turista-avanturista može da poželi?

Nisam prišla dovoljno blizu da lepo uslikam to šetalište uz more, ali imam info od koleginica-putnica koje su tu provele celo jedno prepodne: postoji dakle i klot šetalište kao široka popločana trotoar-staza uz plažu, a malo dalje od luke je već i prava riva, sa nekakvim drvoredom, zelenilom i lokalima ugostiteljskog tipa duž cele te ulice prekoputa plaže, par kilometara svakako.
Slika


Međutim: u off sezoni (sada) svi oni su zatvoreni! Radilo svega par bistroa u koje svraćaju ribari kad se vrnu s mora, u zoru :violin:
Pa, posle trećeg takvog one više nisu ni tražile, sele na kaficu sa ribarima, kavaljeri ih častili, šta da vam pričam dalje… Italija :mrgreen:

Sve u svemu, baš mi je ovo gotivan gradić.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 21 Novembar 2022, 17:00 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Ima li pitanja?
Nema…
Ok, ondaK sad ide onaj deo „…’ajdemo u planine, jer tamo nema zime!“

Abruco je regija pretežno planinska. Apenini su u ovom delu možda i najbrutalniji, a svakako je tu njihov najviši vrh, Korno Grande (Corno Grande), visine 2912m i pod večitim snegom…
Slika

Slika

Slika

… k’o što rekoh u kafančetu, u sredini se nalazi Corno Grande, a udesno je drugi po visini vrh Corno Piccolo.
Slika

Između njih je smešten najjužniji lednik Evrope, Kalderone (Calderone glacier).

I ovo se sve nalazi u regiji Abruzzo, u apeninskom masivu koji se zove Gran Sasso d'Italia - Velika stena Italije.

E sad, Korno bi značilo rog, i naš vodič je prilično blazirano izgovorio kako se smatra da je to „božiji rog“.
Čekbre, baćo… naš Bog nema rogove, rogat je onaj drugi…?
:think: Aj’ ok, kao „rog izobilja“, ako je u pitanju neko božanstvo starih Rimljana, možda bi još i moglo da prođe…
Al’ da je sumnjivo – sumnjivo… :lol:

Ovde baš izgleda k’o Kilimandžaro… :lol:
Slika

Da, gore je večiti led i sneg. Pa stoga… Abruco ima skijališta koja rade cele godine. Iako je Gran Sasso zakonom zaštićeno područje, i na samom masivu ima devet (!) nacionalnih parkova, koji su (doduše samo dekretom, tj na papiru) povezani u jedinstvenu zonu, turizam je zverčica vrlo lukava i spretna u izvrdavanju pravila…

Ali, kao što takođe već rekoh u kafani… dok jednome ne omrkne, drugome ne osvane...
Na ovom delu Apenina na raznim mestima je napravljeno 22 ski resorta, sa stazama za skijanje, snoubording i ski-kros-kantri koje se protežu čak stotinama kilometara. Skijaška infrastruktura je impozantna, a ski sezona traje od decembra do pola aprila, mada snega tu zapravo ima cele godine.

Turističke agencije Italije reklamiraju ovu destinaciju kao vrlo povoljnu u odnosu na ostala evropska skijališta, čak i sopstvena u Alpima, a ima i delova gde možete „skijati sa nezaboravnim pogledom na Jadransko more“...

Kao rezultat svega toga, ovi obalski gradići gde smo bili imaju godišnju turističku pauzu svega 2-3 meseca, od sredine jeseni do početka ski sezone, Od kraja zime još malo do prvog maja i onda kreće letnji štimung iz početka... Dođu ljudi lepo i zimi da se smeste na moru, pa idu gore na skijalište, to je svega oko 1 sat vožnje, a putevi su im stvarno impresivni... gore na drugoj slici se vidi ta ozbiljna autostrada na stubovima, sa 2 odvojena pravca s po 3 trake na svaku stranu... Ima tunela, ima mostova, stubova… regularni ozbiljan autoput.

Nema doduše benzinskih pumpi niti ikakvih stajališta duž tih puteva (zaustavna traka postoji). Pretpostavljam zato što se svud okolo nalaze zaštićene zone? Koliko-toliko zaštićene… jer, Apenini su „divlje srce Italije“. Ima tu nekih životinjskih vrsta na rubu izumiranja – mrki medved, divokoza, orao, vuk (digresija: vukovi su u Evropi ugrožena vrsta, a ovaca ima na pretek…? :think: ). Neke od njih se čuvaju i u rezervatima, kako bi im se obezbedio fizički opstanak…

Ali, turizam ne sme da trpi!

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 21 Novembar 2022, 17:22 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
I nije ovde uopšte sve samo krš, golet i led. Prizori su prelepi, a i naselja ima dosta.
Slika

Slika

Slika

I na padinama prema Jadranu ima i vinograda i maslinjaka. Ima i nešto njiva i povrtnjaka. I nekih crkvenih tornjeva, zamkova i šarenih gradića po ćuvicima :lol:
Slika

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 21 Novembar 2022, 17:26 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
U svakom slučaju, iako smo ove predele mogli da gledamo samo „izautobuski“, evo još slika te lepote… Još je sad jesen, sa svojim neprevaziđenim koloritom…
Doduše, bus je imao stakla zatamnjena nekim agensom koji deluje kao filter i pomalo „ubija“ crvenu, a intenzivira zelenu. Ali ipak, ipak…

Dakle, prateća muzička podloga: Đ. Balašević,
„Tek u jesen otkriju se boje krošanja,
Sve su slične u leto zeleno…“

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Za zapisnik:
Ostade mi duša gladna tih šumskih staza…

Nije ovo bilo takvo putovanje. Znala sam to. I iako jesam prepešačila 49km za ta 4 dana, i iako definitivno ima nečeg posebnog i u sedenju na plaži i disanju onog vetra koji šiba sa pučine…

… ova planina… ima svoju magiju i svoju privlačnu silu.

Ok, ok, možda je to i čista gravitacija, imajući u vidu samu tu sirovu masu :lol:
… ali ipak…

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 22 Novembar 2022, 10:02 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Mi smo se zapravo uputili u glavni grad regiona Abruco, koji je još u srednjem veku dobio veoma atraktivno ime, „grad orlova“ L’Aquila
Naselje se nalazi na sredini rimskog puta via Salaria, koji je spajao Rim sa obalom Jadrana i omogućio im osvajanje teritorija s ove strane planinskog masiva.

Svi putevi vode u Rim?
Jok, svi putevi vode IZ Rima, Rim je „nulti kilometar“ svih puteva carstva. A carstvo im je, bogami, na vrhuncu svoje moći imalo 400.000 km puteva. Zašto? Pa, za kretanje trupa prilikom osvajanja i za logistiku…
Puteve su zapravo i izgradili legionari, svaka jedinica je imala inženjere za tu svrhu.

Na pravcima gde su bili ti njihovi putevi, i danas su moderne auto strade… Ne samo u Italiji i Francuskoj, nego po celoj Evropi i Bliskom istoku…

E sad, da li su ih oni izmišljali, ili su samo napravili svoje 6m široke kamene puteve bez roka trajanja na već postojećim pravcima trgovačkih ruta kojima je samo trebalo organizovano uređivanje… ostaje da se debatuje. No, rimsko nasleđe u smislu putne mreže koja je omogućavala trgovinu i transport je neporecivo…

A one tvrđavice na ćuvicima širom cele Italije? Punktovi za odmor i bezbedno noćenje trgovaca i ostalih putnika. Nalaze se skoro na svakih 50ak kilometara duž tih puteva – to je bio max dnevni domet za prosečnog pešaka na dugom putu…

Pre (a i za vreme) Rimljana, dakleM, ovaj grad se zvao Amiternum, a osnovao ga je „drevni italijanski narod Sabini“. Srbini? ;)

Naravno, vrlo je lako snaći se na ovim putevima po planini… :lol:
Slika


Ded, da se malo uozbiljimo…

Pre nego što počnem da kačim slike grada, treba da kažem još i ovo:
Apenini su geološki i seizmički vrlo živa planina… Živ(ahn)o je celo poluostrvo, a i dobar komad mora okolo. To znači da na svakih dvadesetak godina ovde negde biva ozbiljan zemljotres.

E, jedan takav od 6,5 stepeni zveknuo je jedne aprilske noći 2009. godine baš ovaj grad.
6,5 hiljada zgrada je ozbiljno oštećeno, još 4 hiljade u nekoj manjoj meri.
Nešto više od 2 hiljade je srušeno skroz.
65 hiljada ljudi je ostalo bez krova.
Povređeno je preko 1500 ljudi, a 308 duša je poginulo, od toga 20 dece, i preko 100 studenata jer se srušio studentski dom…
Tuga.

Razorne posledice ovog potresa su vidljive i danas.
Naravno da je Italijanska vlada odmah uputila neku ozbiljnu novčanu pomoć i neke ozbiljne ekipe za fizičku pomoć i sanaciju najkritičnijih stvari. Ali… svi takvi fondovi su limitirani, i ostaje da se lokalna zajednica i sam region Abruco izbore do kraja kako znaju.

Jesam li možda već rekla da je ovo jedan od siromašnijih regiona…? Stoga, obnova i popravka objekata su i dalje u toku, i ceo grad je takoreći gradilište… u raznim fazama, u zavisnosti od finansijskih mogućnosti vlasnika…

Ruku na srce, postoje i relativno skorašnje federalne inicijative (i finansijske) da se istorijski vredne građevine i urbane celine privedu u funkciju, pa postoji nada da će u nekoj budućnosti sve ponovo biti kao pre. Sve ono materijalno.

A Italijani su prilikom restauracije spomenika kulture totalno posvećeni principu „com'era, dov'era“ – da svako oštećenje saniraju „kako je bilo i gde je bilo“. Počev od originalnih materijala, do pravljenja uništenih elemenata iz početka, korišćenjem starih tehnologija…
Kažu da je ova doktrina rođena 1902. godine, kada se srušio venecijanski il Campanile – zvonik Crkve sv. Marka. Toliki je udarac ova tišina bila za građane Venecije, da su odbili to da prihvate pa su skupili sredstva i izgradili ga ponovo, i to u roku od svega 10 godina, baš istog onakvog kakav je i bio i gde je bio.
Ljudski duh je jači od kamena…

Nema boljih majstora restauracije u svetu od Italijana, imaju univerzitete i institute posvećene baš ovim poslovima. Činjenica je da imaju i restauratore za tzv. vizantijsku umetnost, pa su čuveni firentinski majstori bivali angažovani i za rad na obnovi naših manastira…

Verujem da bismo mogli ponešto ovako i da naučimo od njih… iako smo mi narod toliko drevan da izgleda uopšte nemamo tu potrebu da svoje trajanje beležimo u kamenu… Šteta.
No, i naš duh je jači (a i trajniji?) od kamena…

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 126 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5 ... 9  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

cron

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.