Teško je napisati nešto posle Jack
Sve najvažnije o nacionalnom parku Cinque Terre je već napisano.
Ono što će se videti na mojim slikama je kako sela izgledaju kada je sunčan dan, boje i kuća i prirode su intenzivnije, more prosto doziva. Ali zen momenti su nemogući, broj posetilaca je ogroman, gužve u vozovima kao u najgorim godinama gradskog prevoza. Nama valjda to i ne padne tako teško jer smo navikli, ali je bilo zanimljivo gledati strance u tim ulogama.
Ovo je agencijski izlet i ovako izgleda u organizaciji Vive:
Autobusom smo otišli u Levanto (kada se ide iz Toskane onda se ide u La Spezia). Tu nam je vodič podelio karte i dogovorili smo vreme povratka i to ukupno 8 sati sa obilazak. Iako se čini da je to dosta vremena nije tako i lično bih voleo još koji sat, ali razumem i agenciju i propise za autobuse. Zajednički smo otišli do poslednjeg sela Riomađore i vraćali se unazad. U svakom selu vodič je u par rečenica objasnio šta treba da se vidi, koja su mesta dobra za fotografisanje i vreme kada ćemo krenuti u sledeće selo. Dogovor je bio da svako može ići u grupi ili se odvojiti, provesti više vremena u nekom selu ako mu se dopadne, ali da bude na krajnjoj tački u dogovoreno vreme. Jedino se ne obilazi selo Kornilja koje se nalazi u planini (sa 380 spomenika koje treba savladati).
Jako je lepo, iako ćete po slikama videti da jako liče jedno na drugo. Šteta što je bila tolika gužva. Sve je jako blizu i za 45 minuta može se obići i slikati. Jedino što mi je nedostajalo još malo vremena da u nekom selu sednem da popijem piće i jednostavno uživam. Vožnja vozom do poslednjeg sela traje oko 25min, a posle između sela po 5-10min. Jedino što u udarnim turističkim terminima treba dodati još 15min po stanici za ulaz/izlaz. Tako da zapravo imate oko 1 sat po selu ako hoćete bar 4 da vidite. Moj savet je da ne jurite baš da sve slikate, posebno su lepi trenuci sesti negde uz obalu.
Riomađore - najveće selo i centar nacionalnog parka. Po rečima vodiča kuće su sa šarenim fasadama da bi mornari mogli sa pučine da lakše razaznaju svoju, ali meni to nešto baš i ne pije vodu. Svaka kuća ima dva ulaza, prvi i glavni ulaz je u donjoj ulici, a drugi na zadnjoj strani kuće u ulici iznad ako mora da se beži.
Manarola - najstarija od "Pet zemalja" i najviše slikana. U njoj su šarene kuće „okačene“ na dve litice, a mestom dominira veliki mlinski točak. Ispod glavne ulice protiče rečica Gropo koja je do pre nekoliko desetina godina tekla „slobodno“ ulicama Manarole i nad rekom je postojalo nekoliko mostova, ali je zbog nedostatka prostora rečica „popločana“.
Vernaca - živopisno mesto koga šarenilo čamaca u luci i raznobojnih kućica između mesne crkve Svete Margarite Antiohiske i ostatka saracenske tvrđave čine pravim umetničkim delom.
Monteroso – jedina selo sa modernijim delom i jedino koje ima upotrebljivu plažu. Jedna od atrkacija je i 14m visoka skulptura Neptuna, koji na glavi drži, oblikovanu kao školjka, terasu sa plesnim podijumom koja se sada rekonstruiše.
Kada sam pričao o gužvi da vidite kako to izgleda.
I još jedna mala digresija. U svim selima postoji veliki broj kafića i restorana, kao i prodavnica suvenira. Cene su naravno malo jače, naročito za suvenire. Ali ima i veliki broj prodavnica brze hrane u kojima može za male pare da se ruča.