Poslednji dan boravka u Toskani bio je rezervisan za središte ove regije i najvažniji grad u njoj
Firencu.
Prvi deo obilaska protekao je u šetnji sa lokalnim vodičem. Inače sam istorijski centar grada nije veliki i atrakcije su koncentrisane tako da obilazak nije naporan.
Šetnju smo počeli sa trga
Santa Kroće na kojem se nalazi istoimena gotska crkva, jedan od mnogih dragulja Firence. Crkva je sa statusom bazilike, a sagrađena je krajem trinaestog veka.
Crkva Santa Kroče je najveća franjevačka crkva na svetu kojoj su tek u devetnaestom veku dodati zvonik i neogotska fasada. Đotove freske krase trobrodnu baziliku crkve a u njenoj kapeli su sahranjeni neki od velikih umova Firence poput Makijavelija, Mikenanđela i Galileja. Postoji i grobno mesto za Dantea na koga su u Firenci jako ponosni i voleli bi da se njegove mošti prenesu u Firencu. Ulaznica za kompleks crkve, kapele Paci, klaustora i muzeja košta 5€. Ovom prilikom nisam ušao u crkvu jer je bila nedelja i tada je turistički ulazak moguć tek posle 13:30 kada se završi služba pa i o tome treba voditi računa prilikom planiranja poseta.
Trg SinjorijaOvaj trg je najlepša umetnička galerija na otvorenom sa čudesno lepim umetničkim delima koji izazivaju divljenje. Centralni trg u Firenci sadrži neke od najlepših skulptura grada.
Nekada, trg Sinjorija je bio glavno političko središte firentinske republike, a sa Palate Vekio (Stare Palate), u davna vremena, veliko zvono je pozivalo građane da se javno okupe onda kada je pretila nepogoda kao što je poplava, neprijateljski napad ili požar.
Palata Vekio predstavlja gradsku skupšinu. Ispred palate nalazi se kopija Mikelanđelove statue Davida. Originalna statua se na ovom mestu nalazila do 1873. godine kada je iz bezbednosnih razloga premeštena u galeriju Akadamija. Druga statua je Herkules koji pobeđuje kentaura (rad Mikelanđelovog učenika koji mnogi istoričari umetnosti ismejavaju i nazivaju je Herkules sa krofnama zbog nerealističnog prikaza mišića.
Na trgu Sinjorija se nalazi i Neptunova fontana iz 1575. godine koja predstavlja rimskog boga mora okruženog morskim nimfama. Ova fontana simbolizuje brojne toskanske pomorske pobede. Trenutno se rekonstruiše, a planovi su da se napravi mostić kojim bi se prišlo preko fontane samoj skulpturi Neptuna.
Tu se nalazi i Lođa Lanci, gde je smeštena skulptura u bronzi umetnika Benvenutija Čelinija, koja predstavlja Persejov trijumf nad Meduzom i statua Otmica Sabinjanki.
U jednom od prolaza između prostorija u Palati Vekio može se videti posmrtna maska Dantea Aligijerija. Ono što je posebno interesantno u Palati su svakako tajni prolazi koji su otvoreni za turiste i mogu se obići samo u manjim grupama i u pratnji vodiča. Ova “tajna tura” obuhvata skriveno stepenište Vojvode Atinskog, Tesoreto, Studiolo i razgledanje tavanice Salona 500. Ovo može biti interesantno ljubiteljima Den Brauna i romana Inferno.
U kratkoj ulici koja od trga Sinjorija vodi ka reci Arno smeštena je
galerija Ufici. Galerija Ufici je najveća umetnička galerija na teritoriji Italije. Predstavlja kompleks zgrada koji sadrži bogatu kolekciju slikarstva od antičkog perioda do kasnog baroka. Iako je prvobitno bio plan da u ovoj zgradi budu kancelarije (offices – uffizi) ona je ipak pretvorena u izložbeni prostor već tada velike zbirke umetnina koje su posedovali Medičijevi. Danas su tri najpoznatija dela Galerije Ufici svakako dve Botičelijeve slike “Rođenje Venere” i “Proleće”, kao i Mikelanđelova jedina sačuvana završena slika “Sveta porodica” poznata i kao “Doni Tondo”. Pored ovih, najpoznatijih slika, posebnu pažnju treba obratiti na preostala dela Botičelija, Rafaela, Karavađa, Ticijana, Leonarda, Tintoreta, Lipija, Đota i mnogih drugih.
Stari most - Ponte VekioJedan od šest mostova koji spajaju obale reke Arno u Firenci i koji se zasigurno može uvrstiti u najlepše mostove Evrope. Prema verovanju most postoji još iz doba Antičkog Rima mada se u dokumentima privi put pojavio 996. godine.
To je bio jedini most koji je spajao obale reke Arno sve do 1218. godine. Pretrajao je sve nevolje koje su ga zadesile: pokšaji da se poruši, ratovi i poplave. Posle ogromne poplave 1345. godine je renoviran.
Zanimljivo je pomenuti da je Ponte Vekio jedini most na reci Arno koji nije porušen za vreme Drugog svetskog rata, tokom povlačenja Nemaca.Ovo se navodno desilo zato što je vojska imala izričito naređenje od strane Hitlera.
Ozbiljno je oštećen 1966. godine u poplavi kada je jedva uspeo da izdrži ogroman pritisak vode. I tako odneo još jednu pobedu u trajanju.
Most se sastoji od tri odvojena luka pri čemu je centralni dugačak 30, a druga dva po 27 m. Na sredini mosta se nalazi bista poznatog zlatara iz Firence Benvenuta Čelinija. U večernjim časovima most je osvetljen i predstavlja pravi raj za turiste koji žele da osete pravi duh Firence.
Duž mosta nalaze se brojni katanci zaključani na raznim mestima, a naručito ih ima u blizini statue Benvenuta Čelinija.Običaj sa katancima se primenjuje tek od skora, mada je poznato da se ovo primenjuje još od ranije u Rusiji i Aziji. Veruje se da će zaljubljeni par koji zaključa katanac i baci ključ u reku ostati zauvek zajedno. Zbog velikog broja katanaca koji turisti stavljaju na most, gradska administracija je uvela kazne od 50 evra kako bi sprečila da katanci oštete ovaj vekovima stari most.
Poznat je po malim dućanima koji se nalaze na samom mostu (uglavnom zlatarama). Smatra se da su te radnje postojale na mostu od samog nastanka mosta, pošto su vlasnici radnji na taj način izbegavali plaćanje poreza (s obzirom da su se ti dućani praktično nalazili na „ničijoj zemlji“). U početku su tu bile svakakve prodavnice pa čak i mesare i ribarnice. Tri veka kasnije, 1593.god, Ferdinand I je zbog smrada koji se širio odlučio da na mostu mogu ostati samo zlatare i juvelirnice. Od tada, ovo je stecište trgovaca različitom robom, od odeće, obuće, šešira pa sve do trgovaca nakitom, koje možemo nazvati starosedeocima ovog šetališta.
Smatra se da je ekonomski koncept bankrota nastao ovde: kada prodavac više ne bi imao da plati svoje dugove, sto na kojem je prodavao robu („banco“) bio bi fizički uništen („rotto“) od strane vojnika i ovo bi se nazivalo „bancorotto“ (što u bukvalnom prevodu znači „polomljen sto“). Pošto više nisu imali sto, prodavci nisu mogli ništa da prodaju.
Zanimljivo je zapravo to da posebnost i lepotu ovom mostu ne daju samo, i pre svega, njegov izgled i događaji koji su ga zadesili, već, dešavanja u njegovoj unutrašnjosti – prolazu koji spaja Palatu Piti (Palazzo Pitti) i Palatu Vechio.
Nakon prelaska preko mosta Ponte Vekio, na samo trista metara od njega smeštena je i građevina znatno većih dimenzija. Na trgu Piti nalazi se istoimena palata.
Palata Piti potiče iz 15. veka i sagrađena je po projektu Filipa Bruneleskija za poznatog firentinskog bankara Luku Pitija. Nakon smrti ovog bankara, palatu je kupila porodica Mediči i pretvorila je u jednu od svojih rezidencija. Kasniji vladari iz ove porodice su proširili prostor oko palate i dogradili je. Većina dogradnji potiče iz 17. i 18. veka. Napoleon Bonaparta je takođe koristio Platu Piti tokom devetnaestog veka a posle je u njoj bila i rezidencija kralja ujedinjene Italije.
Arhitektonski značaj palate Piti je u njenoj jednostavnosti i strogim linijama. Početkom 20. veka palata se otvaraza javnost i danas se može razgledati oko 140 prostorija. Trenutno predstavlja najveći kompleks galerija u Firenci.
Boboli vrtovi su jedan od najvećih otvorenih muzeja u Firenci. Povezani su sa palatom Piti. Boboli vrtovi su uređeni u tipičnom toskanskom stilu i predstavljaju veličanstven spoj prirode i kulture Italije. Krase ga visoke žive ograde, veoma stari hrastovi i drvoredi, kao i brojni puteljci i prolazi koje formira drveće. Veoma je zanimljiva Viottolone ili Velika avenija, koja je okružena čempresima i statuama i vodi do ribnjaka u čijem centru je fontana zvana Okean, okružena sa tri skulpture, koje predstavljaju velike reke Nil, Gang i Eufrat.
U Vrtnom amfiteatru iza palate Piti izvedena je prva napisana opera. U njegovom centru se nalazi egipatski obelisk, koji je donet iz Lukora i postavljen 1789. godine. Iznad amfiteatra, kada se krene uz brdo vidi se Neptunova fontana, koju su Firentinci zbog njegovog trozuba nazvali trpeza. Na samom vrhu brda je velika statua Blagostanje, koju je izvajao Džovani Bolonja.
Buontalentijeva pećina je živopisna i stvara iluziju prirodne pećine, utočišta za pastire. Podeljena je na tri dela i ukrašena sa izuzetnim primerima manirističkih skulptura.
Na južnom kraju vrtova nalazi se zvezdasta tvrđava Forte di Belvedere, koja je izgrađena od 1590. do 1595. godine. Na ovoj tvrđavi je spojena renesansna i vojna arhitektura. Boboli vrtovi su bili inspiracija za mnoge evropske kraljevske vrtove, posebno Versaj.