Nadam se da ti ne smeta da ubacim i svoje sećanje
LM, u Skoplju je moj stariji brat služio vojsku (ne, ne pravim se važna kako sam ja mlađa od njega, to je odrednica u redosledu, jerBO imam najstarijeg, starijeg, mlađeg i najmlađeg, ljubi ih sestra), tamo negde '85/'86...
Bili smo u poseti 2 puta, vikend za 1.maj (zakletva) i u avgustu... Ono što mi je ostalo u sećanju je stara čaršija i beskrajna ljubaznost svih ljudi koje smo sreli. Kad smo se raspitivali gde je hotel, čovek nas je bukvalno odveo tamo, da ne zalutamo usput... A ta anegdota koju sam htela da podelim ide ovako: sedimo mi u kafančetu u čaršiji, uličice uske, jedva se ljudi provlače između stolova tih kafanica (kafića nije baš ni bilo, tek počinjali
), naručili smo naravno roštilj, specijalitet kuće
, doneo dečko, meso, hleb i luk... Pitam ja (u to vreme takođe šmizla) 'a može li porcija pomfrita i salata od pečene paprike?', 'Kako da ne!'. 5 minuta kasnije vidimo ga da nam donosi pomfrit iz kafančeta prekoputa
Komšijska solidarnost...