Kratko smo boravili na ovom malom ostrvu i prešli smo na kopneni deo preko najstarijeg mosta u Rimu, Ponte Fabricio. Već umorni od celodnevnog hodanja, pokušali smo nekako pravom linijom da se vratimo u hotel. Ako pogledate u kartu, to bi značilo da moramo da prepešačimo preko Rimskog Foruma, ali taj prostor je bio ograđen žicom. Kratko lutajući i tražeći prolaz, napokon se spakovasmo u metro i za par minuta stigosmo do Terminija. Glavna zabava je tu bila „čik pogodi“ na kojoj strani sveta ćemo izaći na površinu... Nismo imali snage da proučavamo putokaze, već smo se prepustili kretanju ljudske mase i peli se, peli, peli... pa gde god izbijemo na površinu – dobro je!
Laka prolećna kišica je rominjala, ali bilo je posve toplo da se može sedeti u jakni za stolom ispred kafića. Svuda oko nas su prolazili ljudi raznih boja kože, čuli su se različiti jezici, a u vazduhu je mirisalo proleće i osećala se neka živost i radost. Čekam muža, ispred samouslužnog kafića da donese naše kafice, a ispred mene su stajale prazne čaše i šoljica od nekog prethodnog gosta. Ustaje muškarac koji je sedeo sa devojkom za susednim stolom i ljubazno sklanja prljavo posuđe, eto da mi kao kavaljer učini uslugu. Onako nerazmišljajući umesto grazie izlete mi... „Merci!“ Mladić me je upitao da li sam iz Francuske, a ja sam mu rekla da sam u stvari iz Beograda... „It is in Serbia“, dodadoh. Pitala sam ih odakle su oni, kažu iz Belfasta su. Razmišljaju, ali nisu mogli da se sete gde je Beograd, pa mi rekoše da sam sigurno jako daleko od kuće. „Nije u opšte daleko“, odgovorim im, „ jer, Belfast je mnogo dalje od Rima nego Beograd“ i tu ih totalno zbunim. Uz osmeh završim konverzaciju, ne vredi da im pričam kada ne znaju.... Meni to u opšte nije bilo važno, samo sam se prepustila divnom osećaju, koji sam imala tog trenutka: „Čoveče, pa danas je 14. februar, Dan zaljubljenih, a ja sam u Rimu!“
Sledećeg jutra osvanuo je sunčaniji i vedriji dan nego i jedan prethodni, dok smo boravili u Rimu. Već kao malo iskusniji poznavaoci ovog drevnog grada, rešili smo da krenemo na potpuno novu stranu, prema Trgu Republike, koji je blizu našeg hotela.
Piazza della Repubblica smeštena je na vrhu Viminal, najmanjeg od sedam rimskih brdašaca . To je veliki prostor, kako i dolikuje takvom nazivu, a u okolini se nalazi veše važnih zgrada i lokaliteta : ostaci Dioklecijanovih kupatila (u okviru kog se nalaze 2 crkve i jedan deo Nacionalnog muzeja Rima), Palazzo Massimo alle Terme u kojoj je smešten drugi deo Nacionalnog muzeja Rima, a na samom trgu dve velike zgrade bliznakinje, od kojih je jedna multipleks bioskop (The Space Cinema Moderno) i media cenatr (Fiera Milano Media), velika fontana i drugo...
Ulaz u antička
Dioklecijanova kupatila (izgrađena 306 god. n.e., ukupne površine 120.000 m2), gde su sada smeštene dve crkve i jedan deo Nacionalnog muzeja Rima.
Na Trgu Republike zabava svih turista je bilo pretrčavanje do fontane zbog slikanja
(pogled na zgradu blizakinju desno)
Pogled na zgradu bliznakinju levo
Između zgrada bliznakinja polazi ulica
Via Nazionale, kojom smo sa Trga Republike krenuli u dalje istraživanje Rima