Tako sam, dakle, došla do kraja kopna na ovom mestu, ali – verovali ili ne – nisam se spustila do plaže…
Zato što, prvo – tu i nije odmah plaža, već luka, a kao drugo…
Na ovom se delu obale smestio park koji danas nosi naziv Parco Federico Felini, u kome se nalaze još 3 „znamenitosti“ koje sam imala utefterene u onom svom Planu
Najpre, naravno, spomenik Feliniju
Pa šta bi drugo bilo nego kamera, neće valjda neka bzvzna bista ili kip…?
Ukoliko smatramo da njegovi filmovi nisu dovoljan spomenik, ovo je rešenje. Možda i nije spomenik Feliniju kao takvom, nego Kreativnosti…?
Felini je rođen 1920. Prvi film je snimio 1950, i snimao je aktivno negde do polovine ’80ih. U ta vremena, na našoj televiziji se jesu prikazivali ozbiljni strani filmovi, ne samo holivudske limunade i mjuzikli / domaće NOB limunade…
Pošto su prikazivani filmovi svih velikih svetskih reditelja, tako je i Felini bio zastupljen svakako bar najpoznatijim delima. Ko ima dovoljno godina (kahm
), vrv se seća…
Nisu mi se sviđali njegovi filmovi, kao ni ostali iz tog šatro „crnog talasa“… bajkerka…
Ne kapiram taj njihov „uzaludizam“, dijalektički fundamentalizam apsurda (
) gde je cela priča svedena otprilike na: eto, naši su očevi osvajali / branili svet, a sad kad je taj posao završen nama nije ostalo ništa smisleno čime bismo se bavili… (jadni „mi“)…?!?
Naročito mi je ovo neshvatljivo (sa psihološke tačke gledišta) kad se ima u vidu da su ’50te bile period tzv italijanskog ekonomskog čuda, zaista doba nezapamćenog napretka. Ne samo u Italiji, zapravo, Evropa se oporavljala i obnavljala nakon jeze Drugog rata. (Of kors, to je i period kad su vlasnici kapitala skontali da je ratovanje daleko unosniji biznis od svih ostalih i krenuli da maksimizuju efekte tog saznanja što jeste imalo uticaja na društvo, al’ da ne zalazim sad u taj sokak…)
Fokus nazad na Felinija.
Šta o njemu kaže wiki: „Фелинијеви филмови одликују се изванредном лепотом и интелектуалном дубином и изражавају сталну тежњу ка ширењу могућности аудио-визуелног језика за истраживање процеса стварања, друштва и ума.“
Totalna dekonstrukcija diskursa narativa epohe?
Pa dobro, ukusi su, poslovično, stvar oko koje bi bio uzaludizam raspravljati se...
U svakom slučaju, u parku se takođe nalazi i čuveni Grand hotel, gle kako je lep…
Početkom 20. veka se turizam u današnjem obliku zapravo i pojavio, i kao ideja i kao praksa boravka u primorskim mestima - terapija koju su počeli da preporučuju i lekari a i šarlatani svih vrsta…
Tako je eto ovaj hotel sagrađen, daleeeke 1908. godine (iste godine kada i beogradski hotel Moskva – koji je još i lepši sa svojim Žolnai pločicama na fasadi. Nije što je naš
)
Naravno, ovaj koji sad tu stoji nije onaj prvobitni, jer… pa… ono već pominjano savezničko bombardovanje je srušilo ili teško oštetilo 90% zgrada u Riminiju…
No, obnovljen je po originalnim nacrtima baš 1950. kad je Felini uleteo u filmski biznis, pa je tako postao još jedna od slika iz Riminija koja ga je fascinirala u dovoljnoj meri da bude ovekovečen u njegovom filmu…
E, treći objekat od interesa u ovom parku je Fontana četiri konja (La Fontana dei Quattro Cavalli)
Izradio ju je lokalni umetnik, i postavljena je na ovo mesto 1928. godine, što jeste bio belle époque period i u Riminiju ali takođe i period vladavine fašista, pa je nakon Drugog rata postalo nepoželjno sve što je stvoreno u njihovo vreme…
Tako je 1956. ova fontana iščupana odavde, razlomljena, i tri konjića su prebačena u drugi park (Parco Marecchia), a jedan postavljen negde na akvadukt
Tek 1983. godine je obnovljena i vraćena ovde na svoje mesto...